Sada se taj popis dodatno širi, tri najnovija primjera stižu s otoka Caprija, iz Firence i s Dolomita. Dovoljno da svi koji žele tamo putovati obrate pažnju. Jednostavno, sva su ta odredišta toliko zagušena turistima da su morali pokušati nešto poduzeti, uz uvijek isto, i uvijek jednako obrazloženje: razumijevanje lokalnih prilika i poštivanje načina života od strane turista.

Otok Capri kod Napulja desetljećima je jedna od najpopularnijih talijanskih destinacija, s divljim hridima koje se ruše u tirkizno more, spektakularnim vilama i raskim ugođajem u kojem je kroz stoljeća elita uvijek uživala, od rimskih careva do Jackie Onassis. No, izgleda da je ta popularnost došla do granice kad jede samu sebe.

Na Capriju stalno živi oko 13 tisuća ljudi, a u punoj ljetnoj sezoni otok posjeti oko 50 tisuća gostiju dnevno, koji stižu gliserima, izletničkim brodicama, trajektima... Dakle, svakoga dana otočna populacija se skoro učetverostruči, i najviše je riječ o jednodnevnim izletnicima u velikim grupama. To donosi ne samo gužvu, nego i priličan nered i buku. Sada pokušavaju tome stati na kraj različitim mjerama.

Uvedena brojna ograničenja za turiste

Počevši od predstojećeg ljeta, organizirane grupe neće smjeti biti veće od 40 ljudi, a svaka grupa veća od 20 osoba morat će vodiča slušati isključivo preko slušalica. I vodičima su uvedena ograničenja, jer će grupe morati voditi samo uz diskretne palice, a ne s golemim i šarenim kišobranima, odnosno suncobranima. Posjetitelji unutar grupe više neće smjeti biti obilježavani naljepnicama na odjeći, jer su one na kraju najčešće završavale kao smeće na otočnim ulicama. Ukratko, ne pokušavaju smanjiti broj posjetitelja, nego ih dovesti u red. Individualni posjetitelji ničim nisu zahvaćeni ovim mjerama.

Firenca je krenula drugim smjerom, pokušajem koji smo povremeno vidjeli i u nekim našim gradovima, recimo posljednjih godina u Splitu. Naime, oni ne idu za 'pripitomljavanjem' gostiju, nego vlastitih ugostitelja. Jedan od problema s kojim se prijestolnica renesanse odavno suočava su ulice u povijesnoj jezgri natrpane stolovima, ogradama, suncobranima, pa i pravim građevinama ispred barova i restorana. Središte grada jednostavno nije građeno za takvu navalu koja počinje predstavljati problem kod kretanja.

Zbogom terasama

Od početka ove godine Firenca je stoga zabranila sve terase u čak pedesetak ulica unutar svoje povijesne jezgre, upisane na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. To se odnosi i na neke od najpopularnijih lokacija, recimo Ponte Vecchio, Piazzale degli Uffizi, Via Roma, Via Maggio.... U još sedamdesetak ulica uvode se stroga ograničenja, više nema plastičnih ukrasa, ni tabli ni žarke svjetlosti. Već početkom ožujka krenulo je kažnjavanje.

Pojavile su se i kritike ove odluke, pa se - uz razumijevanje potrebe za smanjenjem gužvi - prigovara da će time uništiti lokalne navike sjedenja na otvorenom. Osim toga, smatraju da ovim neće biti riješeni problemi pretjeranog turizma, a istodobno će ugroziti vlasnike ugostiteljskih objekata.

Treći primjer je selo Santa Maddalena u dolomitskoj Val di Funes, slikovitoj dolini u južnom Tirolu koje uistinu izgleda nestvarno lijepo s kućama, baroknom crkvom i spektakularnim planinskim vvrhovima u pozadini. No, kao i mnoga tako lijepa mjesta, Santa Maddaleni se takva atraktivnost obila o glavu. Ono što je nekad bilo planinarski raj, sada je prenatrpana destinacija zbog mnoštva dnevnih izletnika koji su potisnuli goste koji borave imalo duže na tom području. Nisu to brojke kao na Capriju, ali za tako malo selo i njegove uske puteve oko 600 izletnika dnevno dovoljno je za kaos. Posebno kad im je jedini cilj snimiti opisanu fotografiju crkve i planina u pozadini.

Brojni mediji objavili su da su lokalne vlasti doslovce podigle prepreku kojom žele spriječiti dolazak onima koji nemaju namjeru prenoćiti u selu. No, to nije cijela priča. Prepreka doista postoji, no ona se tiče prometa, pa turisti više ne mogu doći do crkve autom nego samo pješice. Od svibnja će se morati parkirati još dalje i platiti nemalu cijenu parkinga. Dakle, nikom se ne onemogućava dolazak, ali će sve biti kontrolirano spomenutim preprekama zbog sprječavanja vožnje po seoskim uskim ulicama. Cilj je, kažu, natjerati goste da uspore, a onda možda provedu i duže vrijeme u Santa Maddaleni, umjesto brzinskog okidanja fotografije za društvene mreže i odlaska.

Oni koji se odluče na duži boravak imat će, pak, mnogo prilika za sjajan doživljaj jer se cijela dolina brendira kao destinacija 'spore hrane', s posjetima farmama, planinskim kućama, uz planinarenje po stazi Adolfa Munkela.