Jedna rasprava na Redditu pokazala je koliko taj mali ritual i danas izaziva nostalgiju. 'Kako mi fale videoteke, nostalgija za nekim drugim vremenom', napisao je autor objave, a vrlo brzo su se počeli nizati komentari ljudi koje je ista uspomena vratila desetljećima unatrag.

Novi film bio je mali događaj

Posebna priča bili su veliki filmski hitovi. Ako je izašao film koji su svi željeli pogledati, nije bilo dovoljno samo odlučiti da ćete ga pustiti navečer. Prvo je trebalo pronaći slobodan primjerak. Jedan korisnik prisjetio se kako su njegova obitelj i on neprestano zvali lokalnu videoteku ne bi li rezervirali nastavak 'Jurskog parka'. Drugi je opisao kako je njegov otac jedne večeri otišao u videoteku neposredno prije zatvaranja, a kad se vratio kući, samo je mahao kazetom dok su ga ostali čekali na prozoru.

Danas isti film pronađemo za nekoliko sekundi. Tada je činjenica da ste ga uopće uspjeli posuditi bila prvi dio doživljaja. Sama kazeta imala je težinu, čekalo se da je netko vrati, a novi film znao je biti mali događaj za cijelu obitelj.

Možda najljepšu uspomenu u raspravi podijelila je korisnica koja se prisjetila rituala sa svojom majkom. 'S mamom bi svaki petak išla u dućan u tjedni šoping i usput po dva filma u malu, lokalnu videoteku. Jedan za petak, drugi za subotu', napisala je. Dodala je da nisu imali mnogo novca za skuplja putovanja i zabavu, ali su upravo filmovi i knjige postali važan dio njezina odrastanja.

Takvih priča vjerojatno postoje tisuće. Videoteka nije bila samo mjesto na kojem ste posuđivali film. Bila je dio petka, šetnje kvartom, razgovora s roditeljima ili prijateljima i cijelog procesa biranja onoga što ćete navečer zajedno gledati.

Kazetu je trebalo premotati

Postojala su i pravila koja bi današnjim klincima trebalo posebno objašnjavati. VHS kazetu nakon gledanja trebalo je premotati na početak. Na to se posebno pazilo jer su neke videoteke dodatno naplaćivale vraćanje nepremotane kazete. Tu je bila i zakasnina. Ako biste film zaboravili vratiti na vrijeme, račun je mogao poprilično narasti, a neugodan razgovor s roditeljima bio je gotovo zajamčen.

Danas streaming servisu nitko ne vraća film. Ne možete zakasniti, izgubiti kutiju niti otkriti da je netko prije vas vratio DVD toliko izgreban da preskače baš u završnoj sceni. Ali upravo su te male komplikacije bile dio iskustva koje je danas potpuno nestalo.

Drukčiji je bio i sam način biranja. Danas servis zna koje ste serije gledali, što ste ugasili nakon sedam minuta i koji žanr najčešće birate. U videoteci ste imali naslovnicu, možda kratki opis na poleđini i preporuku osobe koja radi iza pulta. Ponekad biste desetak minuta hodali između polica i ponavljali isto pitanje: 'A što ćemo uzeti?'

Zbog toga ste povremeno završili s filmom koji nikada ne biste sami tražili. Nekad je bio užasan, a nekad biste sasvim slučajno pronašli nešto što biste godinama pamtili. Izbor je bio puno manji, ali je upravo zato svaki odabir imao veću težinu.

VHS kazete čuvale su cijeli život

VHS nije služio samo videotekama. Mnogi su kod kuće imali ladice pune kazeta na kojima je rukom pisalo 'filmovi', 'crtići', 'Božić', 'utakmica' ili jednostavno naziv emisije. Jedna korisnica Reddita prisjetila se kako još uvijek ima kazetu svoje pričesti – preko koje je baka poslije presnimila epizodu 'Esmeralde'.

'Imam svoju pričest preko koje je baka presnimila epizodu Esmeralde', napisala je, a teško je pronaći bolji opis jednog vremena. Obiteljska uspomena i telenovela morale su dijeliti istu fizičku kazetu jer memorija nije bila neograničena, a svaki novi sadržaj značio je odluku što ostaje, a što se briše.

Naravno da je današnji način gledanja filmova jednostavniji. Ne moramo čekati da netko vrati film, paziti na radno vrijeme videoteke niti izlaziti iz kuće po kiši jer smo obećali djeci da ćemo navečer gledati crtić. Ali upravo je sva ta nepraktičnost stvarala ritual.

Danas imamo gotovo svaki film koji poželimo na nekoliko klikova. Nekad smo imali petak, videoteku, jednu ili dvije kazete pod rukom i osjećaj da smo upravo izabrali program za cijeli vikend. I možda baš zato te večeri pamtimo bolje od stotina filmova koje smo poslije pogledali na streaming servisima.