PUTOPIS ČITATELJA

Salvador de Bahia opasan i primamljiv

  • Autor: Ivana Ćepulić
  • Zadnja izmjena 09.03.2009 15:56
  • Objavljeno 09.03.2009 u 08:00
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Na mom prošlogodišnjem putovanju po Brazilu, najzanimljivija postaja bio je kolonijalni grad Salvador de Bahia na sjeveroistočnoj obali. Salvador ima gotovo tri milijuna stanovnika, većinom Afrobrazilaca čiji su preci bili dovoženi u salvadorsku luku kao robovi. Stoga je ovo područje kulturno vrlo bogato, a afričke i kolonijalne tradicije miješaju se u svim aspektima života

Grad je na glasu kao prilično opasan, što je mom suputniku i meni postalo jasno već kad smo dolazeći taksijem oko 11 navečer ugledali policajce u pancirkama s dugim cijevima – navodno uobičajen prizor. Nije baš svejedno ni u koji taksi se ukrcate, a pogotovo nije preporučljivo u to vrijeme koristiti javni prijevoz zbog učestalih prepada. Naš taksist, poznat pod nadimkom John Lennon zbog sličnosti s pokojnim pjevačem Beatlesa, a jedino mu to ime piše i na posjetnici, dočekao nas je na aerodromu. To je, naime, unaprijed dogovorio moj prijatelj iz São Paola koji se s Johnom sprijateljio za svog posjeta Salvadoru. Vozeći se prema hostelu, na ulici smo primijetili i dosta sumnjivih ljudi – narkomana beskućnika i agresivnih muškaraca.

Ivana Ćepulić

Ivana Ćepulić

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Mala luka

Hostel je bio sasvim pristojan. Iako je vlasnik Belgijanac, sve prostorije uređene su s puno detalja tipičnih za regiju, kao što su drvene maske, figure od slame i razni tradicionalni uporabni predmeti. Budući da je bilo već prilično kasno, odmah smo se bacili u krevete i ubrzo i zaspali snom umornih putnika. No san nam je već oko dva sata u noći prekinuo iznenadni zvuk od kojega smo zamalo iskočili iz kreveta. S ulice je, naime, počeo dopirati zvuk bubnja, kojem se ubrzo pridružio još jedan, pa njih desetak koji su se onda počeli izmjenjivati s drugih desetak i tako barem 15 minuta. Nakon toga je uslijedila mrtva tišina.

Sljedećeg jutra nakon obilnog doručka u hostelu koji je uključivao i razne vrste tropskog voća, uputili smo se u razgledavanje grada. Poslušali smo savjete ljudi koji su imali loša iskustva pa smo sa sobom uzeli minimum novca te plastičnu vrećicu za vodič i mali fotoaparat. Vodič nismo javno proučavali da ne bi bilo očito da smo stranci.

Na ulazu u Afrički muzej presreo nas je osebujan lik.
Na prvi pogled djelovao je poput klošara, neuredan i bez prednjih zuba, ali ubrzo smo shvatili da ima turističku agenciju i da nas nagovara da te večeri iskoristimo jedinstvenu priliku da prisustvujemo ritualu condoble. Radilo se o ritualnom plesu afričkih robova čija su se vjerovanja očuvala do danas. Kako u prošlosti robovima nije bilo dozvoljeno štovati svoje bogove, oni su ih lukavo maskirali kršćanskim svecima te su pod izlikom da štuju svece nastavili štovati svoja božanstva. Dali smo se nagovoriti i dogovor je pao.

Ivana Ćepulić

Ivana Ćepulić

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Budući da je bila nedjelja, za naše šetnje strmim ulicama Gornjeg grada iz jedne crkve neodoljivo nas je privuklo živo pjevanje popraćeno pljeskanjem i mahanjem rukama iznad glava. Pridružili smo se nedjeljnoj misi na kojoj je bilo sasvim normalno da se umjesto rukovanja kao 'znaka mira' vjernici međusobno srdačno izgrle. Prisustvovali smo i procesiji s Marijinim kipom, a simpatični svećenik nas je na kraju pomoću palmine grančice dobrano zalio blagoslovljenom vodom. Možda nas je baš to očuvalo od upadanja u neugodne situacije. Doduše, događalo se i da smo u znatiželji zašli u krive ulice, što smo shvatili po tome što su lokalci u par navrata za nama vikali da se vratimo jer je 'perigoso', to jest opasno.

Popodne smo se uputili u Bonfim, svetište poznato po čudesnim ozdravljenjima. Na ulazu u crkvu dočekao nas je pomalo zastrašujući prizor mnoštva raznih dijelova ljudskog tijela načinjenih od voska koji su visjeli sa stropa, a označavali su ozdravljene organe.

Ivana Ćepulić

Ivana Ćepulić

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Dijelovi tijela označavaju ozdravljene organe


Na povratku u centar već nas je počeo hvatati mrak što nije bio ugodan osjećaj. Što se više mračilo, više se sumnjivih osoba pojavljivalo niotkuda. Uglavnom su bili ogrnuti sličnim sivim dekama i tražili novac - pretpostavljam za drogu.

Napokon smo došli do hostela i osjećaja sigurnosti. Našeg prijatelja od jutros prilično smo dugo čekali. Kad smo već pomislili da neće doći, pojavio se crvenih očiju i pomalo teturajući. Nismo bili sigurni je li se napio ili napušio, ali to ga nije priječilo da nama i grupici Francuza u našem kombiju ne objasni sve što je trebalo, prvo na francuskom, a zatim i na engleskom.

Prostorija u kojoj se održavao ples bila je okićena uglavnom prikazima kršćanskih svetaca. Žene raznih dobi, od djevojčica do starica, u tipičnim širokim haljinama, plesale su ukrug, dok je nekolicina muškaraca pjevala i svirala bubnjeve. U određenim trenucima pojedine bi žene padale u trans, iz njega opet izlazile i tako unedogled. Nakratko je u krug ušao jedan muškarac prekriven slamom, koji je predstavljao gubu. Bio je to, naime ples protiv gube. Nakon nekih tri sata, odlučili smo se vratiti u hostel iako ples još nije bio gotov.

John Lennon je sljedećeg dana došao po nas nešto ranije od dogovorenog. Pokupili smo sve svoje vrijedne stvari iz sefa i uputili se u novu avanturu. Ipak je sve dobro prošlo!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi