NOVI ZOR NA LEĐIMA RADNIKA

Radit ćemo sve više i za sve manje nadnice!

  • Autor: Katarina Zorić
  • Zadnja izmjena 22.04.2014 11:52
  • Objavljeno 22.04.2014 u 11:52
žena depresija posao

žena depresija posao

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Je li 60-satni radni tjedan dobra ideja ili je ipak riječ o prijedlogu koji će donijeti više štete nego koristi? Odgovor smo potražili kod stručnjaka za psihologiju rada, dr. sc. Zvonimira Galića

Prema prijedlogu izmjena Zakona o radu, o kojemu se još uvijek vode pregovori, radni tjedan mogao bi trajati i do 60 sati. Sindikati na takav prijedlog ne pristaju jer smatraju da će u tom slučaju poslodavci u potpunosti raspolagati radnim, ali i slobodnim vremenom radnika. Ni zaposlenima u Hrvatskoj se ne sviđa ovaj prijedlog jer praksa pokazuje da se radna prava u Hrvatskoj ionako rijetko poštuju pa uvođenje većeg broja sati smatraju samo još jednim od načina iskorištavanja radnika.

Svi se boje otkaza

Radna klima u Hrvatskoj već godinama nije dobra. Ljudi žive u strahu od otkaza i čine mnoge žrtve, a sve kako bi zadržali posao. Onima koji se nalaze u takvoj situaciji Galić poručuje da nijedna kriza ne traje vječno: 'Savjetujem ljudima da nađu resurse za preživljavanje krize u svojoj okolini odnosno jakim socijalnim mrežama koje, srećom, još karakteriziraju naše društvo. Konačno, izlazak iz ove krize će od svih nas tražiti odricanje. Ipak, nisam siguran se neka odricanja dugoročno isplate. Gubitak nekih temeljnih radničkih prava mogao bi biti dugoročno loš za sve nas.'

Iako je Vlada opravdava nužnom fleksibilizacijom i pokušajem uvođenja dinamičnosti na tržištu rada, većina ipak sumnja da će ta mjera donijeti bilo kakve pozitivne pomake u gospodarstvu. Dr. sc. Zvonimir Galić, stručnjak za psihologiju rada s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sumnja da će uvođenje duljeg radnog tjedna donijeti bilo kakvo poboljšanje: 'Siguran sam da će se dugoročno negativno odraziti na kvalitetu života ljudi. Kao stručnjak nemam pretjerano pozitivno mišljenje o fleksibilnim oblicima rada poput rada preko agencija za privremeno zapošljavanje. U pravilu oni rezultiraju manjim plaćama i lošijom kvalitetom života radnika. Cijelu proteklu akademsku godinu proveo sam u SAD-u i ondje iz prve ruke vidio kako izgleda fleksibilno tržište rada. Nije mi se svidjelo ono što sam vidio, a bojim se da nas upravo čeka nešto takvo.'

Sve više rada za sve manje nadnice

Iako načelno nema ništa protiv radnog tjedna od 60 sati, Galić ipak napominje da bi se takav rad trebao odvijati u iznimnim okolnostima, a radnik bi trebao biti prikladno nagrađen: 'Pretpostavljam da to dobro funkcionira u uređenim društvima kao što su Danska ili Njemačka. No iskustvo uči da trebamo biti jako sumnjičavi kada do takvih promjena dolazi kod nas jer će se one vjerojatno prelomiti preko leđa radnika. Predviđam da će radnici, osobito oni nižih razina obrazovanja, raditi sve više za sve manje nadnice. To će im, naravno, otežati usklađivanje radnog i obiteljskog života.'

I dok se u Hrvatskoj raspravlja o produljenju radnih sati, u Švedskoj rade na uvođenju šestosatnog radnog dana jer smatraju da će radnici tako biti učinkovitiji. 'Ideja ima potencijala u švedskim uvjetima. Pretpostavka gradskih vlasti u Göteborgu je da će jednakom plaćom za 25 posto kraće radno vrijeme dobiti efikasnije radnike. Ta efikasnost bi trebala biti posljedica boljeg usklađivanja radnog i obiteljskog života te povećanog zadovoljstva zaposlenika. U našim trenutačnim okolnostima ovo se čini kao krajnja egzotika. Logika ekonomske krize je da će se od nas tražiti da radimo jednako ili više vremena za manje novca sve dok nam gospodarstvo ne izađe iz recesije. Samo se pitam koliko jako će radnici biti pogođeni i kako možemo zadržati neke elementarne principe zaštite radnika', ističe Galić.

Nesretni radnici bez privatnog života

Radni tjedan od 60 sati, slažu se mnogi, teško da će u radniku pobuditi kreativnost i produktivnost. Točnije, mogao bi se dogoditi potpuno suprotan učinak. 'Određeni ljudi zaista puno rade, a istovremeno su kreativni i produktivni. Međutim takvim radnicima poticaj za rad dolazi iz užitka bavljenja poslom. Ako omogućimo poslodavcima da obavezuju radnike na duga radna vremena, sumnjam da ćemo postići taj učinak. Prije ćemo dobiti nesretne radnike koji ne mogu uskladiti poslovne i obiteljske obaveze. A takvi ljudi sigurno neće dugoročno biti kreativni i produktivni', pojašnjava Galić.

Logika kapitala je da se nastoji proizvesti što veći profit uz što nižu cijenu, odnosno onoliko koliko to dopušta zakonska regulativa i kultura poslovanja u nekoj zemlji. 'Mene čudi Vlada koja smatra da će fleksibilizacijom tržišta rada riješiti suštinske probleme gospodarstva. A istovremeno još nisu vidljive reforme koje će potaknuti učinkovitost i motivaciju zaposlenika javnih poduzeća koji čine velik dio ekonomije. Konkretno, gotovo sva napredovanja u javnom sektoru ovise o stranačkom ključu. To znači da napredovanje nema nikakve veze s time koliko radite i koliko ste uspješni, nego samo s time kome pripadate. Ta praksa je bila takva i za vrijeme ranijih vlada i bilo kakva reforma tržišta rada koja bi trebala rezultirati povećanom efikasnosti radnika neuvjerljiva je dok se ne prekine taj ciklus', naglašava Galić.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!