Da ste bilo kome izvan Japana spomenuli brend Uniqlo prije 10 godina, dobili biste zbunjen pogled. Spomenite li ga danas bilo kome, vrlo vjerojatno ćete momentalno izazvati asocijacije na kvalitetu, pristupačnost i modernost.

S prepoznatljivim crveno-bijelim logotipom, širokom lepezom klasičnih odjevnih predmeta i visokoprofilnim suradnjama, brend je osvojio svijet. Od svojih skromnih početaka kao tvrtka za proizvodnju odjeće, osnovana u Yamaguchiju 1949. (a pod svojim današnjim imenom 1984.), sada ima preko tisuću trgovina diljem svijeta.

U pravom japanskom stilu, Uniqlo je uspio zadržati stvari klasičnim, ali suvremenim. Omogućujući ljudima da poboljšaju i redefiniraju svoju garderobu, brend je bio ključan u ponudi široke lepeze dobro odabranih osnovnih stvari, od skromnih košulja i chino hlača do parke i pufer jakne, i to u gotovo svakoj boji koju možete zamisliti.

Uniqlo je postao još jedan konkurent na globalnom maloprodajnom tržištu brze mode. Unatoč tome što se morao natjecati s većim igračima kao što su Zara (Inditex), H&M, Gap i Forever21, uspio je rasti nevjerojatnom brzinom. Kako je uspio tako brzo osvojiti dio ovog konkurentnog maloprodajnog tržišta brze mode?

Neki od ključnih čimbenika uspjeha ovog brenda uključuju njegovu nepokolebljivu predanost inovacijama i kulturu tvrtke. Osnivač Tadashi Yanai poznat je po svom citatu: 'Bez duše, tvrtka je ništa.' Ta se duša odražava u 23 načela upravljanja koja je Yanai stvorio i ugradio u svakog pojedinog zaposlenika Uniqla. Bit ovih načela uključuje stavljanje kupaca na prvo mjesto, vraćanje vrijednosti društvu i nastojanju da budu nositelji promjena.

Priča o brendu koji je počeo u japanskom predgrađu

Yanai je najbogatiji čovjek u Japanu, prema Forbesu. Ipak, kreativni poduzetnik, osnivač i direktor tvrtke Fast Retailing Co., Ltd. - vlasnika brenda Uniqlo - široj je javnosti slabije poznat. Pokrenuo je ono što je postalo Uniqlo kao Unique Clothing Warehouse 1984. s jednom trgovinom u Hirošimi. Ali zapravo je počeo raditi u toj industriji desetak godina ranije. Rođen 1949., vratio se u rodni grad Ube u prefekturi Yamaguchi 1972. kako bi preuzeo trgovinu muške odjeće od oca. Od tada je revolucionirao percepciju u Japanu da kvalitetno odijevanje zahtijeva skupe strane marke kako bi se prigrlile vrijednost i kvaliteta pristupačne domaće odjeće.

'Svake sam godine putovao u inozemstvo, provodeći puno vremena u šetnji trgovačkim četvrtima. Bio sam prilično inspiriran lancima trgovina vodećih trgovaca tog vremena, poput Esprita, Benettona, Gapa, The Limiteda i Nexta. Došao sam na ideju za velike trgovine koje prodaju ležernu odjeću, oslanjajući se na sustav samoposluživanja američkih sveučilišnih zadruga. Želio sam stvoriti trgovine u kojima bi ljudi mogli kupovati odjeću kao što kupuju knjige ili ploče.'

Od prvog dana ponose se proizvodnjom visokokvalitetne casual odjeće po pristupačnim cijenama, koju kupci mogu kombinirati sa svojim jedinstvenim stilom. Nadalje, navode da je 'Uniqlo više od pukog brenda odjeće, on je način razmišljanja, stalna svijest o stalnim promjenama, raznolikosti i izazovima konvencija'.

Taj pristup i filozofija bili su središnji u ponudi tijekom godina, s fokusom na dobro dizajniranu odjeću koja laska kupcima i čini da se osjećaju bolje (a zauzvrat svijet postaje bolje mjesto).

Rođen 1949. u poslijeratnom Japanu, Yanai se suočavao s teškim vremenima. No, nadahnut učenjem američkog stručnjaka za menadžment Petera Druckera, shvatio je da može izgraditi svoje carstvo i postati bogat čovjek s ugledom, a da pritom ne postane korumpirani poslovni tajkun. Presudno za uspjeh Unique Clothing Warehousea (kasnije skraćenog u Uniqlo) bilo je Yanaijev stav da će razmišljati o tome što kupci žele, a ne što tvrtka želi prodati.

Za razliku od prvog dojma, vrlo staloženog čovjeka s kosom boje soli i papra, on je jednostavan i lagan poput gingham košulja na kopčanje koje se prodaju u bilo kojoj od njegovih 3500 trgovina diljem svijeta. Našalit će se i nasmijati, a dovoljno je kul da prizna svoje poslovne odluke koje su uzrokovale i poneku katastrofu u prošlosti.

Nema sumnje, Yanai je vizionar i praktičan radnik, zna što se događa u svim aspektima poslovanja te kako postaviti veliki cilj i postići ga. Dokazuje to i 'osvajanje' Filipina 2018. Nakon nešto više od godinu dana istraživanja i 24-satnog inkognito posjeta Filipinima, svidjelo mu se ono što je vidio i bio je odlučan otvoriti 500 trgovina ondje.

No nije uvijek tako bilo. Mladom Yanaiju posao je bio zadnja stvar o kojoj je razmišljao nakon studija. 'Nisam bio toliko gladan posla. Nisam bio motiviran za rad. Nisam želio raditi cijeli život, takav sam bio', ispričao je jednom prilikom. 'Moj je otac zahtijevao da nađem posao u Juscu (trgovina mješovite robe). Nažalost, dobio sam taj posao.'

U Juscu je prodavao raznu robu, uključujući kuhinjsko posuđe, i bio je zadužen za odjel muške odjeće, obnavljajući zalihe u prodajnom salonu. No to nije išlo glatko. 'Upravitelj mi je uvijek prigovarao jer sam trebao nositi kravatu, a na posao nisam smio nositi traperice. Ali ja sam došao noseći traperice i bez kravate. Moj je posao bio samo nadopunjavanje proizvoda u trgovini; kako bi mi kravata mogla pomoći u tome?' objašnjava. 'Upravitelj je zahtijevao da budem propisno odjeven pred mušterijama, a meni se to nije svidjelo.' Do veljače sljedeće godine dao je otkaz. Jusco je, rekao je, bila dobra tvrtka, ali on 'nije znao ništa o poslu'.

Sljedeći korak za Yanaija bio je pridruživanje očevoj krojačkoj radnji s 23 godine. Posao se nalazio na prvom katu zgrade, a na drugom katu bio je dom Yanaijevih - koji su dijelili sa suradnicima u trgovini; bio je to njegov odgoj. 'Nisam imao kamo otići pa me otac zamolio da mu pomognem u poslu', prisjeća se. 'Ironično, otkrio sam da je to zabavno.' Međutim trebat će vremena prije nego što dođe do tog zabavnog dijela jer je razvio odbojnost prema formalnoj odjeći. 'Posao moga oca bila je prodaja odijela i kravata - zato mu se u početku nisam želio pridružiti.' Uskoro će mu taj pothvat biti dovoljno zanimljiv i shvatit će da je stvoren za njega. 'Shvatio sam da je važno nemati nikakve predrasude i da biste možda htjeli prvo nešto isprobati. To je ono što sam naučio iz ovog iskustva.'

I od tada je, naravno, pokušao mnogo stvari i uspio. Sada je najuspješniji poslovni čovjek u Japanu i sjedi na vrhu Fast Retailinga. Osnovao je Unique Clothing Warehouse u Hirošimi 1984., kada je postao predsjednik očevog lanca odjeće. Yanai kaže: 'Tada sam mislio da sam pronašao rudnik zlata. Mislio sam da bismo mogli imati vrlo uspješan posao diljem Japana.' Bio je u pravu. Brzo ga je razvio: otvorio je više od 300 trgovina diljem te zemlje u samo četiri godine.

'Godine 1991. okupio sam sve zaposlenike u našem sjedištu i objavio da mijenjamo naziv tvrtke u Fast Retailing. U to smo vrijeme imali 29 trgovina, ali rekao sam im da ćemo širiti lanac za još 30 trgovina svake godine i imati ih 100 za tri godine, s ciljem da izađemo na burzu. Tada sam od trgovca postao poduzetnik. Godine 1994. izlistali smo naše dionice na burzi u Hirošimi', kaže Yanai.

Svoju prvu trgovinu otvorio je 1984. godine, a trenutak proboja uslijedio je 1998., kada je otvoreno prvo prodajno mjesto u Tokiju. Uvodna kampanja brenda s laganim flisom za 1900 jena izazvala je senzaciju. Tada je Uniqlo predstavljao samo jeftinu odjeću - kul faktor došao je kasnije.

'U ranim danima kvaliteta naših proizvoda nije bila tako dobra i imali smo vrlo malo originalnih proizvoda. Kad smo otvorili trgovinu u Harajukuu u Tokiju, napravili smo veliki iskorak. Usredotočili smo se na poboljšanja zaštite okoliša i konsolidirali u robnu marku pod imenom Uniqlo, čineći da svi naši proizvodi budu niske cijene i visoke kvalitete', dodaje.

Yanai se nikad nije bojao pogriješiti, što je prava kvaliteta vizionara. 'Kad smo postali uspješni u Japanu, odvažili smo se otvoriti trgovinu u Londonu. U to smo vrijeme doživjeli udvostručenje prometa: tako je 100 milijardi jena postalo 200 milijardi jena, što je postalo 400 milijardi. U roku od dvije ili tri godine naš promet je bio od milijarde do četiri milijarde dolara - to je ono što smo doživjeli u Japanu. Ohrabrio sam se otići u London i otvoriti trgovinu, a bila je relativno uspješna. No u poslovnom smislu to je bila katastrofa.' Rekao je da je to uzrokovano izgradnjom golemog sjedišta u Europi, prijedlogom njegovih menadžera, bivših zaposlenika Marks and Spencera. 'To je bio neuspjeh', kaže. 'To je bila katastrofa.'

U Uniqlovoj odjeći ima mnogo toga japanskog: jednostavna je, praktična i nije jako skupa. No vidi se i američka estetika s gingham hlačama, prugama i sportskom odjećom jer je Amerika imala najveći utjecaj na Japan nakon rata. 'Strastveno želimo ponuditi odjeću koju cijene svi na tržištu', objašnjava Yanai to spajanje dviju kultura unutar Uniqla, njegovog najuspješnijeg brenda (Fast Retailing posjeduje i Helmut Lang, Theory, J Brand...). 'Željeli smo biti sigurni da su naši proizvodi prilagođeni svim tipovima ljudi: bilo da su milijarderi, srednja klasa, niža klasa. Moramo udovoljiti svima, baš kao Marks and Spencer ili Gap ili sadašnji H&M i Zara. Ako ne zadovoljimo sve segmente života i segmente ljudi, ne možemo biti uspješni.'

Yanaijev cilj je da Uniqlo nadmaši najveća svjetska imena u svojoj kategoriji, poput H&M-a i Zare, preusmjeravanjem snaga svoje tvrtke na azijsko tržište.

Iz Japana u ostatak svijeta

Još jedna ključna odskočna daska u usponu Uniqla do globalne slave bio je Yanaijev susret s američkim maloprodajnim divom Gapom. Od Mickeyja Drexlera, tadašnjeg predsjednika Gapa, Yanai je pokušao naučiti sve što je mogao kako bi ponovio poslovni model i uspjeh tog brenda u maloprodaji.

Gap je osvojio tržište, a Yanai je želio isto to za Uniqlo. Uvidio je učinkovitost i snagu 'modela SPA proizvođača na malo' koji je vertikalno integrirao planiranje proizvoda, dizajn, proizvodnju, distribuciju i marketing u jednu cjelinu.

Međutim 1990-ih Japan je doživio gospodarsku krizu koja je potaknula marku da svu proizvodnju prebaci izvan granica, u Kinu (gdje se trenutno proizvodi približno 70 posto Uniqlovih odjevnih predmeta) kako bi zadovoljio javnu potražnju za jeftinijom robom u teškim vremenima. Smanjenje troškova proizvodnje i posljedično povećanje profita postavili su pozornicu za Uniqlo i omogućili mu da postane globalni div kakav danas poznajemo. Uspjeh je bio pozamašan jer je 10 godina nakon što je Yanai naslijedio posao od oca imao 100 trgovina u Japanu.

Ali tada je došlo vrijeme za međunarodno širenje i brend je počeo nailaziti na probleme. Godine 2002. Uniqlo je otvorio 21 trgovinu u Londonu, a kasnije i nekoliko u SAD-u. No prebacivanje uspjeha tvrtke iz Japana i istog maloprodajnog modela u inozemstvo nije bilo tako jednostavno kao što se možda činilo. Zbog problema s japanskim veličinama odjevnih predmeta Uniqlo nije imao toliki uspjeh kojem se Yanai nadao. Ubrzo nakon toga zatvorio je 16 od 23 prodajna mjesta u Londonu i tri praktički tek otvorene lokacije u New Jerseyju.

Kolekcije i suradnje

Osim problema s veličinom, Yanai je čvrsto vjerovao da Uniqlo mora biti pristupačan i moderan kako bi uspio na inozemnim tržištima. Mudro je isplanirao sljedeći potez i zatražio pomoć slavnog japanskog dizajnera Kashiwe Satoa te ga zadužio da vodi kreativni tim koji će postaviti vodeće međunarodne trgovine za Uniqlo.

Sato je nastavio s radikalnim pristupom koji je doveo do linija kao što su Charlotte Ronson, Vena Cava i +J (potonja u suradnji s Jil Sander). Takav pristup bio je uspjeh, a velik dio trenutnog poslovanja Uniqla još uvijek ovisi o ovoj metodi. Suradnja sada čini okosnicu Uniqlove filozofije ostajanja u tijeku i traženja dizajnera ili umjetnika koji mogu reinterpretirati temeljni pristup brenda i ponuditi novu viziju.

Sada, s novim komadima koji se online rasprodaju u nekoliko minuta i redovima za ograničena izdanja, Uniqlo je ušao u psihu novih (i postojećih) kupaca nudeći kolekcije s KAWS-om, JW Andersonom i Undercoverom. Yanaijeva poslovna oštroumnost i Satovo dizajnersko znanje bili su presudni za uspjeh Uniqla u SAD-u i Europi, a brend je nastavio nuditi i svoje bazne artikle.

Kao još jedna ključna stvar pokazale su se linije Uniqlo U i Uniqlo UT. Obje su konstanta u ponudi i ciljaju na različite tipove potrošača, pri čemu je prva suvremena linija koju je dizajnirao Christophe Lemaire, a potonja je linija grafičkih majica koje je kreirao japanski modni gigant Nigo. Linija Uniqlo U donosi suvremenije i usmjerenije komade u odnosu na glavnu Uniqlovu odjeću, a Uniqlo UT privlači mlađu publiku, kao i one kupce koji su zainteresirani za umjetnost, dizajn i popularnu kulturu.

Tajna uspjeha

U proteklih 40 godina Yanai je transformirao Uniqlo u jednog od najvećih svjetskih modnih trgovaca s više od 2400 trgovina u 25 zemalja te s gotovo 17 milijardi dolara prodaje diljem svijeta.

Poznat je po pristupačnoj ležernoj odjeći, kao i po prepoznatljivoj tkanini HeatTech, koja vlagu pretvara u toplinu. Njegova popularnost dovela ga je do toga da je nadmašio poznata imena kao što su Gap i Ralph Lauren, a nedavno je postao treći najveći modni trgovac na svijetu, iza H&M-a i vlasnika Zare, Inditexa.

Uniqlo se probio tamo gdje niti jedan trgovac prije nije i potpuno zanemario modne trendove. Lanac se, naime, fokusira na inovativan dizajn i tehnologiju za odjeću, umjesto da juri za trendovima brze mode, na koje se oslanjaju H&M i Zara.

Ali tamo gdje zapinju drugi svjetski modni brendovi poput Zare i H&M, Uniqlo blista. Dok se drugi igrači usredotočuju na pobjedu u staroj modnoj igri, brzo puštajući niz stilova u svoje trgovine, Yanai se više ponaša kao tehnološki rukovoditelj, njegujući duge razvojne cikluse u kojima se odjeća i napredni materijali pažljivo ponavljaju. Uniqlo je u partnerstvu s visokotehnološkim dobavljačima poput Toraya, proizvođača ugljičnih vlakana, i sklapa 10-godišnje ugovore s kineskim proizvođačima. 'Ne jurimo za trendovima. Ljudi pogrešno kažu da je Uniqlo brend brze mode. Nije. Bavimo se odjećom koja je napravljena za svakoga', kaže CEO brenda. Ignoriranje mode znači da prodaja ostaje stabilna bez obzira na različite trendove. To je zanimljiva strategija koja je do sada polučila uspjeh.

Yanai dolazi na intervju noseći kardigan preko košulje. Soba za sastanke njegova ureda u Tokiju ukrašena je zamršenom kartom svijeta i uokvirenim komadom japanske kaligrafije na kojoj piše 'svjetski broj jedan', a pisao je tako o njemu i Nikkei Asia. Forbes ga je rangirao kao najbogatijeg Japanca i Yanai bi si vjerojatno mogao priuštiti skuplju odjeću od one koju nosi. Ali obogatio se kao promotor ležernosti. Danas je gotovo nemoguće pronaći nekoga u njegovoj rodnoj zemlji tko nikada nije kupovao u Uniqlu.

'Ležernu odjeću može nositi bilo kada, bilo gdje, bilo tko, slobodno', napisao je u svojoj autobiografiji iz 2003. godine. 'Kada bismo mogli prodati velike količine ležerne odjeće za muškarce i žene, to bi bio veliki uspjeh.' To je njegova mantra od 1980-ih, kada je otvarao svoje prve trgovine.

Sada ih je više od 2200. Njegov brend Uniqlo iskoristio je snagu globalnih proizvodnih lanaca i svoj pronicljiv stav o potrošačkim trendovima da bi izašao iz globalne financijske krize kao treći najveći trgovac odjećom na svijetu.

Od početaka je snaga Fast Retailinga bila postizanje razumnih cijena za osnovne artikle, a Yanai je postavio jasnu misiju za tvrtku - osigurati jeftiniju i funkcionalniju odjeću za svakoga, sve dobne skupine, te radi ono što je potrebno da to postigne.

Tajna Uniqlove cjenovne moći dijelom leži u velikim količinama narudžbi od tekstilne industrije. To omogućuje bližu suradnju s proizvođačima i masovnu proizvodnju ekskluzivnih materijala po niskim cijenama.

Uniqlov slogan je, ponovimo, 'Napravljeno za sve' (Made for all), a trgovina je poznata po odjeći duginih boja za muškarce, žene i djecu. Većina nje se masovno proizvodi u svakoj boji koju bi kupac mogao poželjeti, jeftina je i nastoji se da bude pristupačna svakom potrošaču. A neki ga nazivaju 'japanskim odgovorom na Gap'.

Osim što proizvodi u Kini, Uniqlo također održava niske cijene kupnjom proizvoda izravno od dobavljača. A kupuje ih masovno jer se fokusira na odjeću koja ne izlazi iz mode i ističe svaki predmet u nizu boja. Brend priznaje da drži odjeću na policama dulje od većine rivala, a ponekad će napraviti jedan artikl u čak 50 boja.

Priča se da je Yanai, kao jedan od najbogatijih ljudi u Japanu, intenzivno proučavao Gap kao osnovu za svoj poslovni model. No neke karakteristike poslovanja Uniqla ističu ga među ostalim trgovcima. Naprimjer, predložio je globalni sustav plaća u kojem bi menadžeri diljem svijeta primali istu plaću.

Usmjerenost Uniqla na timski rad pokazuje se poticanjem zaposlenika da daju svoje prijedloge, a financijski podaci tvrtke potpuno su transparentni i poznati te im se svakodnevno prikazuju i objavljuju.

Obuka osoblja veliki je prioritet za tvrtku jer se svaki novi zaposlenik obučava tri mjeseca – daleko iznad svjetskog prosjeka industrije. Svaka aktivnost koju poduzimaju pritom se bilježi i analizira – od tehnike savijanja odjeće do načina na koji maloprodajno osoblje vraća kreditne kartice kupcima s obje ruke i punim kontaktom očima. Zaposlenici se također uče komunicirati s kupcima koristeći šest standardnih izraza, uključujući: 'Jeste li pronašli sve što ste tražili?' - a svakog se dočekuje s: 'Dobrodošli u Uniqlo!'

Godine 2000. tvrtka je osnovala Sveučilište Uniqlo u Tokiju, na kojem se svake godine obučava 1500 novih voditelja trgovina.

Primjer koji pokazuje usmjerenost Uniqla na korisničko iskustvo odluka je Yanaija da sve operacije obavlja na engleskom jeziku od 2012. godine – a smatra se rijetkom u Japanu. To je pak pridonijelo njegovom globalnom uspjehu i nešto je od čega druge ambiciozne globalne tvrtke mogu učiti. Osim toga, zaposlenici Uniqla neprestano nastoje poboljšati svoje interne procese, a time i korisničko iskustvo. Godine 2004. otvorili su svoju prvu trgovinu velikog formata (veličine preko 2000 četvornih metara) u Osaki nakon što su Zara i H&M učinili to, što je dovelo do poboljšanja zadovoljstva kupaca i profitabilnosti. Uniqlov korisnički centar također koristi povratne informacije kupaca da bi stalno poboljšavao svoje proizvode.

Zatim, tu je velika posvećenost inovacijama. Kao što je rekao Peter Drucker, inovacija i marketing jedine su dvije funkcije svake organizacije, a Uniqlo to dobro razumije i poznat je po tome. Tvrtka također zapošljava japanske tekstilne majstore zvane takumi, a oni blisko surađuju s tvornicama u Kini i Japanu kako bi kontinuirano razvijali nove visokotehnološke tkanine za Uniqlo.

Yanai voli reći da 'Uniqlo nije modna, već tehnološka tvrtka'. I doista, pristup brenda izradi odjeće ima više zajedničkog s pristupom razvoju proizvoda koji je prihvatila tehnološka industrija nego cikličkim trendovima vođenim ritmom maloprodajne industrije brze mode. Dok je Zara izgradila najveću svjetsku tvrtku za odjeću na temelju brzog reagiranja na modne trendove koji se mijenjaju, dostavljajući artikle iz tvornice u trgovinu za otprilike dva tjedna, Uniqlo ima potpuno suprotan pristup, planirajući proizvodnju osnovnih komada za svoju liniju do godinu dana unaprijed. Za razliku od svojih konkurenata koji prodaju velik izbor trendovske mode inspirirane globalnom pistom, Uniqlo se fokusira na proizvodnju nekoliko urbanih stilova koji odgovaraju praktičnim basic komadima.

Proizvodi za iduću generaciju i torba u obliku banane

Uniqlu je cilj stvoriti 'moderne klasike' koje ljudi dulje nose da bi promicali održivost, kaže Alessandro Dudech, glavni operativni direktor za UK. Dudech je objasnio da se Uniqlo želi razlikovati od brendova brze mode postupnim poboljšanjem dizajna svoje odjeće i fokusiranjem na dugotrajnost, uključujući pokretanje usluga popravka u svojim trgovinama.

Zbog preppy basic komada popularnost Uniqla je u porastu diljem Europe, a Dudech je zadužen za vođenje njegove ekspanzije u Ujedinjenom Kraljevstvu. 'Ono što tražimo nije velik, neobičan dizajn, to je samo prigušena, suptilna kvaliteta', istaknuo je.

'Zovemo ih modernim klasicima', nastavio je. 'Dakle uzimamo klasičnu siluetu, ali zatim dodajemo modernu funkcionalnost, kao što je Heat Tech, ili rastezljivost. I mislim da Zeitgeist uvelike stoji iza ovakvog načina gledanja na odjeću.'

Tvrtka je već poznato ime u Japanu s više od 800 trgovina i sada ima cilj otvoriti 30 prodajnih mjesta godišnje diljem Europe, u odnosu na trenutnih 67. Ta je ambicija djelomično potaknuta brojnim artiklima koji su u posljednje dvije godine postigli nevjerojatan uspjeh, a ponajprije okruglom mini torbom za rame u obliku banane.

Torba je postala dizajnerski klasik, a u osam mjeseci sedam puta rasprodana je u Ujedinjenom Kraljevstvu - i to nakon viralnog videa mladog kupca na TikToku. 'Iznenadilo nas je to', priznao je Dudech. 'Doslovce je preko noći postala senzacijom. Bila je to iznenadna spoznaja o moći društvenih medija i brzini širenja informacija, posebno među mlađim ljudima', dodao je.

No umjesto da pokušava stvoriti daljnje uspjehe proizvodnjom sadržaja na društvenim medijima, Dudech je rekao da je Uniqlo usredotočen na korištenje ovih viralnih trenutaka za poboljšanje svojih proizvoda.

'Pokušavamo iskoristiti ove informacije, ali možda ne na način na koji to čine drugi brendovi', rekao je. 'A to znači da nam je bilo vrlo korisno vidjeti što kupci konkretno cijene kod ove torbe', nastavio je. 'Stvarno im se svidjelo koliko može stvari stati unutra, ali u isto vrijeme jedan od komentara koje smo čuli na TikToku bio je o pitanju dostupnih boja. Tako da smo tada odlučili povećati raspon boja. Radi se o malim i postupnim poboljšanjima.'

Ovaj pristup, tvrdi on, čini dio Uniqlove središnje filozofije dizajniranja i prodaje odjeće. Umjesto da mijenja svoju ponudu svake sezone poput konkurencije, radije uvodi nove linije jednu po jednu i nastoji ih stalno poboljšavati. 'Različito je to razumijevanje dizajna, zar ne?' rekao je Dudech, dodajući:

'Kao tvrtka smo zaista usredotočeni na to da prepustimo proizvodima da govore sami za sebe i izgradimo odnos u kojem nam naši kupci pomažu da ih kontinuirano poboljšavamo.'

U skladu s time je i Re.Uniqlo Studio, servis za popravak otvoren u četiri londonske trgovine, a cilj je da bude zastupljen na svakom prodajnom mjestu. 'Možemo tako vidjeti iz prve ruke gdje proizvod propada i poboljšati ga', objasnio je Dudech.

'Nismo razmišljali o tome kada smo predstavljali tu uslugu, ali je stvarno pomogla našem timu za istraživanje i razvoj da shvati gdje nam trebaju poboljšanja.'

Usluga popravka čini glavni dio Uniqlovih napora da svoje poslovanje učini održivijim. 'Ako želimo postati održivi, moramo osigurati da proizvodi mogu dulje trajati i da se mogu dulje koristiti, prenositi na sljedeću generaciju', rekao je Dudech. Tako nagovještava da bi brend mogao promijeniti svoje savjete kupcima o tome kako prati odjeću. 'Način na koji je peremo ima velik utjecaj na njenu trajnost', objasnio je.

'U konačnici, budućnost održivosti bit će u pružanju sve više i više usluga koje stvarno produljuju vijek trajanja proizvoda.' Uniqlo tvrdi da ga njegov pristup 'moderne klasike' čini održivijim od standardnih marki brze mode. 'Moda je sama po sebi prolazna, ali mi je želimo učiniti trajnijom – ne samo kao proizvod, već i kao emociju. Jer kad smatrate da nešto neće izaći iz mode, to i nosite dulje', rekao je Dudech.