Namjerno usporavam hod, dopuštajući sunčevim zrakama da mi griju lice. Na trenutak kao da napuštam ovaj svijet uz osjećaj prijatne topline
Nježno zatvaram oči u želji da potpuno uživam u ovom slučajnom trenutku, za koji bih htio da traje vječno. Ovaj prelijep, naizgled beznačajan trenutak dopušta mi barem privremeno i nestvarno udaljavanje od stvari koje tresu moju podsvijest. Od besmislenih prohtjeva koje ne želim ispunjavati, ali moram. Od tuđih želja koje ne želim ispunjavati, ali moram.
Moje kratko sanjarenje prekida hladan vjetar koji mi puše u lice i trga moja maštanja, vraćajući me u surovu realnost mog beznačajnog života.
Zastajem i začuđeno gledam u ispucali asfalt kao da sam očekivao da osjećaj traje duže.
Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr.