Početkom rujna 2001. New York je živio u ritmu mode. U gradu je trajao Fashion Week, urednici, modeli, dizajneri i fotografi jurili su s jedne revije na drugu, a večer 10. rujna posebno je obilježila revija Marca Jacobsa. Bila je to jedna od onih večeri o kojima se u modnim krugovima razgovara satima poslije, uspoređuju styling, kolekcija i gosti iz prvih redova
Sljedećeg jutra sve je to nestalo iz fokusa. Vogueova Lynn Yaeger, koja je tada pratila Fashion Week, prisjetila se povodom 25. godišnjice kako je jutro 11. rujna potpuno prekinulo ritam modne industrije i grad u nekoliko sati pretvorilo u mjesto u kojem više nitko nije razmišljao o revijama, trendovima ili kolekcijama.
Revije su stale gotovo istog trenutka
Moda je tog tjedna bila raspoređena gotovo do minute, ali nakon prvih vijesti iz donjeg Manhattana raspored više nije imao nikakvog smisla. Kako su informacije o razmjerima napada stizale, događanja su otkazivana jedno za drugim, a ljudi koji su samo nekoliko sati ranije raspravljali o kolekcijama sada su pokušavali doći do obitelji, prijatelja i kolega.
Yaeger opisuje kako se atmosfera potpuno promijenila gotovo trenutno. Telefoni su prestali biti sredstvo za dogovaranje termina i postali jedini način da ljudi pokušaju saznati jesu li njihovi bližnji sigurni. Ulice koje su samo dan ranije bile pune automobila, taksija i gostiju Fashion Weeka odjednom su izgledale sasvim drukčije.
Moda se povukla u drugi plan jer se grad suočavao s tragedijom čiji se puni razmjeri tek počinju shvaćati.
Marc Jacobs održao je reviju samo nekoliko sati prije napada
Upravo zato revija Marca Jacobsa održana večer prije ostala je neobično snažna uspomena za ljude koji su joj prisustvovali. Tada nitko nije mogao znati da će ono o čemu će sljedećeg jutra razgovarati cijeli svijet biti potpuno drugačije od svega što se događalo na pistama.
Yaeger se prisjeća da je nakon revije sve izgledalo kao još jedna tipična njujorška modna večer. Ljudi su nastavili na večere, zabave i druženja, a modna industrija već je razmišljala o sljedećem danu rasporeda. Nekoliko sati poslije, prvi avion udario je u Sjeverni toranj World Trade Centera.
Ta vremenska blizina između glamura prethodne večeri i tragedije sljedećeg jutra ostala je jedan od najupečatljivijih detalja uspomena ljudi koji su tada radili u modi piše Vogue.
Moda je pokušavala pronaći smisao u gradu koji se promijenio
Nakon napada više nije bilo pitanje samo hoće li se revije nastaviti. Otvorilo se puno šire pitanje kako uopće nastaviti govoriti o odjeći, ljepoti i trendovima dok se nekoliko kilometara dalje odvija tragedija.
Fashion Week bio je praktički paraliziran, a brojni strani gosti ostali su zarobljeni u gradu jer je zračni promet bio obustavljen. Dizajneri i urednici pokušavali su pomoći gdje su mogli, dok se cijela industrija morala suočiti s činjenicom da se njezin svijet preko noći učinio nevjerojatno malenim.
Ipak, moda se s vremenom vratila. Ne zato što je tragedija prestala biti važna, nego zato što se i sam New York postupno pokušavao vratiti životu. Dvadeset i pet godina poslije fotografije s Fashion Weeka iz rujna 2001. zbog toga nose potpuno drugo značenje. Ne prikazuju samo modu jednog vremena, nego posljednje sate New Yorka prije događaja koji će zauvijek promijeniti grad.
Revija, haljina ili fotografija iz prvog reda tada su bili najvažnija vijest u modnom svijetu. Nekoliko sati poslije više nisu značili gotovo ništa.