BOLESTI ILI OBIJEST

Mogu li se izliječiti ovisnici o seksu?

  • Autor: Davorka Grenac
  • Zadnja izmjena 12.03.2011 12:06
  • Objavljeno 12.03.2011 u 12:06
guza krevet seks

guza krevet seks

Izvor: Corbis / Autor: Creasource

Prije su bili razbludnici, a danas ih zovu ovisnicima o seksu. Pohotu ne mogu obuzdati ni pod cijenu karijere, obiteljskog mira i javnog linča. Je li to bolest ili obijest? Može li se doista izliječiti u nekoj od klinika, kao što su to pokušali Tiger Woods i Charlie Sheen, a svojedobno Michael Douglas i David Duchovny?

Počelo je 2010. člankom u magazinu National Enquirer o ljubovanju golferske ikone Tigera Woodsa s promotoricom noćnog kluba Rachel Uchitel, a pretvorilo u prvoklasan preljubnički skandal, kada su mediji, kao iz mađioničareva rukava, jednu za drugom izvlačili vesele dame da svjedoče o razuzdanom seksualnom životu prebogatog sportaša. Woods je prekinuo sportsku karijeru, javno se pokajao i pristao liječiti u jednoj klinici za odvikavanje od seksa, ali na kraju nitko i ništa nije moglo spasiti njegov brak sa Šveđankom Elin Nordegren.

Nekada su takve kao što je Tiger Woods zvali razbludnicima, a danas su to ovisnici o seksu. Zajedničko im je da ne mogu obuzdati apetit, čak i pod cijenu karijere, obiteljskog mira i javnog linča. Je li to bolest ili obijest? Može li se doista izliječiti u nekoj od klinika, kao što su to nedavno pokušali Woods i Charlie Sheen, a svojedobno Michael Douglas i

Brooke Fasani Auchincloss/Corbis

Brooke Fasani Auchincloss/Corbis

Izvor: Corbis / Autor: Brooke Fasani Auchincloss/Corbis

Apetit za seksom koji ruši sve pred sobom

David Duchovny? Duchovny je navodno bio opsjednut online pornografijom, a Charlie Sheen pornoglumicama. I bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona svojedobno je bio glas seksualnog predatora. Nekontrolirana pohota je republikanskog kongresnika Christophera Leeja stajala karijere, dok se talijansko pravosuđe ovih dana zabavlja seksualnim navadama s maloljetnicama mumificiranog Berlusconija, pa ostaje pitanje zašto čak i politički iskusni pastusi stavljaju sve na kocku da zadovolje libido.

Zamagljena granica između morala i bolesti
Kažu da je razlika između opijenog seksom i liječenog od seksa u tome što prvi skriva svoje ponašanje, a drugi ne može prestati govoriti o njemu. Stručnjaci tvrde da je javno priznanje ovisnosti važno u procesu oporavka, ali za onoga kome se ovisnik ispovijeda detalji mogu biti bizarni poput epizoda TV serije 'Kalifornifikacija'. Kao što u njoj David Duchovny u ulozi promiskuitetnog pisca bezglavo juri iz kreveta u krevet u potrazi za inspiracijom, tako se i 59-godišnji pacijent jedne kalifornijske klinike za odvikavanje od seksa sjeća dana kada bi na putu do zračne luke da dočeka djevojku svratio u bordel, a zatim s djevojkom nakon dolaska kući otišao ravno u krevet, nemajući vremena da natakne kondom, valjajući se u posteljini što je još podsjećala na orgijanje s tri djevojke dan ranije.

Kada je riječ o seksualnoj ovisnosti, granica između morala i bolesti je prilično zamagljena, a tek se u posljednjih 25 godina pohlepa za hranom ili seksom doživljava kao moguće bolesno stanje. Tek je početkom osamdesetih Patrick Carnes, danas direktor klinike za odvikavanje od seksa Gentle Path (Umjereni put), svojom knjigom 'Out of the Shadows: Understanding Sexual Addiction' (Izvan sjene: razumjeti seksualnu ovisnost) udario temelje za liječenje te vrste ovisnosti. Afera Bila Clintona i Monike Levinsky još je prije koju godinu doživljena kao moralno pitanje ili mastan vic, dok je danas Američko psihijatrijsko društvo opisuje kao 'hiperseksualni poremećaj'. Kada bi još prije koju godinu američka supruga otkrila da joj muž luduje za pornićima, zvala bi ga 'starim pokvarenjakom', a sada ga šalje u kliniku za odvikavanje. Klinike za odvikavanje se pak množe, jer su postale unosan biznis. Otkada se Tiger Woods prošle godine prijavio u jednu od njih, zabilježile su 50 posto veću zaradu, a neke naplaćuju i 2.000 dolara dnevno za tretman od najmanje sedam dana. Množe se i društva anonimnih seksoholičara, okupljajući godišnje do deset milijuna Amerikanaca (90 posto su muškarci), pa jedno od njih, međunarodni Sex Addicts Anonymous, godišnje održi 1.200 seansi u SAD-u, Argentini, Južnoj Africi i Velikoj Britaniji.

Dio tih institucija može se svrstati u kategoriju šarlatanstva, ali i onaj drugi tek pokušava uspostaviti standarde u tretiranju hiperseksualnosti i tražeći odgovor na pitanje je li nekontrolirani seks ekstremna verzija normalne seksualnosti ili je riječ o potpuno izdvojenoj bolesti? Prema definiciji Američkog psihijatrijskog društva, požuda prelazi u bolest kada je potraga za snošajem ili masturbiranjem toliko intenzivna da ometa posao i druge važne aktivnosti, a tumače je kao posljedicu strahova, depresije i stresa. Seksualni ovisnici nisu ovisni o samome činu, nego o predatorskoj potrazi za seksualnim užitkom, tumače psiholozi. Ovisnost o seksu ne znači nužno donžuanstvo i nevjernost stalnoj partnerici ili partneru, jer ovisnik može biti navučen na pornografiju ili opsjednut seksanjem s vlastitom suprugom.

Tri orgazma tjedno
A kada je puno seksa previše seksa? Psihijatar s Harwarda, dr. Martin Kafka smatra tri orgazma tjedno normalnim za zrelog muškarca, ali znanost tu uglavnom nagađa, jer se u istraživanjima neki ispitanici precjenjuju, drugi podcjenjuju, dok su žene još nepouzdanije. Budući da je nejasna definicija hiperseksualnosti, ne zna se ni koliko je ljudi njome doista 'zaraženo'. Seksolog Alfred Kinsey je svojedobno tvrdio da je riječ o tri do 10 posto populacije, ali u njegovo doba nije bilo interneta koji je preplavio domove pornografijom, potičući pretjerivanja i bolesna ponašanja. U nas je pak pitanje seksualne ovisnosti prešućena tema ili marginalan problem u odnosu na more egzistencijalnih nedaća.

Znanost još ne može pouzdano reći ni je li nezasitnost još jedan od biokemijskih poremećaja, iako su stručnjaci s njujorškog sveučilišta Binghamton u nedavnom istraživanju seksualnih navika 181 muškarca doveli razlike u njihovom DNK u vezu s razlikom u seksualnom ponašanju. U svakom slučaju, zna se da za seksualnu želju nije odgovorna samo razina testosterona i peptida, da nekoga ne želimo samo zbog divljanja hormona, nego i zbog emocija, toliko jakih da kažemo da smo 'ludo' zaljubljeni.

Uz toliko nejasnih odgovora, nema ni pouzdane terapije odvikavanja. Institucije koje se bave odvikavanjem od alkohola i droge izlječenjem smatraju potpunu apstinenciju, što je u slučaju seksa možda moguće, ali baš nije realno. Neki terapeuti u ekstremnim slučajevima preporučuju antihormone, tzv. kemijsku kastraciju, ali antihormoni imaju za posljedicu feminiziranje pacijenta. Ostaje tako psihoterapija kojom u klinikama pokušavaju brzopotezno naučiti ovisnike kako izgraditi zdravu emocionalnu vezu. No ako je seksualna ovisnost – kao što tvrdi većina psihologa – doista posljedica straha, depresije i stresa, takve metode su, kažu kritičari, mamipara kojom se ne liječe uzroci.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi