Ova biljka voli vlagu, ali s mjerom: njezin korijen osjetljiv je na previše vode pa je vrlo pažljivo zalijevajte, savjet je iskusnih vrtlara.

Inače, vodenika (Impatiens walleriana) potječe iz istočne Afrike, a u zapadni ju je svijet uveo dr. John Kirk.

Njezino latinsko ime Impatiens nadahnuto je upravo 'nestrpljivošću' biljke da rasije svoje sjeme: najmanji dodir zrele mahune uzrokuje njezino eksplozivno pucanje i raspršivanje sjemena na sve strane. Poznata je i kao 'strpljiva Lucija' ili 'zauzeta Lizzie', a u Hrvatskoj je uvriježen naziv vodenika.

Fantastična je biljka za sjenovita područja, iako postoje i sorte koje mogu rasti na punom suncu. Poput pelargonija, vodenika je višegodišnja biljka koja raste cijele godine pa je nećete morati stalno mijenjati, kao što to radite s jednogodišnjim cvjetnicama.

Ne podnosi direktno sunce

Na balkonu je možete posaditi u teglice ili viseće posude, a u vrtu smjestiti u cvjetne gredice. Uzgaja se kao jednogodišnja biljka, no uspješno prezimljava u zatvorenom. Zahtijeva minimalnu njegu, a ne podnosi direktno sunce ni duboki hlad. Jutarnje sunce može tolerirati, no treba je zaštititi od žarkog poslijepodnevnog sunca koje može spržiti njezino nježno lišće i cvatove.

Nije veliki ljubitelj vode pa joj nije potrebno svakodnevno zalijevanje, nego svaki drugi dan. Zemlja treba biti vlažna, ali, još jednom upozoravamo, prekomjerno zalijevanje može uzrokovati truljenje korijena.

Stvaranje novih pupoljaka može se postići redovitom prihranom svaka dva tjedna tekućim gnojivom. Želite li vodeniku pretvoriti u trajnicu, potrebno je osigurati da temperatura tijekom godine ne bude niža od 15 °C i da je vlažnost zraka visoka. U rano proljeće biljku treba orezati dva do tri centimetra iznad zemlje. Preporučena smjesa za supstrat uključuje univerzalnu zemlju za cvatuće biljke pomiješanu s perlitom ili riječnim pijeskom kako bi se osigurala dobra drenaža, a posude obavezno trebaju imati rupice za odvodnju.

Najčešće greške pri uzgoju i na što treba paziti

Prekomjerno zalijevanje i trulež korijena najčešći su uzroci problema u uzgoju vodenika, a simptomi toga obično su žuto ili uvijeno lišće.

Gljivična oboljenja poput sive plijesni (Botrytis), plamenjače ili gljiva (Pythium, Rhizoctonia) razvijaju se upravo zbog prekomjerne vlage ili lošeg provjetravanja. U takvim slučajevima treba smanjiti zalijevanje, ukloniti zaražene dijelove i primijeniti odgovarajući fungicid.

Kasno ljeti zna postati 'dugonoga' i 'razvučena'. Tada je preporučljivo odrezati gornju trećinu biljke da bi se potaknulo novo cvjetanje i osvježio izgled.

Od štetočina, na njoj se najčešće javljaju lisne uši, grinje, bijele mušice, tripsi, a ponekad i nematode. U suhim uvjetima posebno su opasne grinje, zbog kojih joj se lišće uvija.

Naposljetku, važno je izbjegavati propuh i nagle temperaturne promjene jer to vodenika nikako ne podnosi, pa je u zatvorenom treba smjestiti na toplo mjesto blizu prozora, ali ne na direktno sunce.