Lovor koji se koristi u kuhinji nije otrovan, ali cijeli list ni kuhanjem ne postaje dovoljno mekan za sigurno gutanje. Upravo je njegova struktura razlog zbog kojeg ga valja ukloniti.
Malo koji grah, gulaš ili sarma prođe bez nekoliko listova lovora. U mnogim receptima stoji i isti savjet: lovor treba izvaditi prije posluživanja. Zbog toga mnogi misle da je lovorov list otrovan. To nije točno, ali postoji drugi, vrlo praktičan razlog zbog kojeg ga ne biste trebali pojesti.
Lovor potječe od biljke Laurus nobilis, drvenastog grma s područja Mediterana. Svoju blagu aromu duguje eteričnim uljima, koja se oslobađaju na toplini i pari. Zato najbolje dolazi do izražaja u jelima koja se dugo kuhaju, poput juha, variva i pirjanog mesa. Ako ga pokušate sažvakati, okus mu je gorak. U loncu, međutim, daje jelu ugodnu, šumsku i biljnu notu.
Problem nije u otrovu, nego u teksturi
Lovor koji koristimo u kuhanju nije otrovan za ljude i siguran je za kuhanje. Laboratorijska istraživanja čak su pokazala da njegova eterična ulja mogu djelovati na neke štetne bakterije i gljivice, a u narodnoj se medicini lovor dugo koristi upravo zbog takvih svojstava.
Problem je u samom listu. Tvrd je i kožast, ne omekša ni nakon dugog kuhanja, a rubovi mu mogu biti i oštri. Zato se cijeli list ili veći komad može lako zaglaviti u grlu. Zabilježeni su i slučajevi da je list zapeo u jednjaku, kao i izvješća o oštećenju crijeva koje je izazvao lovorov list.
Ni usitnjavanje ne rješava stvar u potpunosti jer listići ostaju zrnati i neugodni pod zubima. Zato većina recepata preporučuje da se lovor stavlja u jelo u cijelim listovima, koje je lako pronaći i izvaditi. Ako u tanjuru ipak naiđete na cijeli list ili veći komad, najbolje ga je ispljunuti.
Pazite da ga ne zamijenite s lovorvišnjom
Kuhinjski lovor sličan je listovima lovorvišnje, zimzelenog grma koji se često sadi u vrtovima i živicama. Iako izgledaju slično, riječ je o posve različitim biljkama, a lovorvišnja može biti otrovna ako se pojede. Ako lovor berete sami, morate biti sigurni o kojoj je biljci riječ.
Pravi lovorov list je ovalan, dug oko 7,6 centimetara, s izraženim žilama i glatkim, ali valovitim rubovima. Svjež je sjajan i tamnozelen, a sušenjem poprima maslinastu boju.
Kako ga koristiti bez brige
Najjednostavnije je u juhu, varivo ili tekućinu za pirjanje staviti jedan ili dva cijela lista i pustiti ih da se kuhaju s ostalim sastojcima. Lovor se može dodati i u ocat za kiseljenje povrća. Manje komadiće stavite u cjedilo za čaj kako biste ih lakše izvadili, a možete napraviti i ‘bouquet garni’, svežanj začinskog bilja povezan koncem koji se kuha u temeljcu ili umaku.
Ako ne želite misliti o tome hoće li list završiti u nečijem tanjuru, kupite mljeveni lovor i koristite ga kao bilo koji drugi suhi začin, primjerice u marinadama i mješavinama za meso.
Lovor se najčešće prodaje osušen jer mu se aroma tijekom nekoliko tjedana nakon branja i sušenja pojačava. Suhi listovi traju oko godinu dana, a svježe možete sami osušiti i čuvati u hermetički zatvorenoj posudi ili ih zamrznuti, također do godinu dana.