Salamunov pečat, latinskog naziva Polygonatum, poznat i kao pokosnica, pripada rodu zeljastih trajnica iz porodice šparogovki. U Hrvatskoj su najčešće vrste mnogocvjetni salamunov pečat (Polygonatum multiflorum), širokolisni (Polygonatum latifolium), pršljenasti (Polygonatum verticillatum) i ljekoviti salamunov pečat (Polygonatum odoratum).

Ime po kraju Salomonu

Ova biljka prepoznatljiva je po snažnom, vodoravno položenom i razgranatom podanku na kojem se nalaze karakteristični okrugli ožiljci, takozvani 'pečati', po kojima je i dobila ime. Naim, biljka je dobila ime prema židovskom kralju Salomonu. Prema jednom tumačenju to je radi okruglastih ožiljka na podanku koji nalikuju pečatima, a prema drugom zato što se Salomon ovom biljkom, prema predaji, liječio. Salamunov pečat koristi se u hortikulturi zbog zelenih listova i lijepih cvjetova.

Lijepi cvjetovi nakon kojih slijede bobice

Stabljika je uspravna ili blago povijena, a visina joj varira od desetak centimetara pa do više od jednog metra, ovisno o vrsti. Listovi su ovalnog oblika, naizmjenično ili u pršljenovima raspoređeni, s izraženim žilama i šiljastim vrhom. Cvjetovi su sitni, viseći, zvonasti, bijele do zelenkaste boje, često s nježnim ružičastim nijansama, smješteni u pazušcima listova. Nakon cvatnje, krajem ljeta, razvijaju se tamne, okrugle bobice, najčešće crne, tamnoplave ili crvene, ovisno o vrsti, koje su otrovne.

Biljka otporna na sjenu

Salamunov pečat izuzetno je otporan na sjenu i stoga je idealan izbor za sjenovite dijelove vrta, primjerice ispod drveća, uz zidove kuće ili sjenice. Dobro uspijeva i na polusjenovitim mjestima, dok na potpuno osunčanim položajima može doći do isušivanja tla i slabijeg rasta. Najbolje mu odgovara humusno, rahlo vlažno i dobro drenirano tlo. Iako podnosi razne tipove tla, najviše mu odgovara plodno tlo bogato organskom tvari. Na kiselim tlima također može rasti, ali tada je preporučljivo dodati kompost ili dobro razgrađeni stajski gnoj.

Voli vlagu

Ova biljka voli vlagu, ali ne podnosi stajaću vodu. Redovito zalijevanje potrebno je samo tijekom duljih sušnih razdoblja, dok inače koristi vlagu iz tla, osobito na sjenovitim mjestima gdje se vlaga duže zadržava. Nakon sadnje, mlade biljke treba redovito zalijevati dok se ne ukorijene.

Salamunov pečat najjednostavnije se razmnožava dijeljenjem podanka u proljeće ili kasno ljeto. Sadnice se sade na dubinu od osam do deset centimetara, s razmakom od trideset do četrdeset centimetara. Biljka se može razmnožavati i sjemenom, ali tada cvate tek nakon nekoliko godina, a taj je proces zahtjevniji.

Ne zahtjevna, ali otrovna biljka

Ova trajnica izuzetno je nezahtjevna za održavanje. Potrebno je povremeno uklanjati korov i po potrebi zalijevati. Ne zahtijeva često gnojenje ni presađivanje, a jednom posađena može godinama rasti na istom mjestu. Salamunov pečat otporan je na hladnoću i ne treba zaštitu tijekom zime.

Osim što je dekorativan, salamunov pečat poznat je i po ljekovitim svojstvima, ali treba naglasiti da su svi dijelovi biljke, osobito bobice, otrovni i nisu za konzumaciju bez stručnog nadzora. U narodnoj medicini koristio se za liječenje rana, upala i raznih bolesti, ali isključivo pod nadzorom stručnjaka zbog svoje otrovnosti. U vrtovima se salamunov pečat cijeni zbog elegantnog izgleda, sposobnosti brzog prekrivanja sjenovitih površina i minimalnih zahtjeva za održavanje.