JEFTINO I EFEKTNO

Kako preurediti kuhinju za svega 2.000 kuna?

14.02.2013 u 08:00

Bionic
Reading

U sklopu priprema za novu, recesijsku video seriju 'Tako lako', upoznali smo puno hrvatskih kreativaca koji proizvode prekrasne unikate reciklirajući otpad ili preuređujući dosadne i uniformirane industrijske proizvode

Jedan od najzanimljivijih koncepata na području stanovanja pronašli smo u Lolinoj kućnoj manufakturi.Iza tog imena krije se Gorana Lolić (aka Lola), Dalmatinka s boravištem u Zagrebu, koja je s partnerom kupila stan u centru grada. Postavili su si izazov da ni u jednu prostoriju ne ulože više od 2.000 kuna, što znači da je razlika nadoknađena genijalnim idejama i danima rada.

Inače, u stanu se snimala gledana humoristična serija o sasvim običnoj i prilično tipičnoj hrvatskoj obitelji pa je, sasvim razumljivo, par u stanu zatekao očekivano dosadan namještaj.

Šetnju po stanu započinjemo kuhinjom. Da biste si predočili koliko znači dobra ideja, krećemo odmah 'u glavu', fotografijama prije i poslije:

U galeriji možete vidjeti fotografije preobrazbe korak po korak. Važno je da je sve ono što košta dosta novca ostalo u kuhinji: keramičke pločice, kuhinjski elementi i električni aparati, dakle radilo se samo o makeoveru postojećeg. Lola i njezin partner inače su iskusni 'crafteri' i kućni majstori, no za ovo što su napravili u kuhinji zaista ne trebate ni puno alata ni znanja, ali zato trebate biti dosta strpljivi i imati neka osnovna znanja iz područja grafičke pripreme (radi printanja PVC-folije koja je kuhinjskim frontama dala novi izgled). No ni to nije problem, jer svi poznamo nekoga tko je vješt grafičar na računalu, pa ako se sami u to ne razumijete, sigurno u bližoj okolini imate nekog tko će uskočiti.

Najteži izazov bile su ružne zidne pločice koje su bile u dobrom stanju, pa ne samo što je skupo, nego je i šteta takvo što razbiti i baciti. Pločice treba dobro izribati razrjeđivačem, jer u kuhinji uvijek ima masnoća i nečistoća, a zatim alkoholom oprati i fuge i pločice. Inače, u našim trgovinama možete kupiti posebne boje za pločice, ali one su dosta skupe i izbor je boja gotovo nikakav. Naš je par zato najprije kupio posebnu bijelu boju za pločice, no nakon prve 'ruke' činilo se da bi za dobro prekrivanje trebalo nanijeti barem tri sloja boje. Osim toga, bili su razočarani vizualnim dojmom – zaključili su da se bijela boja jednostavno ne uklapa u njihovu ideju.

Drugi (srećom uspješni) pokušaj bio je s univerzalnom uljanom bojom. Ni te boje na tržištu nema u milijun gotovih nijansi, ali prodaju se sve osnovne boje i nešto više od toga, tako da miješanjem možete postići nijansu kakvu god zamislite. Tamnosiva u našoj kuhinji dobivena je miješanjem bijele i crne u omjeru pola-pola. Najveća prednost je to što je za potpuno prekrivanje bilo dovoljno nanijeti samo jedan sloj boje koja je k tome još i jeftina – za ovu kuhinju cijena materijala bile je tek oko stotinu kuna

Bojenje pločica nije teško ni komplicirano, ali ga treba odraditi pažljivo i uredno. Naime, univerzalna uljana boja se dosta sporo suši (potpuno je suha za oko dva dana), a kad se nanosi na okomite površine, curenja se znaju pojaviti i pola sata nakon nanošenja. Zato treba strpljivo 'dežurati' pored pločica i gdje god curi povući kistom odozgo prema dolje. Boja zasad (nakon nekoliko tjedana) odlično izdržava sve uobičajene načine čišćenja, pa i kuhinjskom žicom.

Jeftine kuhinjske elemente od iverala par je rastavio. Na fronte i ostale izložene (vidljive) veće plohe par je pažljivo nalijepio plastičnu (PVC) foliju. Na ovoj kuhinji korištena je PVC naljepnica s plastifikacijom kakva se inače koristi za podne naljepnice, dakle jako je otporna pa bi ovakva intervencija na kuhinji trebala biti dosta dugotrajno rješenje.

Nije moguće objasniti baš svaki detalj i fazu posla – ponešto ćete morati saznati i metodom vlastita iskustva. Načelno treba napraviti grafičku pripremu za tisak na naljepnicu, no zahvaljujući računalima, to više nije posebno težak posao. Osim toga, kuhinja će biti lijepa i unikatna i ako se ne odlučite za komplicirane crteže. Uostalom, i na ovoj kuhinji neke fronte obojane su u specifične crteže, a neke su jednostavno – točkaste. Kuhinjski elementi ponovo su sastavljeni, a na kraju su ružne velike ručke na vratima i ladicama zamijenjene onim jednostavnijim, u svijetlosivoj boji. Na unificirane stolice nabačeno je malo boje i eto sasvim nove, neprepoznatljive kuhinje.