U otvorenom i detaljnom razgovoru dr. Ana-Maria Lazar nam je otkrila zašto je najbolji zahvat ponekad onaj koji odlučimo ne napraviti, kako reagira kada joj u ordinaciju uđu tek punoljetne djevojke s fotografijama punima filtara te na koje opasnosti crnog tržišta pacijenti moraju obratiti pažnju.

Također, objasnila nam je što stoji iza sve popularnijih biostimulatora, zašto Hrvati sve češće posjećuju klinike i kojeg se točno tretmana sama nikada ne bi odrekla.

Predimenzionirana lica polako odlaze u povijest

Živimo u vremenu u kojem je odlazak na estetski tretman postao gotovo jednako uobičajen kao odlazak frizeru. Iz vašeg svakodnevnog iskustva u ordinaciji, što Hrvatice danas najviše traže? Postoji li neki trend koji polako odlazi u povijest, a koji je trenutačno prioritet za vaše pacijentice?

Danas Hrvatice sve više traže prirodan izgled, kvalitetniju kožu i svojevrsnu 'restauraciju' onoga što su izgubile tijekom godina. Na sreću, trend predimenzioniranih i previše korigiranih lica polako odlazi u povijest. Žene su postale puno svjesnije toga kako bi dobro izvedene estetske korekcije trebale izgledati, stoga sve češće u fokus dolaze razgradnja starih filera, onih koji više ne zadovoljavaju današnje estetske kriterije, svojevrstan 'reset' i novi početak. Mojim je pacijenticama apsolutni prioritet to da rezultat svakog zahvata izgleda prirodno.

Sve se više govori o pristupu 'less is more' i trendu 'quiet beauty'. Traže li žene danas više diskretno osvježenje lica u odnosu na dramatične promjene kakve smo gledali proteklih godina?

Da. Od samog početka svog rada u estetici njegujem koncept 'less is more' i drago mi je što smo se s vremenom profilirali kao klinika u koju pacijenti dolaze po svježiji i odmorniji izgled te suptilne korekcije, a ne po promjenu osobnog opisa. Dobar estetski zahvat za mene je onaj nakon kojeg okolina primijeti da osoba izgleda bolje, ali ne može se sa sigurnošću reći što je napravila.

Tek su postale punoljetne, a već žele mijenjati desetak stvari

Jedna od gorućih tema u estetskoj medicini je dobna granica pacijenata. Sve smo više svjedoci trenda u kojem izrazito mlade djevojke, ponekad tek punoljetne, žele ozbiljne korekcije. Kako gledate na taj fenomen preuranjenih zahvata?

Osobno ne radim estetske zahvate maloljetnim pacijentima, osim u situacijama u kojima postoji disfunkcija ili medicinsko stanje koje narušava funkciju ili značajno utječe na izgled i kvalitetu života, primjerice određeni mišićni hipertonusi ili ožiljci lica. I tada je moja donja dobna granica 16 godina.

Hijaluronske filere i botulinum toksin u estetske svrhe ne apliciram pacijentima mlađima od 20 godina jer smatram da u toj dobi za takve korekcije najčešće nema stvarne potrebe. Za estetiku ima vremena.

Koliko su za tu želju kod mladih djevojaka krivi Instagram, TikTok i nerealni filtri? Kako kao liječnica reagirate kada vam u ordinaciju sjedne 19-godišnjakinja s fotografijom slavne osobe i traži identične usne ili čeljust? Koliko često morate reći 'ne' i kako one to prihvaćaju?

Slažem se s tvrdnjama psihologa da društvene mreže mogu značajno utjecati na percepciju vlastitog tijela i stvaranje slike idealiziranog izgleda, i to ne samo kod mladih ljudi. Posljedice toga vidim i u svakodnevnoj praksi.

Nemam problem reći pacijentu 'ne' ako smatram da mu određeni zahvat nije potreban ili da još nije vrijeme za novu korekciju. Imala sam situacije u kojima su prekrasne djevojke, koje su tek postale punoljetne, sjele preko puta mene i nabrojile mi dvoznamenkast broj stvari koje bi željele promijeniti na sebi. Upravo su zato konzultacije iznimno važne. Moramo utvrditi gledamo li pacijent i ja njegovo lice istim očima i imamo li jednaku viziju cilja kojem želimo težiti.

Kada nekome kažem 'ne', pacijenti se u prvi mah ponekad iznenade. Estetske korekcije postale su toliko dostupne da postoji percepcija kako ćete, ako ste nešto došli platiti, to automatski i dobiti, gotovo kao u trgovini. Međutim estetska medicina ne bi smjela tako funkcionirati. Nakon razgovora i objašnjenja najčešće vrlo lako usuglasimo mišljenja.

Botoks i fileri i dalje se često brkaju

Estetska medicina i dalje je obavijena brojnim predrasudama. Koji vas mit o estetskim korekcijama najviše nervira kada ga čujete od pacijenata?

U Hrvatskoj je estetska medicina još uvijek donekle tabu tema, iako smo se u posljednjih pet godina značajno odmaknuli od kontroverzi i 'tajnih' dolazaka na estetske korekcije.

Često primjećujem da pacijenti ne poznaju razliku između botulinum toksina i filera, kao i da postoji strah da će im, prestanu li s tretmanima, lice izgledati 'obješeno' ili gore nego prije. Također se često za nekoga kaže da je 'izbotoksiran', iako je ono što ljudi zapravo primjećuju posljedica prevelike količine filera ili nepravilno postavljenih volumena. Ako se korekcije rade umjereno, stručno i u odgovarajućim vremenskim razmacima, često je vrlo teško uopće primijetiti da osoba ima filere ili da je bila na tretmanu botulinum toksinom. Vidite samo da izgleda svježe, odmorno i njegovano.

Crno tržište može završiti odumiranjem tkiva i sljepoćom

Sve češće čitamo o 'popravcima' tuđih grešaka nastalih uslijed odlazaka nestručnim osobama ili korištenja jeftinih materijala s crnog tržišta. Koje su najčešće komplikacije s kojima se susrećete u takvim situacijama?

Komplikacije uslijed nestručne aplikacije su brojne. Ako se pojavi samo nepovoljan estetski ishod, možemo biti sretni. Ljudi moraju biti svjesni da se tu i dalje radi o medicinskom zahvatu i da je ljudska anatomija izuzetno složena u području lica te da su komplikacije brojne i vrlo moguće. One se mogu dogoditi početniku jednako kao i vrlo iskusnom liječniku, ali ih je važno odmah prepoznati i adekvatno zbrinuti. Prilikom aplikacije u krvnu žilu ili prevelike količine oko nje, mogu se dogoditi odumiranje tkiva i sljepoća, kao i infekcije, upalne reakcije ili oštećenja živca. S obzirom na porast potražnje za estetskim tretmanima, čija cijena nije zanemariva, logično se dogodio porast crnog tržišta s nekvalificiranim injektorima i neprovjerenim materijalima. Važno je znati da u Hrvatskoj, po zakonu, injektibilne estetske tretmane smiju raditi isključivo liječnici i stomatolozi koji su završili odgovarajuću edukaciju te s materijalima koji su registrirani u tu svrhu. Sve drugo nazvala bih preskupom igrom za (možda) manje novca.

Posljednjih godina vlada bum biostimulatora, skinboostera i polinukleotida. Možete li nam laičkim rječnikom pojasniti što se krije iza tih naziva? Koja je njihova stvarna funkcija i kako djeluju na kožu?

Najjednostavnije rečeno, riječ je o preparatima koji dolaze tamo gdje niti jedna krema ili serum ne mogu doprijeti na isti način. Ovisno o preparatu koji koristimo, cilj može biti dubinska hidratacija, stimulacija stvaranja kolagena, poboljšanje teksture i elastičnosti kože te smanjenje vidljivosti sitnih bora, pora i određenih nepravilnosti pigmentacije.

Ono što je važno naglasiti jest da ti tretmani zahtijevaju vrijeme. Pacijentima je to ponekad najteži dio jer rezultat nije nužno spektakularan odmah nakon izlaska iz ordinacije. Cilj biostimulacijskih tretmana upravo jest postupna promjena kvalitete kože, a rezultat se razvija narednih tjedana i mjeseci.

Sve više muškaraca dolazi na estetske tretmane

Kada govorimo o estetici, fokus je gotovo uvijek na ženama. No kakva je situacija s muškarcima u Hrvatskoj? Razbija li se taj tabu i što Hrvati najčešće korigiraju iza zatvorenih vrata ordinacije?

U klinici imamo sve više muških pacijenata koji su postali svjesniji važnosti prevencije znakova starenja te održavanja svježeg i njegovanog izgleda. Muškarci najčešće posežu za botulinum toksinom i tretmanima usmjerenima na kvalitetu kože, poput skinboostera.

Kada su u pitanju hijaluronski fileri, najčešće žele naglasiti muževnije konture i strukturu lica. Muško i žensko lice anatomski i estetski zahtijevaju potpuno drugačiji pristup, zbog čega mi je tretiranje muškog lica uvijek poseban profesionalni izazov.

Često smo bombardirani terminom anti-aging, no sve se više stručnjaka zalaže za pro-aging, ideju da nije poanta izgledati kao da nam je 20 godina, već najbolje moguće u 40-ima ili 50-ima. Kako vi definirate graciozno starenje?

Za mene graciozno starenje ne znači boriti se protiv godina, već se brinuti o tome kako starimo. Cilj nije izbrisati svaku boru niti u pedesetima izgledati kao da imamo dvadeset, već izgledati najbolje moguće u svakoj životnoj dobi i osjećati se dobro u vlastitoj koži.

S njegom i prevencijom treba krenuti na vrijeme kako bismo dugoročno bili zadovoljni rezultatom. Istodobno moramo biti realni i znati gdje prestaju mogućnosti nekirurških i injektibilnih tretmana. U određenom trenutku, ako želimo značajnije korigirati posljedice starenja i spuštanja tkiva, kirurgija postaje racionalniji izbor od dodavanja novih količina filera. Upravo je znati gdje je ta granica važan dio dobrog pro-aging pristupa.

Granica između njegovanog izgleda i pretjerivanja ponekad je vrlo tanka. Koja je vaša estetska filozofija?

Moju estetsku filozofiju moji pacijenti već jako dobro znaju: prirodan izgled apsolutni je imperativ kada su u pitanju injektibilni zahvati.

Svi se svakodnevno gledamo u ogledalo, a nakon estetskih korekcija često se počnemo promatrati još intenzivnije. S vremenom se naviknemo na rezultat i zaboravimo kako smo izgledali prije tretmana. Upravo zato liječnik koji dugoročno vodi pacijenta mora znati kada je vrijeme za novu korekciju, ali – još važnije – kada nije. Ponekad je najbolji estetski zahvat upravo onaj koji odlučimo ne napraviti.

Tri pravila bez kojih nema dugoročnog rezultata

Iz vašeg stručnog kuta, koja su tri zlatna pravila njege kože kod kuće bez kojih nijedan estetski zahvat neće dati dugoročne i maksimalne rezultate?

Tri osnove su temeljito, ali nježno čišćenje kože, pravilno odabrana kućna njega prilagođena njezinim potrebama te svakodnevna zaštita od UV zračenja.

Nakon svakog profesionalnog ili injektibilnog tretmana postoje specifične upute kojih se pacijent treba pridržavati, ali kvalitetna kućna rutina i SPF ono su bez čega teško možemo očekivati dugoročno optimalan rezultat. Profesionalni tretmani i kućna njega ne bi trebali biti dva odvojena svijeta, već dijelovi istog plana.

Kao liječnica koja svakodnevno uljepšava druge i brine se o svim detaljima, kako se brinete o sebi? Postoji li neki tretman kojeg se ne biste odrekli?

Kada bih morala odabrati samo jedan tretman kojeg se ne bih odrekla, bio bi to botulinum toksin. Odmah iza njega bili bi skinboosteri jer sam upravo uz njih primijetila veliku promjenu u kvaliteti, hidrataciji i sjaju svoje kože.

Posljednjih godina puno sam uložila i u kvalitetan skincare, što ne znači nužno skupe preparate, već pronalazak onoga što mojoj koži odgovara u određenom razdoblju. Osobno mi odgovara rutina u više koraka i, unatoč tome što volim isprobavati različite proizvode i brendove, postoje preparati kojima se uvijek vraćam. Sve to nadopunjujem redovitim profesionalnim tretmanima, suplementacijom i protokolom za dugovječnost (longevity protocol). I mogu reći da se nikada nisam bolje osjećala u svojoj koži nego sada, u tridesetima.