Način na koji razmišljamo o postignućima i neuspjesima utječe na naše zadovoljstvo i postignuće u životu, piše portal InsideOutAko ne uspijem, nisam dobra osoba?

Ljudi koji misle da su talenti i sposobnosti fiksne i s čime se rodimo to i imamo, ograničavaju sami sebe u postizanju onoga što žele. Život im postaje niz radnji kojima se dokazuju, a ako ne uspiju, to im je dokaz da nisu dovoljno dobri i odustaju od daljnjih izazova. S druge strane, ljudi koji misle da se sposobnosti i talenti mogu razvijati, uče na vlastitim greškama te ih koriste kao korak prema naprijed, dodatnu motivaciju da se potrude još više i daju svoj maksimum. Naime, još davno se govorilo da je bolje postajati nego biti. Osobe koje se trude postajati, ne samo da traže izazove, već se i razvijaju s izazovima tako da „rastežu“ svoje mogućnosti do krajnjih granica. Ljudi sa stavom da su talenti fiksni, nemaju privilegiju da mogu postajati, oni ili jesu ili nisu.

Promijenite svoj stil mišljenja iz „fiksnog“ u „razvijajući“

Možda razmišljate da ima puno knjiga koje vam mogu pomoći da dodatno iskoristite svoje potencijale i napredujete i razvijate postojeće talente i sposobnosti. No, ako i dalje razmišljamo da su sposobnosti fiksne, izlažemo se velikom stresu, potrebi da se dokazujemo drugima i riziku od ponovnog neuspjeha. Prijelaz s „fiksnog“ stava o talentima na „razvijajući“ može imati puno veće i brže efekte. Evo i konkretnih načina kako napraviti takav prijelaz.

Razmišljajte kao dizač utega

Treniranje do točke u kojoj više ne uspijevamo nije loš način treniranja. To je način na koji vježbamo mišiće. Pokazalo se da sama informacija da postoje dva načina razmišljanja o talentima i neuspjehu može biti dovoljna da ljudi promijene svoj stav. Ključ u toj promjeni je da nam iskustvo neuspjeha postane dokaz promjene i napretka. Nije dovoljno da razvijemo toleranciju na neuspjeh, već kao dizač utega trebamo raditi do krajnjih granica i onda se svakim sljedećim pokušajem granice pomiču sve dalje i dalje.

Ne očekujte da vam drugi čitaju misli

Osobe koje misle da su talenti fiksni, izražavanje svojih želja i potreba već doživljavaju kao neuspjeh. Morali su objašnjavati sebe, a očekuju da ih drugi bez riječi razumiju. Kad počnemo objašnjavati sebe drugima, komunicirati svoje potrebe, osobine, želje i slično, bit ćemo korak bliže „razvijajućem“ stavu prema sposobnostima. Osobe koje imaju takav stav, komuniciranje sebe drugima shvaćaju kao produbljivanje svog odnosa s drugim ljudima i razvijaju sebe, druge i odnos tom komunikacijom.

Hvalite trud, ne sposobnosti

Kad hvalimo nekoga jer je pametan, potičemo stav da su sposobnosti „fiksne“. Djeca koju hvalimo jer su pametna nastoje i u budućnosti održati razinu koju smo hvalili kako bismo ih i dalje hvalili. Kad ne uspiju, nesretni su i osjećaju se „glupima“. Isto je i s odraslim ljudima. Ključan je trud jer se trudom razvijaju sposobnosti, a trud je pod našom kontrolom te u takvim situacijama mi imamo moć zaslužiti pohvalu, uspjeh, nagradu ili nešto drugo čemu stremimo.

Nije teško shvatiti razliku između dva načina razmišljanja. Ono što je ključno je prepoznati svoj stil kad se suočimo s neuspjehom i tada ga promijeniti ako je „fiksni“ u „razvijajući“ te iskoristiti neuspjeh za daljnji napredak.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.