Sa simpatičnim pjevačem Ervinom Baučićem koji je ispao prošle subote iz šoua 'Zvijezde pjevaju' popričali smo o njegovim tinejdžerskim danima. Što nam je otkrio ovaj Omišanin, saznajte u intervjuu
Ervin je već 15-ak godina na glazbenoj sceni, no široj javnosti postao je poznat tek nakon nastupa u 'Zvijezde pjevaju'. Još od malih nogu zakačio se za glazbu, a ta strast ga još uvijek drži.
Nedavno ste se imali priliku upoznati Tarju Turunen, bivšu pjevačicu Nightwisha na njezinom koncertu u zagrebačkom Boogaloou? Jeste li i vi veliki fan metal glazbe? Kakvi su dojmovi o Tarji? Budući da ste i sami u šoubiznisu, možete li usporediti domaće i strane zvijezde?
Bio sam na Tarjinom koncertu. Sjajna svirka, pjeva zbilja izvrsno. Rekla mi je da se bavi i klasičnom glazbom. I izuzetno je prijazna osoba. Inače sam veliki fan heavy metala, doduše malo ranijeg perioda. Šoubiznis je čudan posao, može ljudima dati krivu sliku o njima samima, to je isto i kod nas i u svijetu. Na kraju je samo važno kako ti doživljavaš sebe. Dobro je zapamtiti da čovjek nije samo posao koji radi.
Zbog čega je, po vama, metal koji se pokazao neuništivim žanrom toliko privlačan fanovima?
Vjerojatno zbog energije koju proizvodi i beskompromisne borbe protiv društvenih normi. Najveća greška koju današnje društvo radi je da tretiraju klince kao praznoglave idiote umjesto kao osobe sa stavom, često puno pametnije od njih samih. Tu grešku heavy metal ne čini.
Jeste li voljeli metal kao tinejdžer? Što ste slušali tada? Tko vam je tada bio idol?
Idole nisam imao, ali sam slušao sve što mi je došlo pod ruku. Od heavy metala najviše W.A.S.P., Anthrax, Iron Maiden i Megadeth, ali i drugu krajnost: Princea i nešto klasične glazbe, a Bach me dovodio u red.
Kako ste izgledali kao tinejdžer?
Okrugli dugokosac (smijeh).
Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Od filmova 'Brazil', serija... hmmm... bilo je nekih SF serija, ali se ne sjećam naslova.
Kako ste se slagali s roditeljima?
Kao i svaki klinac u pubertetu: nekad loše, nekad još gore. Sreća, imali su strpljenja i živaca.
Omiljeni predmet?
Tjelesni ljeti, obično smo bili u moru. Od ozbiljnih predmeta jezici.
Najgori predmet
Sve što mi je oduzimalo vrijeme umjesto da me zaokupi.
Kakav ste bili učenik?
Od superodlikaša do potpunog promašaja. Više zbog sistema antiedukacije nego zbog manjka vlastitog interesa.
Kamo ste izlazili?
U Omišu je postojao jedan jedini noćni klub, gadna rupetina, ali s genijalnom glazbom. Vlasnik je bio pravi roker. Prokišnjavalo je, ali otad nisam vidio bolje mjesto s istom namjenom.
Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Modu ne prepoznajem kao nešto čemu se treba pridavati bilo kakav značaj i pažnja.
Prvo pijanstvo?
Predavno da bi se sjećao. Uffff....
Najbolja uspomena iz teen perioda?
Cenzurirano! Šalim se. Imao sam krasno društvo, raznoliko i veselo. Gomila uspomena... Večeri uz logorske vatre, pjevanje uz gitare do zore...
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Mislim da ga nisam bio ni svjestan. Kao ni veze vjerojatno. Tad to sve nekako proleti u magli.
Kad ste se prvi put poljubili?
U osnovnoj školi, standardno...
Kakve su vam se cure tada sviđale?
Sve (smijeh).
Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?
Naravno. Omiš je mali grad, ljeti ih sve vidim, pa kave, kupanje...
Jeste li bježali sa satova?
Krajem srednje škole imao sam najviše neopravdanih sati u razredu.
Najveći problem koji vas je tada mučio?
Manjak instinkta za samoodržanje.
Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladom Ervinu?
Pažljivije sa zdravljem. Čuvaj mozak, on je jedino što te razlikuje od životinje. Sve ostalo uvijek dođe na svoje.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera danas u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Nemam vizuru odrastanja u velegradu, ali meni je bilo sjajno. Šest mjeseci godišnje sam bio u moru i lovio ribu. Kasnije sam imao klapu i pjevao, tulumario do jutarnjih sati. Kanjon Cetine je džungla, znači priroda nadohvat ruke. Danas nema ljudskog kontakta. Roditeljima je prodana priča straha pa su sretni kad im klinac sjedi i druži se preko Fejsa. Moja generacija je doživjela pravi ljudski kontakt. Od tuče, pjevanja do jutra, pa nadalje...
Jeste li imali problema s bullyingom od strane vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Odnos snaga u svakoj mikrosredini (tako i u školi) se uspostavlja nasiljem. To je kod primata normalno. Ono što nas dijeli od majmuna je inteligencija. Većina onih koji su u školi predmet poruge i nasilja izraste u uspješne inteligentne ljude. Većina nasilnika izraste u majmune. Ignororajte ih i izrastite u bolja ljudska bića! To im je najbolji šamar.
Vaša poruka tinejdžerima?
Uživajte! Tinejdžerske godine su zadnji period života bez ikakve odgovornosti. I ne zaboravite ponijeti komadić sebe iz tog perioda naprijed u život. Trebat će vam!
