'Iskreno, pokušala sam biti pozitivna u vezi najnovije inicijative tima Sussex. Ali još jednom ne uspijevam. Kad je Meghan provela 40 minuta svog rođendana snimajući suosjećajne poruke ženama u nepovoljnijem položaju, nema sumnje da je mislila dobro. To svakako nije bio zločin.

Ali prostorija u kojoj je snimljen video? To je doista zločin. Još jedan primjer poznatog jaza između novca i ukusa. Svakom njegovo, naravno. Ljepota je u oku promatrača.

Ali doista, zašto živjeti u nečemu što izgleda kao interijer hotelskog lanca, nešto viđaš posvuda po svijetu od Mikonosa do Taipeija. Sigurna, neopterećena i - strašna riječ dolazi ... neutralna. Shvaćam da upadam u istu snobovsku zamku koju je Tatler učinio kad su kritizirali dekorativni stil Carole Middleton opisavši ga kao 'vrlo Buckinghamshire', ali ovaj izgled recepcije nekih toplica je tako razočaravajući. Bež od zida do zida možda djeluje relaksirajuće kad se trebate oporaviti od masaže vrućim kamenom, ali to nije mjesto za život', piše Shulman u svojoj kolumni za Daily Mail.

Jasno joj je, kaže, da je princ Harry želio nešto sasvim drugačije onoga čime je bio okružen od rođenja pa je poput pravog džentlmena prepustio uređenje interijera prvog vlastitog doma supruzi. A ona ga je, bespoštedno nastavlja Shulman, uredila poput svog jednako nemaštovitog doma u Torontu.

'Zato novi dom izgleda baš poput stana u Torontu koji je ostavila za sobom - jednako bež i bezlično. Možda ovo zapravo nije njihova stvarna radna soba, već prije izložbeni prostor poput Garden Rooma u Highgroveu gdje princ Charles priređuje velike večere, lažni prostor koji javno objavljuje, a ne prava blagovaonica u kojoj on i Camilla zabavljaju svoje prijatelje. Ovo bi mogla biti prostorija u koju nam Meghan i Harry dopuštaju da provirimo, dok je ostatak kuće doista nered zanimljive umjetnosti, šarenog namještaja i knjiga. Dom, a ne fotografija iz kataloga. Čak i ako je sve to istina, još uvijek je depresivno nemaštovito. Iako, naravno, imaju svoj kokošinjac za malo neuredne autentičnosti', zaključila je Shulman.

Alexandra Shulman napustila je 2017. mjesto urednice britanskog Voguea nakon 25 godina karijere. Vogue je preuzela 1992., a njen odlazak najavljen je točno na dan 100. obljetnice ove, a njezin odlazak jedan od kolega opisao je kao 'odlazak sa stilom', dok je Shulman izjavila kako odlazi zbog želje za novim životnim iskustvima izvan Voguea, za koji radi od svoje 34. godine.

'Shvatila sam da uistinu želim iskusiti drugačiji život i veselim se budućnosti odvojenoj od Voguea', rekla je Shulman, a njenim je odlaskom okončano i dugogodišnje medijsko rivalstvo s njezinom poslovnom 'suparnicom', urednicom američkog Voguea Annom Wintour, o kojem su modni novinari oduvijek brujali. Ostat će zapamćena kao urednica britanskog Voguea s najdužom karijerom urednice u britanskoj povijesti, koja je podržavala mlade talentirane dizajnere, te se nije uklapala u imidž ikone stila kao što su svoj imidž gradile Anna Wintour i urednica francuskog Voguea Carine Roitfeld.

Prije Voguea Shulman je pisala kolumne za The Daily Telegraph i Daily Mail, radila je kao novinarka u Tatleru koji je kao i Vogue dio izdavačke obitelji Condé Nast, osam godina je bila urednica muškog časopisa GQ, a izdala je i svoj roman.