JEDNA OD NAJGORIH POMORSKIH NESREĆA

'Žrtva na oltaru profita': Razgovarali smo s autorima dokumentarca o misterioznoj Berge Istri, jugoslavenskom Titaniku izgrađenom u pulskom Uljaniku koji je netragom nestao

10.09.2020 u 12:10

Bionic
Reading

Gigantski tanker Berge Istra, znan i kao jugoslavenski Titanik, sagrađen u Uljaniku 1972., bio je najveći brod na svijetu i najveći uspjeh samoupravnog socijalizma, ali je tri godine nakon svog svečanog porinuća u Puli netragom nestao u Tihom oceanu. Što se dogodilo, razjašnjava dokumentarni film 'Berge Istra', premijerno prikazan na zatvaranju Pulskog filmskog festivala prije nekoliko dana. Režiju potpisuje Dražen Majić, a koscenarist je pulski novinar Zoran Angeleski. Otkrili su nam kako je išlo njihovo istraživanje koje ih je odvelo i do dvojice Španjolaca, mornara koji su jedini preživjeli brodolom i iz prve im ruke ispričali što se dogodilo

'Brodovi su rijetki predmeti proizvedeni ljudskom rukom koji imaju rođenje, koji se krste imenom, koji imaju svoj život i koji naposljetku imaju svoj pogreb. Stvari koje su istodobno bića', citat je inženjera brodogradnje Velimira Salamona kojim Dražen Majić i Zoran Angeleski otvaraju svoj dokumentarac 'Berge Istra', za koji su na premijeri u Puli dobili ovacije.

U njemu prate uznemirujuću sudbinu gigantskog tankera izgrađenog početkom 1970-ih u Uljaniku, ondašnjeg najvećeg uspjeha samoupravnog socijalizma, dugog 314 metara i višestruko većeg od najvećeg broda dotad sagrađenog u Puli.

'Berge Istra bio je veliki inovativni iskorak pulske brodogradnje. Uljanikovi inženjeri uvidjeli su rupu na svjetskom tržištu nastalu zatvaranjem Sueskog kanala i revolucionarno promijenili dotadašnji proizvodni postupak da bi mogli izgraditi tako velike brodove. Osim duple krme i gradnje u dva dijela, veliki iskorak bilo je i duplo dno, danas obvezni standard. Dotad malo socijalističko brodogradilište postalo je nova zvijezda svjetske brodogradnje', kaže Majić. Projekcija u pulskoj Areni, dodaje, možda je i ključna jer je film prije svega pulski i pulska ga publika najdublje može razumjeti.

'Potonuće Berge je tragedija, a potonuće Uljanika sramota'

'Zato su i reakcije prilično intimne i osobne, pa čak i dirljive. Uljanikovi brodovi su materijalni proizvod pulskog zaljeva - utrobe našeg grada - i u svakom od tih brodova je i dio nas, naše energije, naših emocija i naših života. Gradnjom desetak megabrodova nakon Berge Istre ostvaren je značajan profit iz kojeg su izgrađene stotine stanova, nekoliko škola i Dom sportova. To se doba smatra zlatnom erom Uljanika. Zato je priča o Berge Istri priča o nama, a ljudi su se prepoznali i film prihvatili kao svoj', kaže Majić.

Angeleski kaže kako je saznao da se umirovljeni električar Uljanika ('a saznao sam to od njegovog sina') emotivno slomio tijekom gledanja tog uvodnog dijela gradnje Berge Istre i otišao iz Arene doma nakon 10-15 minuta filma.

'Puno nam je sugrađana još uoči projekcije priznalo da su za gledanja trailera plakali doma. Na nekim dijelovima i meni su u Areni iznova krenule suze, iako znam film napamet i odgledao sam ga valjda tisuću puta. Kada smo dijelili besplatne ulaznice uljanikovcima na pulskom korzu, jedan mi je kazao: 'Potonuće Berge Istre je tragedija, a potonuće Uljanika sramota!' kaže Angeleski.

Brod je 1970-ih građen po narudžbi jedne od najvećih norveških brodarskih tvrtki Sig. Bergesen, u vlasništvu doajena ovog biznisa Sigvala Bergesena. Berge Istra pripadao je klasi kombiniranih ili brodova za prijevoz nafte, sipkih tereta i rude, a pored nje Uljanik je za norveškog brodara u periodu od 1970. do 1974. izgradio još tri supertankera - Berge Adriju, Berge Brione i Berge Vangu, od kojih su dva, Istra i Vanga, potonula u nikad razjašnjenim okolnostima.

Berge Istra svečano je porinut iz Pule u studenom 1972., uz prisutnost Tita i Jovanke Broz, kume broda, te predan norveškom naručitelju, kao i ostali sestrinski tankeri. 'Nafta bi se', objašnjava u dokumentarcu nekadašnji kapetan Berge Adria Johnny Eilers, 'prevozila uglavnom iz Perzijskog zaljeva do Europe. Iskrcala bi se negdje u Europi, često u Rotterdamu, a nakon istovara brod bi otplovio do Brazila s praznim tankerima. Tamo bi u središnje tankove ukrcali željeznu rudu i plovili u Japan ili Koreju, gdje bi je iskrcavali te se vraćali u Europu.'

Potraga 11 dana nakon nestanka

Posljednje javljanje Berge Istre zabilježeno je 29. prosinca 1975. u 19.24 blizu filipinskog otoka Mindanao, kad je brod s teretom željezne rude plovio iz brazilske luke Tubarão prema Japanu. Kad se 5. siječnja 1976. nije pojavio u japanskoj luci, postalo je jasno da se nešto dogodilo i Bergesen tek tada, osmi dan od nestanka, alarmira diplomatsku službu, a za nestanak doznaju i mediji. Potraga se pokreće tek 11. dan od nestanka, da bi, nakon potpunog neuspjeha pronalaska ikakvog traga broda i posade, bila obustavljena 16. siječnja.

Nekoliko dana kasnije, 19. siječnja 1976., najslavnija svjetska osiguravajuća kuća, britanski Lloyd's, proglašava Berge Istru nestalom te isplaćuje najveću odštetu u povijesti - 18 milijuna američkih dolara, odnosno 82 milijuna u današnjoj protuvrijednosti. Bio je to, navodi se u dokumentarcu, najveći pojedinačni gubitak broda s kojim se Lloyd's suočio pa su događaj obilježili zvonjavom zvona spašenog iz havarije broda Lutine prije 176 godina.

Preživjeli mornari

I tada se događa zaokret. Od ukupno 30 članova posade sedam nacionalnosti, 20. siječnja japanski ribari u moru otkrivaju splav za spašavanje i dvojicu pomoraca s Berge Istre. Bili su to Španjolci Imeldo Barreto Leon i Epifanio Perdomo Lopez, koji danas žive u Tenerifeu na Kanarima, na kojima se još uvijek nalazi njihova spasonosna splav - inzistirali su na tome da bude dovezena, pa je danas eksponat jedne lokalne zbirke.

Dvojac je na splavi proveo 20 dana, s oskudnim zalihama vode i hranom u granulama, što u dokumentarcu detaljno prepričavaju, prisjećajući se i dramatičnog potonuća Berge Istre nakon nekoliko eksplozija.

'Taj dio (razgovora s Imeldom i Epifanijem) bio je najizazovniji za snimanje, prije svega zbog komunikacijskih barijera. Potrebno je bilo novinarski i ljudski steći njihovo povjerenje, u čemu su nam puno pomogli naši španjolski suradnici Victor i Piedade', kaže Majić. Angeleski i on intervjuirali su ih odvojeno, čime se naglasilo koliko su njih dvojica potpuno različite ličnosti koje o istim stvarima često imaju potpuno različite uspomene.

'Epifanio je snaga i energija, a Imeldo razum, staloženost. Njih su dvojica utjelovljivali jing-jang, naizgled nespojive sile prirode koje su se zajedno uspjele spasiti. Imali smo sreću da smo upoznali u sada poznim godinama te divne ljude koji su se jako napatili. A u toj njihovoj dugoj i psihološki i fizički iscrpljujućoj borbi za goli život bilo je i humora, što također osvjetljavamo u filmu', kaže Angeleski.

Tajna istraga

Istraga koju je Bergesen pokrenuo međutim bila je potpuno tajna i svima uključenima bilo je zabranjeno govoriti, što u dokumentarcu ističe norveški novinar Otto Risanger, autor knjige o Berge Istri, 'Brod koji nije mogao potonuti'. Sigval Bergesen bio je jedan od najmoćnijih u brodarskoj industriji i itekako je mogao zagorčati život onima koji mu ne bi bili lojalni', navodi Risanger. Tajnost je, dakako, potaknula brojne teorije, od toga da se radilo o sabotaži, da se samo htjelo naplatiti osiguranje, preko toga da je brod oteo NLO ili pak da je stradao u erupciji podvodnog vulkana. U dokumentarcu autori nude tri ključna moguća uzroka potonuća broda.

'Tijekom istraživanja otkrili smo desetak teorija o nestanku broda i sve smo ih redukcijski analizirali da bismo na koncu iznjedrili glavne razloge. Smatramo da je na tako brzo potonuće utjecalo nekoliko faktora koje smo se onda trudili pojednostaviti. Taj je dio bio najzahtjevniji, ali zahvaljujući vrhunskim animacijama Dalibora Barića, mislim da smo uspjeli. Dalibor Barić je svjetska klasa i velika nam je čast što smo surađivali. Dodatnu snagu filmu i pojačanu emotivnu percepciju pridodaje glazba pulske grupe The Chweger, neotkrivenog dragulja hrvatske glazbene scene. Značajan dio ritma ovog filma odredile su njihove kompozicije, a materijali koji su posebno snimljeni za 'Berge Istru' doprinijeli su osjećaju nostalgije i melankolije, čemu smo posebno težili', kaže Majić.

'Htjeli smo', dodaje Angeleski, 'žrtvama dati lice i glas, a demistificiranjem mita o potonuću, bez nametanja jedne 'istine', osvijetliti pohlepu brodovlasničke kompanije, na čijem su oltaru profita pale žrtve'.

Pored sudbine Epifanija i Imelda, u filmu su dirljivi razgovori s obiteljima poginulih članova posade, među njima brata Egidija Ševrlice, pulskog električara na Berge Istri, ali i supruge norveškog kapetana drugog broda, Berge Vange, koji je skandalozno, također nestao 29. listopada 1972. Liberijska istraga za njega je sugerirala da je do potonuća došlo zbog eksplozije zapaljivog plina, uzrokovanog, najvjerojatnije, zavarivanjem na palubi, nakon čega je to zabranjeno na norveškim kombiniranim brodovima. Odšteta za Berge Vangu iznosila je 19 milijuna američkih dolara, današnjih 67 milijuna.

Priprema za rad na dokumentarcu, kaže Majić, trajala je godinu dana, a snimanje i montaža još toliko.

'Struktura je zacrtana u samom početku i onda smo se dramaturški probijali kroz priču koristeći najbolje od snimljenog materijala. U jednom trenutku nam se slučajno otvorio veliki bazen informacija u norveškoj nacionalnoj biblioteci i neke stvari su dobile potpuno drukčiji kontekst pa smo još jednom morali u Norvešku. Najveći izazov je bio to što je većina materijala bila na norveškom i španjolskom. Bez velike potpore HRT-a, posebno Marije Kosor i Renata Kunića, ovaj film ne bi mogao biti snimljen na ovaj način', kaže redatelj.

Film će ove jeseni biti prikazan na HTV-u, a sljedećeg tjedna na Danima hrvatskog filma.