Za ove mlade ljude morate čuti! Umjesto da sa svojim diplomama odu iz Hrvatske, oni su odlučili ostati i promijeniti stvari

Kako započeti priču o ekipi mladih profesionalaca koji svojim neumornim radom pomiču brda? Vjerojatno od početka. Pred četiri se godine osmero nepoznatih ljudi – sedam žena i jedan momak - prvi put našlo u isto vrijeme na istom mjestu. Bio je to prijemni za studij suvremenog plesa pri ADU. Ondje su proveli tri vrlo intenzivne godine tijekom kojih su imali prilike upoznati sve ono najbolje i najgore što u sebi nose. Svatko tko je ikad sudjelovao u nekom umjetničkom procesu dobro zna koliko je nemoguće sakriti se jednom kad se sve ogoli. Carevo novo ruho radna je uniforma svakog umjetnika. I to s dobrim razlogom.

I zatim su te tri godine prošle, a njima se nije stajalo sa zajedničkim radom. Odlučili su učiniti nešto što nitko nikad prije njih na Akademiji nije. Umjesto da se poput rakove djece rastrče po inozemstvu stvarajući umjetnost po različitim ansamblima, oni su odlučili ostati zajedno. Osnovali su svoj vlastiti kolektiv, Škvadru. Ciljeva su imali nekoliko. Prvo, htjeli su nastaviti istraživati zajedno. Tijekom svog formalnog obrazovanja shvatili su da zajedno, svim razlikama unatoč, sjajno funkcioniraju. Svatko od njih drugačije pristupa poslu, donosi na stol drugačije ideje. Shvatili su da tako, jedni od drugih, mogu najviše naučiti.

To nas dovodi do druge važne karakteristike prema kojoj se Škvadra razlikuje od ostatka sudionika domaće plesne scene. Svu odgovornost dijele ravnopravno. To znači da ni u kom trenutku ne postoji netko tko vodi glavnu riječ. Sve se odvija demokratski. Izmjenjuju se kao koreografi, a kao plesači sudjeluju u projektima koji im se hoće. Zasad to prilično dobro funkcionira. Otvoreni su za ideje, spremni na konstruktivnu kritiku, imuni na mušice. Ukratko, još uvijek prilično uspješno izbjegavaju razorni metak demokracije na djelu. Posvađali su se samo jednom, smiju se, i to ne vlastitom krivicom. Tjednima su bili zatočeni na sjeveru Švedske, izolacija je učinila svoje.

Škvadra uvijek nastupa kolektivno. Bez obzira tko od njih istupao u javnost, a istovremeno svi govoriti ne mogu budući da se sastoje od osam pari nogu, govori u ime svih. Jedinstvo je temeljni princip njihove suradnje. Dok se ne dogovore što će i kako će, ne izlaze iz dvorane.

Ono čemu se mnogi njihovi kolege sa scene čude činjenica je da su svi nakon završene Akademije ostali ovdje. U nas je, naime, ustaljena praksa da mladi plesači po iskustvo hrle van. Za to postoji niz razloga. Avanturistički duh je možda jedan od njih, ali važniji od njega je možda ipak taj što se mladim umjetnicima na našoj sceni rijetko pruža prilika. Škvadra to kroz svoj projekt mijenja. Sami si stvaraju prilike i uvjete za rad. Odlučni u naumu da se i u Hrvatskoj može uspjeti, ne daju se smesti komentarima. Neki su od njih čak i bili vani pa znaju što to znači. Nigdje nije bolje, što se prilika tiče. Ovdje barem imaju jedni druge. A ako se netko od njih i zaželi bijeloga svijeta, vrata su mu širom otvorena. Podršku će uvijek imati, a sigurni su da će im se jednom opet i vratiti. Bogatiji za nova znanja i iskustva koja će potom podijeliti s njima pa će na kraju od svega najviše profitirati čitav kolektiv.

I još jedna stvar, kad smo već kod vrijednosti prema kojima se ravnaju. U Škvadri ne vjeruju u ljubomoru niti konkurenciju. Svoje kolege i kolegice svesrdno podržavaju. Ne zamaraju se time što netko može više dignuti nogu ili bolje izvesti piruetu. Ljepota suvremenog plesa krije se u istraživanju pokreta i tijela. Nijedan pokret nije vrjedniji od drugoga niti je jedan pristup točniji od drugoga. Svaki pravi suvremeni plesač uživa u činjenici što stalno može graditi svoj vokabular kroz koji će onda promišljati ideje koje ga more. I uživati u rješenjima koja su pronašli njihovi kolege. Mjesta ima za sve.

Jedan od razloga za razuman pristup je jedan sveobuhvatniji problem koji mori sve hrvatske plesače, bez obzira na to kome pripadali. Publika. U najboljem je slučaju malobrojna. Na svakoj se predstavi radi između nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. U svaki se proces ulažu nebrojeni radni sati, često uz sulude rasporede koji uključuju paralelni rad na čak nekoliko projekata istovremeno. I onda predstavu odigraš par puta. Za više repriza jednostavno nedostaje gledatelja. Većinu bi ljudi to frustriralo, mnogi bi se predali. Škvadra grize i dalje bezrezervno vjerujući da je uspjeh moguć.

Štoviše, aktivno rade na razrješenju tog problema. Škvadra, naime, taj sustavni problem zanemarenosti plesne umjetnosti na kazališnoj sceni planira riješiti. Umjesto da se zatvaraju u uski krug plesne scene, oni se otvaraju novim prilikama. Traže suradnje s umjetnicima s različitih područja – glazbenicima, likovnjacima, kazalištarcima. Povežu li se međusobno prijatelji prijatelja, razvije li se interes i razumijevanje za nove stvari, neminovno će se proširiti i krug ljudi koji vrlo ciljano odlaze na plesne predstave.

Drugi golemi problem s kojim se naša nezavisna plesna scena svakodnevno suočava je financijske prirode. Novaca i kad ga ima, ima ga malo. Većim se dijelom dodjeljuje putem javnih natječaja pa svaki plesač mora biti i vrstan producent. U slučaju Škvadre nije nimalo drugačije. Dok se namire svi troškovi hladnog pogona, eventualno honorari za osmero plesača, ostaje samo jedno. Paralelno uz Škvadru furati još nekoliko honorarnih poslova. Bez obzira radi li se o umjetničkim angažmanima i suradnjama s nekim etabliranim plesnim ansamblima ili pak o raboti u komercijalnom dijelu tržišta rada, račune treba platiti.

Većina plesača, pritom valja zadržati na umu, od najranije dobi paralelno uz redovitu školu ide još i u plesnu. Da bi ostali u formi svaki dan nekoliko sati provode vježbajući. Onda tek dolaze probe u dvoranama. Svaki suvremeni plesač, barem oni koji znaju što rade, kopa kroz tone knjiga. Ples je, možda više nego bilo što drugo, umna i intelektualna aktivnost. Studij. Na kraju dana, svaki će vam kineziolog priznati da su plesači vrhunski sportaši. A svi znamo koliko to odricanja traži. I zašto onda, pitate se, baviti se suvremenim plesom?

Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan. Svatko tko se bavi plesom radi to iz neprikosnovene ljubavi. Druge računice u tome nema. Na svijetu vjerojatno ne postoji plesač koji nije pokušao pobjeći iz tog svijeta, ali mu se, bez obzira na sve, uvijek vraća. Osjećaj istraživačke i stvaralačke slobode koji prati ovaj poziv nešto je s čime se malo što drugo na ovom svijetu može mjeriti. A problemi? Problemi postoje svugdje. I postoje da bi se riješili. Jedini lijek protiv beznađa su optimizam i predani rad. U Škvadri to jako dobro znaju.

Što planiraju dalje, gdje možete vidjeti njihov rad? Dosad su ostvarili dva zapažena samostalna projekta koji su izveli u nekoliko varijacija. Jedan klasični kazališni, drugi site specific na otvorenom. A trenutačno paralelno rade na čak dvije nove premijere. The Hero's Journey nastaje u suradnji s glazbenicima Branimirom Norcem i Branimirom Štivićem i čini prekretnicu u njihovim dosadašnjim umjetničkim praksama. Po prvi put u svojim karijerama osmišljavaju koreografiju koja se temelji isključivo na glazbi. Usporedno rade i potpuno drugačiji materijal koji se pak bavi pitanjem nestajanja mjesta susreta nezavisne kulture. Potaknuti rušenjem skejterskog okupljališta kod &tda-a, krenuli su u proces na predstavi Bazen na kojoj surađuju s Rokom Crnićem, Ivanom Marojevićem i Mirom Manojlović.

Škvadrina priča je inspirirala nas je kao rijetko koja. Možda je i vama dosta mračnih i depresivnih priča Inspirirajte se i pronađite snagu u sebi i budite promjena u svijetu! Nema toga što sami ne možete promijeniti ili učiniti. Štoviše, budite ta promnjena u svijetu! Neka vas ova priča potakne da s nama podijelite svoju. Snaga je u vama!

Podijelite s nama priču koja vam je promijenila život. Svatko tko se prijavi dobit će pozivnicu na motivacijski webinar koji će održavati Michel Woroch - istraživač i putopisac koji uz Bartosza Mrozeka želi osvojiti Himalaju u električnim invalidskim kolicima. Najinspirativnije priče bit će predstavljene na društvenim mrežama Huaweija, a prijave se zaprimaju do 15. siječnja.