VAŽNOST ARHIVA

Vodimo vas u Palaču Erdödy-Drašković koja se otvara za javnost

Autor: Nina Ožegović
Zadnja izmjena 24.03.2015 10:20
Objavljeno 24.03.2015 u 10:20

Državni arhiv u Zagrebu

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

U želji da se što više približi široj javnosti i upozna Zagrepčane s važnošću arhiviranja građe, Državni arhiv u Zagrebu otvorit će u četvrtak u 13 sati svoje impresivno dvorište u palači Erdödy – Draškoviću u Opatičkoj ulici broj 29 na Gornjem gradu svim sugrađanima kako bi Zagreb postao svjestan svog arhiva, koji pokriva četvrtinu Hrvatske, te njegovog iznimnog značaja. Pred otvorenje prošetali smo palačom i donosimo vam galeriju fotografija tog 'novootkrivenog' prostora

Na samom otvaranju govorit će dr. Snješka Knežević i ravnateljica Državnog arhiva u Zagrebu doc. dr. sc. Živana Heđbeli, a otvorenje će svojim nastupom uveličati violinistica Katarina Kutnar i gitarist Lovro Peretić koji će izvesti nekoliko skladbi. Već su tiskani plakati i deplijani na nekoliko jezika, a posjetitelji će moći, uz najavu, razgledati i velebnu palaču Erdödy-Drašković , koja je zbog svoje povijesne i umjetničke vrijednosti vanjskog dijela, ali i unutrašnjosti, registrirana kao začajni spomenik kulture, odnosno, kao nepokretno kulturno dobro.

'Zagreb treba shvatiti da ima svoj arhiv i da je njegova uloga u našim životima iznimno značajna, jer su arhivi ambasadori budućnosti', ističe ravnateljica Arhiva Živana Heđbeli, dodajući da većina ljudi ne razumije važnost rada arhiva i arhiviranje građe te kao pozitivan primjer navodi brojne značajne povijesne knjige o Zagrebu, koje su nastale upravo na temelju samozatajnog rada arhivara u nekadašnjim pismohranama.

'Svi mi imamo pravo na našu povijest, to je temeljno ljudsko pravo, a da bismo to pravo ostvarili moramo međusobno surađivati', nastavlja. 'Primjerice, u socijalizmu, koje se temeljilo na društvenom vlasništvu, u arhive je po sili zakona dolazila sva građa gdje je bila obrađena, čuvana i kasnije se mogla istraživati. Danas, u kapitalizmu, u arhive dolazi samo građa iz tijela javne uprave, odnosno, ona koja je financirana iz proračuna, dok privatne pravne osobe, poput udruga, novina i banaka nemaju obvezu slanja građe u arhive što može rezultirati potpunim gubitkom te građe, a time i gubitka dijela povijesti te do krivotvorenja povijesti.'

Kao primjer gubitka građe navela je privatne novine i časopise, pokrenute u nezavisnoj Hrvatskoj, koji su propali i od kojih nisu ostali tragovi jer privatni izdavači nisu imali zakonsku obvezu pohranjivanja materijala u arhive.

'Hoćemo da i privatne pravne osobe poput banaka shvate važnost rada arhiva i arhiviranja građe i da razumiju da je njihova pismohrana bitna za buduće istraživače, koji će jednog dana pisati, recimo, Povijest zdravstva', poručila je Živana Heđbeli, dodajući da je ovo tek početak i da u budućnosti planiraju otvoriti i suvenirnicu, postaviti klupe i slično što je u skladu sa svjetskim trendovima dostupnosti i otvorenosti arhiva građanima.

O palači

Palača Erdödy-Drašković u kojoj se nalazi Državni arhiv u Zagrebu sastoji se od dva međusobno spojena objekta - starije dvokatne barokne palače čije je pročelje većim dijelom okrenuto prema Tuškancu i kasnije prigrađene ugaone jednokatnice u klasicističkom stilu s pročeljima prema Opatičkoj i Demetrovoj ulici, koji zatvaraju dvorište nepravilnog, trapezoidnog oblika. Od svoje izgradnje pa sve do svršetka Drugog svjetskog rata zgrada u Opatičkoj 29 promijenila je više vlasnika, a od 1947. godine do danas u njoj neprekidno djeluje Državni arhiv u Zagrebu. Prema dostupnim podacima pretpostavlja se da je stariju kasnobaroknu dvokatnicu na zapadnom gradskom bedemu izgradio na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće grof Aleksandar Erdödy.

Smatra se da zbog lošeg materijalnog stanja Erdödy nije izgradio i drugi objekt - ugaonu klasicističku jednokatnicu prema Opatičkoj i Demetrovoj, nego ju je podignuo grof Franjo Drašković i to između 1835. i 1840. godine. Tada su vjerojatno obje zgrade povezane u jedan kompleks.Ta se zgrada po stilskim karakteristikama pripisuje arhitektu Bartolu Felbingeru, jednom od najznačajnijih zagrebačkih graditelja prve polovice 19. stoljeća. Ova Felbingerova jednokatnica je dobro usklađena sa zatečenom dvokatnicom, ima skromno i skladno bidermajersko pročelje i lijepo oblikovane dvije veže koje su nadsvođene i dvostrukim kupolastim svodovima.

Zbog zakrivljenosti jedne veže svodovi se lepezasto šire i stoga predstavljaju jedinstveni primjer ovakve nepravilne svodne konstrukcije na Gornjem gradu. Nakon rušenja gradskih sjevernih vrata, 1838. godine, Felbinger je komponirao u klasicističkom stilu i istočno pročelje starijeg objekta koje gleda na Opatičku ulicu. Nakon grofa Franje Draškovića vlasnik objekta je bio veleposjednik Ivan Kuković, od 1851. godine do kraja Drugog svjetskog rata zgrada je služila Financijalnom ravnateljstvu za Hrvatsku i Slavoniju, a nakon Drugog svjetskog rata u taj se prostor useljava Arhiv grada Zagreba.