Filmom 'Univerzalni jezik' Matthewa Rankina danas se otvara ovogodiišnji Subversive festival i odmah na početku jasno je o kojem to univerzalnom jeziku govori. To je - prijateljstvo. Čovjek je to izričito stavio na špicu svojeg filma, u obliku natpisa 'U ime prijateljsva'. Natpis je. doduše, na farsiju, koji, kao i većina zapadnjačkog gledateljstva, ne biste znali pročitati da nije preveden i transkribiran u titlu, no čak i u tom slučaju - sve je jasno.

Film na sasvim originalan, poprilično neobičan i neodoljivo šarmantan (iako sulud) način govori o prijateljstvu, I nije to samo ono di-si-buraz-ajmo-na-pivo ili plačem-ti-na-ramenu-kad-zagusti prijateljstvo na kakvo svi pomislimo kad netko spomene tu riječ. Rankin o prijateljstvu govori kao o univerzalnom jeziku koji nam omogućuje da jedni u drugima prepoznajemo univerzalno ljudsko stanje, bez obzira kojoj kulturi, naciji pa čak i stvarnosti pripadali.

Rankin je, međutim. na špicu svojeg filma stavio još jedan natpis, onaj koji govori da se film prikazuje u suradnji Instituta za intelektualni razvoj djece i mladeži Winnipega. Na prvi pogled - ništa neobično. Mnogi se filmovi, posebice oni nastali izvan SAD-a i velikih hollywoodskih studija, ostvaruju uz pomoć sličnih institucija. Čak i nije toliko neobično što je i taj natpis na farsiju jer šta sad, Kanada je multikulturna zemlja, mnogim je Kanađanima materinski jezik farsi, njime se koriste svakodnevno, kod kuće, na poslu, u školi i u javnom životu. No ima tu jedna caka. Taj natpis izgleda potpuno isto - čak je i logotip isti - kao i takvi natpisi iz filmova iranskog novog vala sedamdesetih i osamdesetih. Samo što je u tim filmovima umjesto 'Winnipeg' stajalo 'Iran'. Natpis u Rankinovu filmu, dakle, nije stvaran potpis takve institucije. To je Rankinov mig onima koji su upoznati s iranskom kinematografijom iz toga razdoblja (sjajnom, BTW, s vrhuncem u djelu legendarnog Abbasa Kiarostamija) da slijedi film koji je posveta Iranu i njegovoj bogatoj filmskoj tradiciji.

To je ujedno i znak da u ovom filmu ništa nije uobičajeno.

No nemojte se bojati. Film je jednako dojmljiv, zabavan i ima apsolutno jednak efekt i ako nemate pojma o tom štiklecu i posveti. Iako preuzima dosta elemenata i karakteristika filmova iranskog novog vala, preuzima i mnoge druge prepoznatljive filmske elemente, kao što su oni tipični za Wesa Andersona ili - u jednom neočekivanom trenutku - Davida Lyncha. Najviše od svega, ali i zahvaljujući toj (pomalo postmodernističkoj) kombinaciji, ovo je Rankinov film, vrlo jasno obilježen njegovim osobnim potpisom, stilom, autorstvom - i pomaknutim smislom za dramu, komediju, priču i vizualizaciju.

Tri priče o geografiji i kulturi

Riječ je o triptihu, odnosno o tri priče, naizgled ne osobito povezane bilo čime drugim osim geografijom. Jedna prati osmoškolke koje u zaleđenoj lokvi pronalaze vrijednu novčanicu koju žele iskoristiti da bi svojem frendiću kupile naočale, ali ne znaju kako slomiti ili otopiti neumoljiv winnipeški led. Druga je o turističkom vodiču, koji uporno pokušava udahnuti nešto zanimljivosti i spektakularnosti sivo-bež vedutama uspavanog Winnipega pa zbunjene turiste vodi po 'atrakcijama' kao što su napuštena robna kuća, mjesto 'velikog incidenta s paralelnim parkiranjem' i postaja na kojoj već godinama stoji neotvorena torba. Treća je o muškarcu Matthewu (kojeg glumi sam Rankin), koji daje otkaz na poslu u državnoj službi u Montrealu i dolazi u Winnipeg posjetiti bolesnu majku.

Ono po čemu su te tri priče odmah na prvu loptu povezane jesu geografija i kultura - i jedna i druga nestvarne ili, bolje rečeno - nadstvarne. Sve se to, naime, događa u Kanadi koja ne postoji - u Kanadi u kojoj su službeni jezici farsi i francuski, u kojoj je službena valuta rial, ali u kojoj ipak postoje i mnoge tipične sastavnice kanadskog svakodnevnog života, kao što su snijeg i neprobojni led, kao što su izvorno kanadski lanci restorana i trgovina, kao što je stereotipno doživljen kanadski manjak uzbuđenja i šarenila (što ipak nije baš sasvim tako). Rankinova je Kanada u 'Univerzalnom jeziku' paralelni svemir s mnogo prepoznatljivih elemenata Kanade baš kao što je i Rankinov film paralelni filmski svemir s mnogo prepoznatljivih elemenata onog filmskog svemira koji svi već dobro poznajemo. I oba govore o istome - da je drukčiji svijet moguć. I da svi u njemu možemo naučiti živjeti ako u nekome i nečemu drugom i drugačijem prepoznamo sebe. Kao i druge i drugačije u sebi.

Naizgled ne naročito subverzivna ideja, ali detalje je ovoga filma teško prepričati pa ćete ga morati pogledati da biste vidjeli koliko zapravo JEST i subverzivna i svježa i pametna i topla. Od srca vam ga preporučujemo već sutra na Subversive festivalu.