U HAZU

U Zagrebu predstavljena crtačka monografija Zlatka Kesera

  • Autor: T.Ba./Hina
  • Zadnja izmjena 21.06.2018 10:09
  • Objavljeno 21.06.2018 u 10:09
Zlatko Keser u atelijeru

Zlatko Keser u atelijeru

Izvor: Društvene mreže / Autor: Kabinet grafike HAZU

Crtačka monografija 'Zlatko Keser/crteži', predstavljena u srijedu navečer u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u sklopu obljetničke svečanosti Trijenala crteža i u nazočnosti autora akademika Zlatka Kesera, sedma je knjiga biblioteke Likovne monografije Kabineta grafike HAZU

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić istaknuo je kako je riječ o izuzetnu događaju, kako svojim obujmom, tako i sadržajem. Podsjetio je kako se bliže susreo s akademikom Keser tijekom priprema za manifestaciju 'Dani otvorenih vrata HAZU' koja je, rekao je, sada već tradicionalna, a prepoznata i po obilježjima kojima je autor upravo akademik Keser.

Akademika Kesera odlikuje velika strast za radom, ali i veliki individualizam, rekao je Kusić. Napomenuo je kako je zanimljivo da su Keseru likovni kritičari uvijek bili naklonjeni, iako on nije imao prethodnika, a ne pripada ni jednom slikarskom krugu, osim što se na neki način može reći da je njegovo stvaralaštvo najsličnije onomu akademkinje Nives Kavurić Kurtović.

Nije 'okorjeli' slikar

Autor opsežna uvoda akademik Tonko Maroević rekao je kako je taj posao osjećao kao nešto blisko - generacijski i formativno. Podsjetio je kako je Zlatko Keser stupio na likovnu scenu zajedno s poetikom enformela (neformalna umjetnost), ali nakon što se enformel istrošio kao moda, a ostao kao izazov.

'Keserova izazovnost i sposobnost su da sliku i crtež doživljava trajno kao problem i kao nešto što treba svladati, što ga na neki način provocira i muči, te iz toga izvuče specifičan doživljaj između straha i divljenja', istaknuo je Maroević.

Maroević smatra da je akademik Kusić s pravom spomenuo Nives Kavurić Kurtovića koja je, rekao je, izuzetno cijenila Kesera i smatrala je da je on na neki način jedini koji slijedi organičku liniju.

U uvodu monografije akademik Maroević je, među ostalim, napisao kako je 'Keseru pošlo za rukom sačuvati nagonsku ukorijenjenost pokreta te djelovati kao seizmograf nutarnjih potresa i slojevanja. Unatoč navici i rutini, predanosti radu i dugotrajnoj praksi, on nije 'okorjeli' slikar nego osjetljivi čovjek koji epidermom i retinom reagira na vlastite ispovjedne izazove'.

Sažetak crtačkog opusa

Likovni kritičar Milan Bešlić ocijenio je kako monografija na 292 stranice i kroz sedam tematskih cjelina sažima veliki dio Keserova visokovrijedna crtačkog opusa. 

Upraviteljica Kabineta grafike HAZU Slavica Marković napomenula je kako se predstavljanje crtačke monografije akademika Zlatka Kesera održava u sklopu 5. hrvatskoga trijenala crteža na kojemu su predstavljeni intimni crtački izričaji hrvatskih umjetnika realizirani u malom formatu.

Podsjetila je da je akademik Keser jedan od sedmero pozvanih autora na 5. trijenale, na kojemu izlaže i 48 autora odabranih nakon provedenogs javnog natječaja. Pri tomu, istaknula je, Keserova je participacija dvostruka - jedan je od sedmero pozvanih, a ova monografija kvalitativna je dopuna toga projekta. Monografija je objavljena u ediciji Likovne monografije, crteži i grafike, pokrenutoj 2001. kako bi se prezentirali i valorizirali grafičke i crtačke opuse istaknutih hrvatskih umjetnika.

Autor je pak posvjedočio da je nakon svega izrečenoga 0silno isfrustriran, a nije se jednostavno osloboditi frustracija'. Iako nema kraja priči o tome što je crtež, ono što je sigurno je, rekao je Keser, to da je 'to onaj prvi dodir, taktilna dionica koja je neprocjenjiva'. Napomenuo je kako se i sam okušao u 'modi izvanrednih digitalnih mogućnosti koje su zastrašujuće i fanatastične', te priznao kako je 'izgubio osjećaj samoga sebe i da nešto treba popipati što mi 'slikići' uvijek volimo jer smo taktilni ljudi', pa je, istaknuo je, prekinuo s tim iskustvom.

Umjesto prvotne namjere da, kako je rekao, objasni odnos između suvremensoti i avangarde, Keser je citirao pjesmu 'A Vi biste mogli?' Vladimira Vladimiroviča Majakovskog koja je, podsjetio je, stara stotinu godina - 'Prolivši boju u brzini, premazah sliku radnog dana, ja sam pokazao na hladetini te jagodice oceana. Na limenoj sam onda ribi pročito poziv usna novih. A vi nokturno izveli bi na flauti oluka ovih'. 

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!