TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

'Trust' - priča o otmici, bogatstvu, obitelji i sedamdesetima

  • 22.04.2018 u 14:26

  • Bionic
    Reading

    'Trust' nam priča istu priču koju je pričao i film 'Sav novac svijeta' - onu o otmici milijarderskog unuka, Johna Paula Gettyja III - ali toj priči pristupa iz druge perspektive i s prepoznatljivim potpisom svojeg redatelja, Dannyja Boylea

    Otmica Johna Paula Gettyja III, unuka naftaškog milijardera Johna Paula Gettyja, koja se zbila 1973. godine u Rimu, očito je u zadnje vrijeme zanimljiva filmašima i televizionarima. O njoj je prošle godine Ridley Scott snimio film 'Sav novac svijeta', pribavljajući tako Christopheru Plummeru nominaciju za Oscara u rekorderskom rangu - kao najstarijoj osobi koja je ikada nominirana za tu nagradu, a odnedavno na domaćem HBO-u možemo pratiti i FX-ovu seriju o istoj temi, 'Trust'.

    Film nisam gledala pa ne mogu napisati ništa o tome kakav je, ali prema onome što o njemu piše na internetu, temi je pristupio iz druge perspektive nego serija - iz perspektive majke otetog momka i njezine ljutnje zbog toga što je stari Getty odbijao platiti otkupninu za kidnapiranog unuka. Serija 'Trust', s druge strane, servira nam je iz različitih perspektiva, kako one starog milijardera, tako i one mladića koji je otet, teksaškog fiksera kojeg je stari magnat angažirao da se po Rimu raspita za momka, ali i iz perspektive nekih tema koje se provlače uz priču o otmici - obitelj, bogatstvo, zločin, sedamdesete.

    Scenarističko-redateljski tim koji potpisuje ovu seriju sastoji se od Simona Beaufoya i Dannyja Boylea, koji su već prije surađivali na filmovima 'Milijunaš s ulice' i '127 sati' - i njihova je autorska međuigra prepoznatljiva i ovdje. Kombinacijom gorkog humora, poprilično ciničnog odnosa prema glavnim junacima i vrlo dinamične režije u kojoj ne nedostaje jurnjava, višestrukih ekspozicija, neprekinutih kadrova partyja u hollywoodskim vilama, Boyleove opsesije odabirom pravoga soundtracka i kauboja koji svojim solilokvijem pod brkovima od popijenog mlijeka probijaju četvrti zid te se obraćaju izravno publici, 'Trust' se razvija kao izuzetno zabavna serija i lako se uvući u gledanje njegovih epizoda odjednom i bez pauze, sve zbog poriva da vidite što je bilo dalje.

    No 'Trust' isto tako promašuje zadiranje u bilo kakvo dublje razmatranje tema koje šareno i živopisno iscrtava na ekranu. Da, prikazuje nam psihotičnu obiteljsku dinamiku Gettyjevih, gdje star i zao namćor Getty (Donald Sutherland) živi u palači okružen mini-haremom i prima injekcije direktno u penis zato da bi ih mogao 'obrađivati', prezire svoje sinove, kupuje lavice samo zato da bi se našalio sa svojim konkubinama i generalno je popriličan gad. Prikazuje nam i turbulentnu društvenu dinamiku Italije sedamdesetih kroz prizmu mladoga Gettyja - dolce vitu tuluma po diskotekama, boemštine u podrtim, ali prekrasnim podstanarskim suterenima, komunističke demonstracije i mafijaške otmice. No nekako u svemu tome samo ostaje na šarolikoj pozadini, kao da je sve samo povod da bi Danny Boyle ubacio nekoliko omiljenih mu alternativnih hitova iz sedamdesetih i da bi prikazao kadar Pan Amova aviona u letu.

    Foršpan za seriju 'Trust' Autor: FX

    Što se glumaca tiče, Donald Sutherland očito je u fazi svojeg života i karijere gdje više ne može promašiti jer ionako dobiva samo uloge u kojima različito interpretira starost, već prema tome u kojim mu se okolnostima nalazi lik, pa je i ovdje vrlo dobar, premda nisam sigurna bi li, kao Christopher Plummer, baš zaradio nominaciju za Oscara. Dobar je i mladi Harris Dickinson u ulozi mladoga, kidnapiranog Gettyja, koji nekako uspijeva svoj lik učiniti simpatičnim i ranjivim, unatoč tome što je zapravo niškoristi muljator koji se k'o fol odriče obiteljskih privilegija, ali ih nastoji debelo iskoristiti svaki put kad zagusti.

    No Brendan Fraser je onaj koji u ovoj seriji zasjenjuje sve ostale. Glumi Fletchera Chasea, lika koji se fura na teksaškog kauboja sa šeširom, 'špagicom' oko vrata i metalnim vrhovima na čizmama, ali je zapravo bivši CIA-in operativac koji sada za život zarađuje kao osoba koja starome Gettyju sređuje sve prljave poslove i rješava probleme na terenu. Chase je možda jedini doista kompleksan lik u seriji jer je istodobno i opasan i dobričina, i inteligentan i naivan, i čudnovata biljka koja sa svojim likom i habitom odskače i od Rima i od Engleske u kojima ga susrećemo, ali i tip koji se u svakoj situaciji snalazi bez ikakvih problema. Brendan Fraser ovom je ulogom napravio svojevrsni comeback i doista ga je užitak gledati, unatoč tome što je tijekom onog vremena što ga nismo ni u čemu gledali očito donekle promijenio fizionomiju. Epizoda u kojoj je priča prikazana iz njegove perspektive dosad je najbolja epizoda u seriji jer se njegova perspektiva najviše približava onoj koju ima sam gledatelj. Vidi se da Chase savršeno dobro razumije ne samo kriminalno podzemlje u kojem pokušava pronaći otetog mladića, nego i sve obiteljske gadarije koje su povezane s tom situacijom.

    No osim po Brendanu Fraseru, teško da će itko ovu seriju nakon gledanja pamtiti dulje od tjedan-dva i još je manje vjerojatno da će se o njoj mnogo raspravljati. Zabavna je, nema nikakve sumnje u to, i sigurno se nećete dosađivati dok je budete gledali, možda vas čak i potakne da na internetu pročitate i koji članak s dodatnim informacijama o obitelji Getty. No sve to ostaje samo na toj razini, samo na razini skakutanja u ritmu Boyleove razigrane režije i popratnih pjesmuljaka.

    Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.