'Iza Teatra Rugantino njegova je 20. godina postojanja, čime se može pohvaliti malo neovisnih teatara u Hrvatskoj', ističe se u priopćenju toga kazališta. 'Na kraju godine, kada se obično svode svi računi, možemo bez razmišljanja ustvrditi da je ova okrugla godina bila izuzetno uspješna za Teatar Rugantino', dodaje se.

Nakon što je u 2018. u izdanju Teatra Rugantino i Školske knjige izašla monografija 'Hod po rubu, s Ivicom' priređivačice Gordane Gadžić o osnivaču Teatra Rugantino Ivici Vidoviću, u listopadu je počeo rad na novoj premijeri toga teatra, 'Sirena i Viktorija"' Rusa Aleksandra Galina, najavljenoj za 20. siječnja 2019. u Maloj dvorani Lisinski u Zagrebu.

Kako se ističe u najavi, riječ je o raskošnoj komediji zabune koja se poigrava erotskim fantazijama dviju glavnih junakinja, koja će tako dobiti svoje prvo uprizorenje u Hrvatskoj.

Novopečena bogatašica, naizgled pobijednica tranzicijskog maratona, za svoju profesoricu engleskog, inače tipičnu žrtvu društvene tranzicije, naručuje Pastuha koji za novac 'ispunjava sve seksualne fantazije'. Međutim, u alkoholnoj izmaglici bira pogrešan broj i umjesto seksualnog predatora u stan im stiže – vremešni astronom, koji urušavanje idealistički ustrojenog svijeta preživljava radeći po kućama kao stilist-kinolog.

'Niz komičnih nesporazuma odigrava se između troje junaka Galinove komedije koja nas, smijehom razoružane, suočava s vjerojatno najvažnijim htijenjem ljudske vrste: da volimo i da budemo voljeni', ističu iz Rugantina. 'Sasvim u Rugantinovu stilu – puno smijeha uz snažnu pozadinsku poruku o moralnom slomu u vremenu tranzicije koje nikako da prođe – publici se priprema poseban kazališni užitak', poručuju.

U predstavi glume dobitnica Zlatne arene u Puli 1986. Gordana Gadžić, dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta 1994. Dubravka Ostojić, te dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za 2016. – Mladen Vasary. Redateljska palica u rukama je beogradskog kazališnog redatelja Filipa Grinvalda, kojemu je to prva režija u Hrvatskoj.

20 uspješnih godina

Teatar Rugantino službeno je počeo s radom hrvatskom praizvedbom drame 'Ay, Carmela' 14. siječnja 1998. u Zagrebu, nakon nultog projekta u jesen 1996., izvedbe monodrame Mire Gavrana "Bit će sve u redu" u koprodukciji s Kerempuhom.

'Pljeskalo se Rugantinovim predstavama neprestano u ovih 20 godina. Kako uopće svesti dvadesetogodišnji uspjeh jednog malog, neovisnog, ali hrabrog i ustrajnog teatra, u nekoliko rečenica ili odlomaka? Počevši s time da je Teatar Rugantino relativno malo bio prisutan u Zagrebu, zbog nepostojanja vlastitog scenskog prostora, no zato su ga obilježila gostovanja u Hrvatskoj i regiji, ali i u SAD-u i Kanadi', ističu iz Rugantina.

Rugantinove predstave izvođene su u svim kazališnim centrima u Hrvatskoj, ali isto tako i u najmanjim mjestima gdje kazalište rijetko ili nikad ne dolazi, dodaju.

Bio je prvi hrvatski teatar koji je poslije rata, 2000. godine, odigrao predstavu u Beogradu, gostujući s komadom 'Ay, Carmela' u Ateljeu 212, a zatim i u najvažnijim kazalištima Srbije, Bosne i Hercegovine, kao i Crne Gore.

Teatar Rugantino sudjelovao je na svim značajnim festivalima u Hrvatskoj – Marulovim danima u Splitu, Festivalu glumca u Vinkovcima, Danima satire, Splitskom ljetu, Zadarskom kazališnom ljetu, ali i na festivalima u inozemstvu, posebno u zemljama iz okruženja (Joakim Interfest, Bihaćko ljeto, Zeničko proljeće, TKT Fest u Tuzli, Pozorišni maraton u Somboru, HAPS u Herceg Novom, Tivtu, Podgorici…).

U 20 godina, odigrano je više od 1700 izvedbi. Glumci, pisci i sam Teatar dobitnici su nekoliko nagrada u Hrvatskoj (Dani satire, Hrvatskog glumišta, Bobijevi dani) i inozemstvu (Nikšić, Banja Luka, Mostar, Doboj).

Uz aktualnu predstavu “Za umrijet od smijeha” (Teatar Rugantino u koprodukciji s Kazalištem Planet Art), koja je osvojila i publiku i kritiku, te ju je do sad vidjelo više od 12 tisuća gledatelja, predstave Teatra Rugantino koje valja izdvojiti su i 'Život je čudo' Ivice Ivaniševića, 'ThisCasting' Mirana Kurspahića, 'Terapija' Jordana Cvetanovića, 'Bog masakra' Yasmine Reze, 'Antigona u New Yorku' Janusza Glowackog, 'Uho, grlo, nož' Vedrane Rudan i druge.

Iz Rugantina zahvaljuju svima koji su na bilo koji način u dva protekla desetljeća sudjelovali u radu toga kazališta – glumcima, redateljima, piscima, skladateljima, scenografima, kostimografima, koreografima, majstorima svjetla, toncima, te ponajviše svojem osnivaču Ivici Vidoviću, ali i svojoj publici, 'zbog koje i postojimo!', jer, dok sve navedeno pripada službenom životopisu Teatra Rugantino, 'najvažnije od svega je ono što je publika ponijela kao sjećanje s naših predstava'.