Jučer emitirana, slavljenička petstota emisija kviza 'Potjera' bila je baš pravi gušt za gledanje - odličan lovac koji ipak nije uspio uhvatiti odličnu ekipu, sjajno raspoložen Tarik Filipović i telefonsko javljanje simpatičnog Mirka Miočića pridonijeli su razigranoj atmosferi, baš kao i neka posebno osmišljena piatnja. No 'Potjera' se nije morala mnogo ni truditi da bi proizvela posebno dobru emisiju jer je uvijek odlična.
Ako je Hrvatska televizija ikad u ičemu bila izvrsna, onda su to definitivno bili kvizovi. Tvrdnja iz prethodne rečenice zapravo se može bez problema prebaciti iz perfekta u prezent jer su kvizovi na našoj javnoj televiziji i danas odlični. Takvi su, osim toga, bez obzira je li riječ o originalnoj ideji ili o kvizu snimljenom po stranoj licenci - HRT-u kvizovi jednostavno leže.
Je li to zbog jakog utjecaja legendarnog Laze Goluže, je li riječ o tome što su hrtovci oduvijek znali odabrati pravu osobu za vođenje takvih emisija - od Ivana Hetricha, Olivera Mlakara, Joška Lokasa, Daniele Trbović pa sve do Tarika Filipovića, je li fora u dobroj ekipi koja ima odličan filing za sastavljanje zanimljivih i zabavnih pitanja - zapravo nije ni važno. Vjerojatno svoj utjecaj na krajnji rezultat imaju svi ti faktori, a vjerojatno je malo stvar i u tome što postoji ta neka gotovo ljubavna kemija između HTV-ova kvizaštva i činjenice da gledatelji u Republici Hrvatskoj jednostavno obožavaju kvizove.
vezane vijesti
'Potjera' je jedan iz licencne skupine kvizova na Hrvatskoj televiziji, što znači da je sniman po strogim pravilima autora formata, da izgleda, zvuči i igra se točno onako kako su smislili negdje drugdje. No kao i u slučaju još nekih licencnih kvizova koji su se svojedobno emitirali na HRT-u, primjerice 'Milijunaša', pa čak i 'Najslabije karike' - moram priznati da mi je čak i bolji od originalnih varijanti. Sigurna sam da je tome tako najviše zbog odlične ekipe koja sastavlja pitanja - uvijek interesantna, nikada ni prelaka ni preteška, fino raspoređena na različita područja, izvrsna za provjeravanje te nadopunjavanje natjecateljskog pa i gledateljskog općeg znanja, a opet ne suviše specifična i 'egzotična'. Definitivno u tome svoju ulogu igra i Tarik Filipović, koji bi mogao nositi šaljivi nadimak Oliver Mlakar, next generation, ali ono što 'Potjeru' u domaćoj varijanti čini posebno privlačnom i boljom od originala iznad svega su - lovci. Od ultrasimpatičnog Mirka Miočića, koji je sa svojim fotografskim pamćenjem postao legenda još u 'Kviskoteci' pa sve do mlađih majstorica i majstora iz pub-kvizaških krugova svaki je od tih lovaca svojom ličnošću obogatio ovaj kviz.
Sinoć je na prvom programu HTV-a emitirana petstota, slavljenička emisija 'Potjere', u kojoj je bilo nešto malo balončića, nešto malo čestitanja, nešto kvalitetnih natjecatelja koji su već uspješno nastupili u ovom kvizu, javio se i trenutačno odsutan Mirko Miočić, Dean Kotiga je lijepo bildao svoje lovačke mišiće, ali su i gledatelji došli na svoje jer su 'njihovi predstavnici', odnosno natjecatelji ipak uspjeli osvojiti novčanu nagradu i sve je bilo jako veselo. No ništa drugo od 'Potjere' nisam ni očekivala - ta se emisija čak i ne mora naročito truditi da bi proizvela posebnu slavljeničku emisiju. Zbilja joj je samo dovoljno nekoliko balončića, tu i tamo koje pitanje s brojem 500 i dobro raspoloženje. Ona je, naime, uvijek odlična
Kvizovi nisu jedina dobra stvar na HTV-u, ali su jedan od najdosljednije kvalitetnih sadržaja u programu te televizije te jedan od onih koji ostvaruje najbolju interakciju s gledateljima. Kada bi barem pola emisija na Prisavlju ostvarivalo takvu razinu profesionalnosti, uigranosti i svježine unatoč strogo zadanom formatu, javnu bismo televiziju svi hvalili, slavili i čuvali kao kap vode na dlanu. No ovako ću samo 'Potjeri' zaželjeti još barem petsto emisija (a po mogućnosti i više), a HTV-u još puno, puno kvizova.
