„Zašto si tako zao, čovječe?“, nije retoričko pitanje nekoga od klasičnih ili suvremenih filozofa koji se bave destruktivnim odnosom čovjeka prema svojoj okolini, nego pitanje-odgovor koje se počesto čuje u filmovima poput aktualnog kinohita Resident Evil.

Njega u konkretnom slučaju postavlja mladi dostavljač medicinskog materijala Bryan, kojemu će se život okrenuti naglavce kada mu se rutinski posao pretvori u golo preživljavanje, ne samo njega nego cijelog čovječanstva. I to upravo zato što dio ljudi itekako dobro živi na račun nanošenja zla drugim ljudima, počevši od onih koji se bave načinima kako druge ljude uništiti.

Film je od svoje premijere 15. rujna postao najgledaniji naslov u svjetskim kinima početkom jeseni te je na putu da postane i najgledanijim dijelom istoimenog serijala koji se premijerno prikazuje od 2002. Tada je, naime, prikazan inicijalni dio, također naslovljen Resident Evil, koji je režirao britanski filmaš Paul W. S. Anderson, povjerivši glavnu ulogu svojoj životnoj partnerici Milli Jovovich. Ovoj američkoj glumici i bivšem fotomodelu podrijetlom iz Ukrajine serijal je obilježio karijeru, gotovo kao serijal Alien Sigourney Weaver.

Sam Paul W. S. Anderson režirao je još tri nastavka, četvrti, peti i šesti, snimljen 2016., da bi 2021. serijal krenuo ispočetka i – doživio neuspjeh. Stoga je odluka da ga se još jednom oživi uz novi autorsko-glumački tim djelovala hazarderski. No, izabran je pravi redatelj, Amerikanac Zach Cregger, koscenarist uz Shaya Hattena, te je nova dionica priče o zastrašujućim posljedicama istraživanja biomedicinskog oružja dobila novi zamah.

Od japanske videoigre do milijunske filmske franšize

U biti, riječ je o, od samog početka serijala, pragmatično osmišljenoj ekranizaciji japanske videoigre koja se pojavila 1996., a autori su joj Shinji Mikami i Tokuro Fujiwara. U njoj igrači čine sve kako bi preživjeli u svijetu napučenom zombijima te ostalim čudovištima nastalima kao posljedica bioinženjerstva u službi vojne industrije.

U igri je naglasak stavljen na ugođaj strave i užasa, do ovog je ljeta u svim svojim izvedenicama prodana u više od 210 milijuna primjeraka, te je na temelju nje pokrenuta razgranata medijska franšiza koju su spomenute 2002. dopunili dugometražni igrani filmovi u žanrovskom spoju horora, akcije i znanstvene fantastike.

Filmovi iz serijala, njih osam uključujući ovogodišnji reboot, odnosno ponovno pokretanje, u svjetskim su kinima protekla četvrt stoljeća zaradili više od milijardu i pol američkih dolara. Eto, užas se itekako isplati.

Između Kubricka, Hitchcocka i videoigre

Ono što razlikuje ovogodišnji film od prethodnika dosad su najviše ocjene za rad njegova redatelja i samu filmsku cjelinu. Kada se počne gledati novi Resident Evil, stekne se dojam kao da ga je režirao Stanley Kubrick, posebice u sekvenci na cesti i imanju zametenima snijegom koja je efektna posveta njegovu Isijavanju iz 1980.

Upravo je prva trećina filma najbolja te je prava šteta da se redatelj Zach Cregger nije do kraja odlučio za takav pristup priči, ali je posve jasno da nije niti mogao s obzirom na smisao videoigre od koje je krenuo. Zanimljivo je da Cregger, prema vlastitom priznanju, nije pogledao ranije nastavke serijala, ali je zato pasionirani ljubitelj izvorne videoigre. I upravo se to osjeća u njegovoj viziji ekranizacije.

I dok je Paul W. S. Anderson kroz lik i interpretaciju Mille Jovovich na neki način aludirao na ono što je u serijalu Alien predstavljala Sigourney Weaver – neustrašivu heroinu koja se svim raspoloživim sredstvima suprotstavlja neljudskom zlu – Cregger citira i drugog velikana filmske režije, Alfreda Hitchcocka. Njegov je glavni junak, dostavljač Bryan, hitchcockovski „običan čovjek u neobičnoj situaciji“, ali ovdje toliko neobičnoj da unutar nje vlada vlastita logika.

Kako se film približava vrhuncu i raspletu, sve je brži, dapače frenetičan, te je posljednja trećina najbliža samoj videoigri, ali bez njezine interakcije. Zach Cregger, stasao u komičarskoj družini The Whitest Kids U' Know (WKUK), do početka je ovog desetljeća radio na komedijama, da bi s dva prethodna filma koja je režirao stekao ugled u žanru horora.

Najprije s Barbarima iz 2022., te osobito s prošlogodišnjim Trenutkom nestajanja, za koji je glumica Amy Madigan dobila aktualnog Oscara za najbolju sporednu žensku ulogu. Sva tri njegova recentna rada karakterizira istančan osjećaj za stvaranje ozračja iščekivanja i profiliranja likova unutar zloslutnog razvoja radnje te unošenje sarkazma kao omekšavanja strave.

Običan dostavljač usred biološke katastrofe

Resident Evil počinje naoko uobičajenim danom mladića Bryana koji radi kao dostavljač medicinskih potrepština dok ga kod kuće čeka trudna djevojka, a koja nije sigurna je li on uopće spreman postati ocem. Istodobno dovitljiv i šeprtljav, Bryan dobije zadatak žurne dostave u opću bolnicu u imaginarni Raccoon City, nalik gradovima američkog Srednjeg zapada.

Međutim, na putu do odredišta ometaju ga sve veći snježni nanosi na cesti, dok ga prestravi žena koja naleti na njegov automobil. Pokušavajući je pronaći i pomoći joj, Bryan zaglavi na obližnjoj farmi na kojoj su se očito dogodile čudne stvari. Kada shvati da su se ondje u čudovišta pretvorili i ljudi i životinje, sve je manje vremena da dostavi ono što mu je povjereno: protulijek za sredstvo čije je istraživanje krenulo u opasnom smjeru.

Horor koji se ne boji vlastite apsurdnosti

Resident Evil i kao videoigra, i kao dosadašnji filmski serijal, i kao novi kinohit, šiba zloćudni spoj vojne industrije, manipulacije znanošću i pohlepe kada je riječ o proizvodnji bilo kakvog oružja, ali sve to istodobno koristi kako bi bio zabavan iz perspektive publike. Creggerov rad čini to uz nemalo parodiranja početne premise, ali je nikad ne banalizira. Njegov je glavni junak razapet između osobnih dvojba i nedvojbenog pokušaja spašavanja same ljudskosti te se s njim veoma lako identificirati.

Pritom film od rafinirano kalibrirane atmosfere strave juri prema završnom slasheru u kojem eksplicitno nasilje nije rezultat manijakalnog serijskog ubojice nego bešćutnoga kolektivnog ubojice. Njega personificira korporacija Umbrella kao proizvođač preparata kojim ljudi i ostala živa bića postaju nezaustavljivim ubojicama. Film u konačnici i sam djeluje kao hibridno čudovište sastavljeno od različitih dijelova, ali je i to možda bio redateljev krajnji cilj. U glavnoj je ulozi izvrsni Austin Abrams, koji je nastupio i u Trenutku nestajanja.

Verity: Kad književni bestseler stigne u kino

I dok Resident Evil predstavlja kontinuitet ekranizacije unosne videoigre, psihološki triler Verity nova je filmska prilagodba unosnoga spisateljskog stvaralaštva Teksašanke Colleen Hoover, koja objavljuje od 2012. nakon karijere socijalne radnice i nastavnice. Njezini su romani, uglavnom spoj drame, romantike i zagonetki, dosad prodani u više od 20 milijuna primjeraka diljem svijeta, a posljednjih su godina sve traženiji kao predlošci hollywoodskih filmova.

Pritom je najveći uspjeh na kinoblagajnama postigao film Priča završava s nama iz 2024., u kojem je redateljsko-glumački par Justin Baldoni i Blake Lively priču itekako nastavio izvan kina nižući međusobne optužbe. Verity zasad ne prate nikakve kontroverzije, ali i ovaj film potvrđuje da je proza Colleen Hoover zahvalna za privlačenje mnogobrojne kinopublike.

Vodeći su adut filma angažmani troje glavnih glumačkih imena, oskarovke Anne Hathaway, koja ove godine ima same hitove (Vrag nosi Pradu 2, Odiseja), Dakote Johnson (Mračna kći, serijal 50 nijansi) te Josha Hartnetta (Pearl Harbor, Oppenheimer). U središtu je zapleta naslovna književnica koju tumači Anne Hathaway, a koja se proslavila onim što lik Dakote Johnson u filmu naziva „aerodromskom literaturom“, odnosno knjigama koje se kupuju i čitaju na aerodromu ili putovanju kako bi se skratilo vrijeme.

Iza raskošne kuće krije se zastrašujuća tajna

S druge strane, Dakota Johnson kao darovita, ali ne osobito uspješna književnica Lowen, usred žalovanja za preminulom majkom i slabe prodaje novog romana, dobije prigodu da kao spisateljica iz sjene dovrši romane slavne Verity Crawford. Ona se nalazi u katatoniji nakon teške prometne nesreće i prethodnog gubitka kćeri koja se utopila u jezeru.

Isprva odbacujući takvu mogućnost, Lowen popusti zbog nagovaranja Verityna brižnog supruga Jeremyja u izvedbi Josha Hartnetta. Ali već pri dolasku u njihovu raskošnu kuću i radu na pronađenim materijalima mlada književnica spozna da se iza svega krije zastrašujuća tajna: Verity je, baš poput likova koji su je proslavili, sociopatkinja spremna na okrutno ubojstvo…

Hitchcockovska ambicija bez dovoljno čvrste priče

Unatoč naglašenoj stilizaciji te pokušaju da se također referira na Alfreda Hitchcocka, posebice kada je riječ o fatalnim ženskim likovima, redatelj Michael Showalter (Moja ljubavna priča, Oči Tammy Faye) nema dovoljno ni materijala ni podloge za čvršću priču i logiku njezinih obrata.

U konačnici, intrige spadnu na plošnost, a likovi na klišeje, te je ponajbolji dio cjeline atraktivna kuća u kojoj se odvija radnja. Želeći stvoriti djelo o kobnoj manipulaciji istinom koja kad-tad dovodi do ubojstava, Colleen Hoover možda jest ponudila novi, dobar primjer „aerodromske literature“, ali je za njegovu uspješnu ekranizaciju trebalo puno više. Prava priča.