Dodala je i da joj je teško opisati osjećaje nakon objave Nobelove nagrade, a na pitanje o tome hoće li nagrada utjecati na njezinu čitanost odgovorila je da se tome vjerojatno nada njezina nakladnička kuća.

„Sad ću na naslovnici svojih knjiga imati naljepnicu”, rekla je kroz smijeh.

Sedamdesetšestogodišnja pjesnikinja i književnica, rođena u Torontu, vijest o Nobelovoj nagradi dočekala je na Islandu, gdje ima dom i čije državljanstvo posjeduje od 2022. godine.

Stalna tajnica Švedske akademije Ingrid Carlberg, koja joj je telefonski priopćila vijest, otkrila je da je Carson u tom trenutku bila u šetnji i „slušala vjetar“. „Nismo imale puno vremena za razgovor. Zatečena je nespremna, ali bila je iznimno sretna. Čula sam joj to u glasu“, kazala je Carlberg na konferenciji za novinare u Stockholmu.

Novi oblici suvremene književnosti

U obrazloženju odluke Švedska akademija navela je da se Anne Carson nagrada dodjeljuje „zbog njezinog smjelog i inventivnog rada koji je, u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom, stvorio nove oblike suvremene književnosti“.

Gotovo cijeli njezin književni opus, ističe Akademija, temelji se na susretu filologove zaokupljenosti riječima i pjesnikove želje za novim značenjem.

„Etimologiju riječi odredila je kao polazište cjelokupnog svojeg rada. Njezini se prijevodi s klasičnog grčkog jezika mogu smatrati samostalnim književnim djelima“, stoji u obrazloženju.

Među djelima koja Akademija navodi kao primjer njezina stvaralaštva je „Norma Jeane Baker of Troy“ iz 2019., izvedbeno djelo koje povezuje priču o Heleni Trojanskoj iz Euripidove „Helene“ s pričom o Marilyn Monroe.

Kao primjer Carsonina istraživanja „mogućnosti pisanja“ Akademija ističe i djelo „Float“ iz 2016., sastavljeno od 22 knjižice o različitim temama koje se mogu čitati proizvoljnim redoslijedom. U njemu književna skica zauzima posebno mjesto.

Za njezin roman u stihovima „Autobiografija crvenoga“, često najavljivan kao njezino najveće djelo, ističu da pokazuje Carsoninu sposobnost da „aktualizira klasičnu književnu tradiciju“. U djelu, među ostalim, postavlja pitanje što se događa kada volimo nekoga tko će nas na kraju uništiti.

Carson je provela sedam godina čitajući Proustovo djelo „U potrazi za izgubljenim vremenom“ te je u intervjuu za kanadski CBC Radio One 2016. godine izjavila da je nakon završetka patila od apstinencijskih simptoma, što ju je navelo da napiše "The Albertine Workout" kako bi produžila to iskustvo.

'Poezija je danas korisnija jer je kraća i brža'

Carson je za RÚV govorila i o odnosu poezije i suvremenog načina života, ocijenivši da bi poezija danas mogla biti korisnija od proze jer je kraća i brža.

„Mislim da je vjerojatno korisnija od proze jer je sada brža i svi su u žurbi, pa je u osnovi dobra jer je kratka“, rekla je.

Anne Carson se u svom višedesetljenom radu bavila poezijom, esejistikom, prijevodom i klasičnom književnošću, a njezin opus uključuje i tekstove za operu te književnu kritiku. Predavala je klasičnu filologiju na sveučilištima u Kanadi i Sjedinjenim Državama.

Na Island je prvi put došla sa suprugom, umjetnikom Robertom Curriejem, nakon financijskog sloma 2008. godine. Ondje su postupno počeli provoditi sve više vremena, a Carson od 2022. ima islandsko državljanstvo.

Nobelova nagrada za književnost, koju dodjeljuje Švedska akademija, ove godine iznosi 12 milijuna švedskih kruna, odnosno oko 1,2 milijuna dolara.

Carson, koja je i uoči same objave slovila za jednog od glavnih favorita, ovim se priznanjem pridružila velikanima svjetske književnosti poput Aleksandra Solženjicina, Alice Munro i Ernesta Hemingwaya. Prošlogodišnju nagradu osvojio je mađarski pisac László Krasznahorkai.

Na hrvatskom su dosad objavljene dvije njezine knjige: „Vježba zvana Albertina“ (The Albertine Workout) u prijevodu Miroslava Kirina, koju su 2019. objavili Multimedijalni institut i Kulturtreger, te „Razstvaranje“ (Decreation), također u Kirinovu prijevodu, koje je 2023. objavila Naklada Ljevak.