Ana Lederer i Iva Hraste Sočo dvije su najbliže suradnice ministra kulture Zlatka Hasanbegovića imenovane na funkcije zamjenice i pomoćnice prošlog četvrtka na zatvorenoj sjednici Vlade. Dok Anu Lederer poznajemo kao bivšu intendanticu zagrebačkog HNK čiji je mandat završio u smjeni uvjetnog nalaza revizije, Iva Hraste Sočo dolazi s mjesta tajnice kabineta prošlog ministra kulture, a ranije u karijeri bila je vezana uz teatar kao operna pjevačica
Kad je Ana Lederer, teatrologinja i prva intendantica u povijesti zagrebačkog HNK-a te autorica pet stručnih knjiga o kazalištu i svojim intimnim fascinacijama – književniku Ivanu Raosu i glumcu i redatelju Titu Strozziju - imenovana novom zamjenicom kontroverznog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, u kulturnim krugovima pojavilo se pitanje hoće li ona u slučaju da ministar ipak odstupi, postati nova ministrica kulture. Tim više što se navodi kako je Lederer više godina bila u vezi s Hasanbegovićevim bratićem, redateljem Ozrenom Prohićem
Njena intendantura u našoj najvećoj kazališnoj kući najviše će se pamtiti po dugotrajnom ratu s tadašnjom ministricom kulture Andrejom Zlatar Violić te po nalazu Državne revizije, koja je otkrila velike dugove, od kojih su se neki, doduše manji, vukli još od doba Georgija Para u devedesetima.
Ana Lederer (1964.) rođena je u obitelji Petra Šarčevića, kazališnog redatelja i dugogodišnjeg direktora Drame zagrebačkog HNK-a, i majke Marlize, sopranistice u Zboru u istom kazalištu, tako da je odrasla u teatru. Diplomirala je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i ruski jezik i književnost, a zatim je desetak godina surađivala u Obrazovnom-znanstvenom programu HTV-a, uređivala je Biblioteku ITD u Znanju, bila glavna urednica časopisa Kazalište, pročelnica Odjela za kazalište i film Matice hrvatske itd. Doktorirala je s disertacijom o zaboravljenom redateljskom opusu Tita Strozzija. Dobila je nekoliko nagrada, između ostalih godišnju Državnu nagradu za znanost i "Petar Brečić".
Početak njenog prvog od dvaju mandata (2005 - 2011) kao intendantice HNK-a prošao je u znaku njene rečenice da je hrvatskom glumištu potrebna "ženska ruka koja će počistiti kuću", a zatim je njen rad bio praćen s nekoliko skandala. Već se kod njenog dolaska u našu najveću nacionalnu kazališnu kuću govorilo da je na to mjesto navodno došla 'preko veze', zahvaljujući poznanstvu sa suprugom bivšeg premijera protiv kojeg se još uvijek vode sudski sporovi. Naime, kada je piscu, akademiku Nedjeljku Fabriju ponuđeno mjesto ministra kulture i rečeno mu da napiše program i okupi ekipu, on je pozvao Anu Lederer i ponudio joj mjesto direktorice Drame. Ona je taj prijedlog prihvatila, no tada je na razini HDZ-a odlučeno da intendant ne bude akademik Fabrio, nego u javnosti relativno nepoznata teatrologinja Ana Lederer.
Dakle, iako je bila nestranačka kandidatkinja, dobila je bezrezervnu podršku i Grada (SDP) i Ministarstva kulture u kojem je tada ministar bio Božo Biškupić (HDZ). U to se vrijeme također spominjalo da je zbog nje mijenjan Statut HNK, jer nije imala uvjete koji su u to vrijeme bili propisani za mjesto intendanta.
Kad je sjela u fotelju intendantice HNK-a, ubrzo je prozvana 'rastrošnom Trnoružicom' jer je, navodno, postavila najskuplji balet u povijesti HNK-a, a prigovaralo joj se da je ogromne honorare isplaćivala skupim strancima bez renomea. Optuživalo je se i za nepotizam jer je njen partner Ozren Prohić, inače redatelj plodne karijere koju je zasjenila afera sa ZKM-om, zbog koje je i nepravomoćno suđen, često režirao u HNK.
Također je loše odjeknuo podatak da je sebi i svojoj poslovnoj tajnici povrh plaća isplatila po oko deset tisuća eura honorara za prvih devet mjeseci 2012. godine za poslove za koje zaposlenici HNK-a već primaju plaću. Nakon toga je izgubila povjerenje Kazališnog vijeća, koje navodno nije znalo za te neočekivane i neplanirane troškove Uprave HNK, a i gradonačelnika Milana Bandića, te je s time izgubila bitku za treći mandat.
Nakon što je ministrica kulture odbila njezin program, a time i kandidaturu za treći mandat na čelu nacionalnog teatra, Ana Lederer resornu je ministricu proglasila boljševikom i zatražila njezinu ostavku. Sve je počelo dolaskom nove ministrice koja je odmah početkom 2013. godine izjavila da nisu ni na koji način zadovoljni s planom i programom Ane Lederer jer u dva mandata nije riješila temeljne probleme u svojoj kući. Odnosi su se zaoštrili zbog Izmjena i dopuna Zakona o kazalištima, koje su po njenom mišljenju donesene tiho, politički, bez dogovora sa strukom, a s jednim ciljem - onemogućiti joj treći mandat i imenovati nekog politički podobnog.
Završetak intendanture Ane Lederer u HNK i njen sukob s tadašnjom garniturom u Ministarstvu kulture, kulminirali su njenom najavom da će podnijeti tužbu protiv resornog ministarstva na osnovi povrede prava iz radnog odnosa. Njena je odvjetnica uputila zahtjev Ministarstvu kulture i HNK-u da je u roku od 15 dana vrate na posao ili će ih u suprotnom tužiti zbog nezakonitog otkaza i povrede prava iz radnog odnosa.
Nakon snimanja financijske situacije u HNK u 2013. godini, Državni ured za reviziju otkrio je da naša najveća kazališna kuća ima obaveze u iznosu od čak 8,2 milijuna, što je uključivalo i višemjesečno razdoblje v.d. intendantice Sanje Ivić, ali i neke dugove još od razdoblja Georgija Para. Veći dio duga - čak 3.896.144 kuna, odnosio se na intelektualne i osobne usluge, najviše na neisplaćene autorske honorare. Na angažman 414 umjetnika vanjskih izvođača potrošeno je čak 9.023.333 kuna, najviše za poslove dirigiranja operama na pokusima i predstavama te za nastupe opernih pjevača i muzičara u orkestru, potrebe opernih izvedbi, ali i za honorare redatelja.
Primjerice, popunjavanje orkestra u samo jednom mjesecu stajalo je nešto više od 67.000 kuna, a ta se svota u pojedinim mjesecima penjala do 80.000 kuna što znači da se pod stavkom "orkestar" prilično trošilo. Honorar vrhunskog domaćeg opernog pjevača u samo jednoj izvedbi "Tosce" bio je 25.546 kuna, a majstor svjetla dobio je za istu operu 17.000 kuna, no zanimljivo je da su honorari za tu operu za sve vanjske izvođače u konačnici iznosili u samo jednom mjesecu više od 260.000 kuna, i to bez putih troškova i honorara orkestru.
Osim dugova, nalaz je otkrio niz nepravilnosti u radu te kuće, kao što su višemjesečne isplate visokih honorara vlastitim zaposlenicima, primjerice, posebno se ističe svota od 1.382.216 kuna namijenjena za 127 zaposlenika HNK-a. To se uglavnom odnosilo na poslove uređivanja posebnog izdanja Turističkog vodiča HNK-a, uređivanje opernih programskih knjižica, uređivanje kazališnog glasila Opere info, oblikovanja i uređivanja web stranice kazališta te umjetničke nastupe u predstavama HNK-a. Zbog toga je HNK-u dao uvjetno mišljenje. Bivša intendantica je, pak, tvrdila da HNK nije ostavila u minusa i da je osam godina 'stabilno vodila' vodeću nacionalnu kazališnu instituciju.
Budući da je Ana Lederer tijekom osam godina provedenih u HNK imala bezrezervnu podršku HDZ-a, spekuliralo se da će možda nakon završetka drugog mandata potražiti sreću u politici, što ne bi bilo ni neobično ni neočekivano s obzirom na njenu dotadašnju funkciju. No bivša intendantica odlučila se vratiti svojoj struci i znanstvenim istraživanjima na Odsjek za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a, barem na neko vrijeme. Tada je izjavila za Slobodnu Dalmaciju da intendantura nije profesija, a ne smije biti ni opsesija, i da ne gleda teatar kroz status, funkcije ili natječaje te da joj je potrebna intelektualna pauza prije neke nove teatarske avanture. Njena se karijerna avantura nastavlja u Ministarstvu kulture.
