'Samci' su postavljeni na Gavellinu scenu u suradnji s Gradskom kazališnom kućom Bjelovar, a režiju potpisuju Nina Kleflin i Bogdan Diklić, koji su objedinili Mihićeve tekstove 'Gospodin Foka' i 'Siroti mali hrčki'.

U tekstu o 'hrčkima' dvojica službenika iz dosade i tromosti započinju naizgled bezazlenu igru koja prerasta u sukob s dalekosežnim političkim posljedicama, dok 'Foka' donosi intimniji pogled na potrebu za bliskošću i strah od samoće.

U središtu su likovi izgubljeni između privatne nemoći i javne moći, od ministara i predsjednika vlade do činovnika i stanara koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u sustavu koji ih nadilazi. Mihićevi dijalozi, prožeti ironijom i gorkim humorom, razotkrivaju mehanizme birokracije i političkog oportunizma, ali istodobno ogoljuju emocionalnu prazninu. Sustav u predstavi nije tek kulisa, nego pokretač odnosa - oblikuje ambicije, proizvodi strah i određuje granice slobode.

U 'Samcima' dva lika, Krečković i Rakić, predstavljaju dvije varijacije istog birokratskog mentaliteta. Krečkovića tumači Bogdan Diklić kao opreznog oportunista koji opstaje prilagođavanjem i drži se blizu moći, iako je nikada u potpunosti ne posjeduje. Rakića igra Bojan Navojec, naglašavajući njegovu ambicioznost i nervozu čovjeka svjesnog hijerarhije u kojoj sudjeluje, ali frustriranog vlastitim ograničenjima. Njihov odnos, obilježen rivalstvom i prikrivenim nadmetanjem, prikazuje sustav u kojem nitko nije posve moćan, ali ni potpuno slobodan.

U predstavi igraju i Andrej Dojkić (Ministar), Ranko Zidarić (Predsjednik Vlade), Domagoj Janković (Šef), Jelena Miholjević (Gazdarica) te Natalija Đorđević (Anđa). Ansambl gradi galeriju likova koji se kreću između groteske i intime, pri čemu humor često služi kao obrambeni mehanizam pred egzistencijalnom prazninom, a komične situacije postupno prelaze u prizore tihe rezignacije.

Scenografiju potpisuje Tanja Lacko, kostimografiju Marita Ćopo, glazbu Tomislav Babić, a oblikovanje svjetla Zdravko Stolnik. Minimalističko scensko rješenje naglašava klaustrofobičnost prostora i dodatno ističe isprepletenost privatnog i političkog.

Gordan Mihić (1938.–2019.), jedan od najplodnijih dramskih pisaca i scenarista s prostora bivše Jugoslavije, ostavio je snažan trag u kazalištu, filmu i televiziji te bio dobitnik brojnih nagrada za svoj rad. Njegovi tekstovi i danas zadržavaju aktualnost, osobito u prikazu sustava koji proizvodi izolirane pojedince.

Završnica predstave ne donosi jasnu katarzu, nego ostavlja otvoreno pitanje o mogućnosti izlaska iz samoće koju društvo i institucije često produbljuju. 'Samci' tako funkcioniraju kao politička groteska i intimna drama istodobno – predstava koja kroz smijeh progovara o izolaciji, nemoći i potrebi za povezanošću.