Krajem osamnaestog stoljeća običaji su bili mnogo drugačiji nego danas, a, kao i uvijek, bili su posebno okrutni i neumoljivi kada je bila riječ o ženama. Jednu mladu ženu tako na početku filma 'Portret djevojke u plamenu' obitelj vraća iz samostana na obiteljsko imanje u Bretanji. Sestra joj se, saznajemo, ubila i ona sada mora odigrati sestrinu ulogu te se zaručiti i udati za bogatog plemića iz Milana. No da bi bogati plemić iz Milana uopće pristao oženiti tu mladu ženu - Heloise - prvo netko mora naslikati njezin portret da bi ga Heloisina obitelj poslala potencijalnom ženiku.

Heloise, međutim, ne pristaje na takav aranžman. Tek se vratila iz samostana i tek je ponovno otkrila slobodu. Ne želi je opet žrtvovati, pogotovo ne braku s nepoznatim čovjekom. No kako se ipak ne smije izravno suprotstaviti svojoj obitelji, čini to tako da odbija pozirati slikarima.

Sve se to, međutim, događa prije početka ovoga filma, koji počinje dolaskom jedne potpuno drugačije mlade žene na bretanjski otok na kojem je imanje Heloisine obitelji. Ta je druga mlada žena izvjesna Marianne, slikarica koja je naslijedila očevu slikarsku radionicu i time stekla svojevrsnu slobodu. Marianne stiže na otok zato što ju je angažirala Heloisina majka, moleći je da se pretvara da su je zaposlili samo kao Heloisinu družbenicu za šetnje uz obalu. Heloisina majka ima i drugu molbu - da Marianne potajno promatra Heloise i potom naslika njezin portret po sjećanju.

Marianne isprva prihvaća angažman, ali među mladim ženama uskoro se počinju rađati duboka veza, razumijevanje, čak i ljubav. Marianne uspijeva naslikati Heloisin portret, ali u tom trenutku više ne želi ništa tajiti Heloisi. Otkriva joj svoju varku, na što Heloise traži da vidi portret i uvelike se razočara zbog toga što Marianne na toj slici nije uspjela naslikati pravu Heloise. Marianne uništava portret i obećaje da će naslikati sliku na kojoj će biti prava Heloise.

Francuska redateljica Céline Sciamma s ovim je filmom zapravo uspjela snimiti neku vrstu ženske varijante filma Call Me By Your Name. U oba je filma, naime, opisano jedno značajno razdoblje u životu glavnog junaka/junakinje, i to razdoblje duboke i životno definirajuće ljubavi. Oba filma govore i o istospolnim ljubavima i oba su filma uvelike fokusirane na ljepotu, umjetnost i ambijent, oba su više lirski nego socijalni ili politički doprinos normaliziranju LBGTQ priča na filmu, ali uz sličnosti, razlikuju se u jednoj naizgled banalnoj, a zapravo ključnoj stvari. 'Portret djevojke u plamenu' izrazito je ŽENSKI film i počiva na gotovo univerzalnom ženskom iskustvu stvaranja duboke veze s prijaeljicom u mladosti.

'Portret djevojke u plamenu', naime, JEST film o LGBTQ osobama u doba kada se ljude homoseksualne seksualne orijentacije nije prihvaćalo, ali je i film o dubokom emotivnom odnosu dvije mlade žene, njihovim razgovorima, njihovu zajedničkom uživanju u prirodi, poeziji, glazbi, ljepoti. Film je to o tajnama koje takve žene međusobno čuvaju - kao što je ona o situaciji u kojoj Heloise i Marianne služavki s imanja pomažu da pobaci neželjeno dijete. Film je to i o zajedničkom, drugima nerazumljivom jeziku koji stvaraju. Film je to o jednom dijelu ženskoga odrastanja koji je poznat mnogima od nas, bez obzira na seksualnu orijentaciju - mladenačko prijateljstvo između dvije žene, koje se, dok traje, čini neraskidivim, simbiotskim, ljubavničkim čak i onda kada nema seksualnu dimenziju ni sklonost. Film je to i o tome kako su takva prijateljstva ili veze najčešće prolazne, ali i o tome da ćemo do kraja života imati dojam da nas je baš ta jedna žena, baš u tom trenutku našega života - jedina vidjela onakvima kakve jesmo.

Céline Sciamma prikazala je to na jedan predivan, lirski, estetski spektakularan način, ovaj put bez imalo aktivističkih namjera, klasne ili bilo kakve druge naročito izražene društvene svijesti. Ovaj je film poput staromodne ljubavne pjesme, u kojoj se ljepota voljene osobe uspoređuje s ljepotom prirode, njezin osmijeh sa Suncem, a njezina nemirna duša s valovitim morem. Ako volite takve pjesme, pogledajte ga.