Informativni program u Republici Hrvatskoj godinama je, čak i nakon što je javna Hrvatska radiotelevizija prestala biti jedina televizija u zemlji, bio snažno obilježen Dnevnikom kao stamenom tvrđavom televizijske informative. Činilo se kao da nitko i ništa ne može narušiti vodeću poziciju formata središnje informativne emisije u pola osam navečer, da nijednoj drugoj informativnoj emisiji gledatelji ne vjeruju toliko kao Dnevniku proizašlom iz višedesetljetnog formata jugoslavenskih televizija i da, usprkos čestim prigovorima da je ta emisija suviše politički povezana s vladajućim strukturama, ugled izgrađen na poznatim licima koja su svake večeri ulazila u dnevne boravke od Iloka do Cavtata nitko ne može narušiti.

Nove komercijalne televizije koje su počele s emitiranjem početkom dvijetisućitih (Nova TV 2000., RTL 2004.) u početku su pomalo sramežljivo i bojažljivo ulazile u vode informativnog TV programa. S gledateljske se strane, naime, činilo da se mnogo aktivnije bave onime što se i inače smatra okosnicom komercijalnog programa - zabavnim i igranim sadržajima ilitiga tipičnom šarencijom za gledatelje. Čak ni najdalekovidniji među nama u počecima komercijalnih televizija nisu vidjeli ozbiljnu konkurenciju informativnom programu javne televizije, misleći kako će komercijalci i dalje graditi svoj ugled, imidž, a bogami i financijski prosperitet isključivo na toj šarenciji. No kako se ubrzo ispostavilo, Nova TV imala je druge planove.

Kada je Nova TV prije petnaest godina svoju središnju informativnu emisiju preimenovala u Dnevnik Nove TV i zapravo ga kompletno rebrandirala, u mnogih je gledatelja i pratitelja medijske scene u Hrvata to izazvalo nemalo čuđenje. Bilo je, naime, očito da odabirom baš tog naziva - Dnevnik Nove TV - ta pet godina stara televizijska kuća više ne namjerava samo lagano praćakati nožicama po plićaku medijske informative u Hrvatskoj, nego da postaje ozbiljan izazivač u natjecanju za pozornost i povjerenje gledatelja, ali i za općeniti novinarski i informativni ugled na medijskoj sceni.

Nije to bio malen zalogaj. Javna je televizija u to doba i dalje imala nekoliko desetljeća tradicije i gledateljskih navika na svojoj strani pa se i dalje uz određenu javnu podršku dičila time da je važan javni servis koji ozbiljno shvaća svoju dužnost informiranja građana te da ne ganja gledateljsko odobravanje kojekakvim senzacionalizmom i trikovima. U javnosti je zato još neko vrijeme trajao taj dojam da su informativne emisije HTV-a ozbiljne, za razliku od konkurenata s komercijalne strane, čiji se sadržaj često nazivao laganini alternativom.

No godine koje su uslijedile okrenule su taj dojam naglavačke. Nekoliko je stvari bilo ključno za uspjeh Dnevnika Nove TV, počevši od toga što je nastao, tj. rebrandiran je pod novim vodstvom informativnog programa Nove TV na čelu s Ivom Gačić. Definitivno im je pomoglo i to što su se emitirali pola sata ranije od Dnevnika HTV-a, što se ispočetka nama, neiskusnijima, činilo kao samoubilački potez jer je sedam i trideset bio desetljećima 'uglavljen' termin emitiranja središnje informativne emisije na ovim prostorima, kućanstva diljem države prema tom su terminu organizirala obiteljski raspored života i večera, a kolala je anegdota da se u staračkim domovima i sličnim ustanovama također raspored prilagođava Dnevniku. No svi mi koji smo to promatrali sa strane bili smo očigledno u krivu jer Novajlije su igrale na zapravo vrlo jednostavno novinarsko načelo - tko prvi, njegova djevojka. Ubrzo se pokazalo, naime, da gledateljima paše to što najnovije vijesti mogu čuti pola sata prije nego na HTV-u.

Drugi dobar potez bilo je, amerikanizirano rečeno, anchoriziranje voditelja Dnevnika Nove TV. Dok je HTV, ponajviše zahvaljujući unutarnjim klanovskim borbama i političkim utjecajima, mijenjao voditelje i urednike Dnevnika k'o čarape (što traje i dan-danas) pa više nitko živ među gledateljima nije znao tko će im te večeri doći u goste na ekran, na Novoj nije bilo takvih vratolomija. Saša Kopljar, Marija Miholjek, Petar Pereža i Romina Knežić u dva su se voditeljska para pojavljivali redovito i dosljedno, stvarajući tako kod gledatelja osjećaj familijarnost, prepoznatljivosti, pa time i povjerenja, postajući ono što se na američkim televizijama zove anchor, što znači voditelj i urednik, iako je doslovno značenje riječi - sidro, odnosno točka koja emisiju drži na stabilnom položaju.

Iako je Dnevnik Nove TV vrlo brzo sa sebe zbacio stigmu laganini alternative ozbiljnom Dnevniku javne televizije, sklonost tome da se u svojem drugom dijelu - onome bližem osam sati navečer - doista bavi i 'laganijim' temama, odnosno da zalazi među takozvane 'male ljude' i donosi priče iz njihovih života također je zadobio simpatije gledatelja, a to je pojačala i činjenica da je iz takvih priloga poslije nastala i emisija 'Provjereno', informativni magazin koji se često bavio upravo takvim pričama o 'malim ljudima', nerijetko kroz njih i otvarajući neka šira društvena pitanja, ali primarno slijedeći recept sličnih američkih emisija (npr. 'Dateline') koje su svoju popularnost izgradile upravo na takvom pristupu.

Tijekom godina Dnevnik Nove TV izgradio je ugled i na mnogim drugim elementima, kao što su javljanja reportera uživo s mjesta događaja - koji put kada takvo što čak i nije skroz potrebno, ali radi ostvarivanja dinamike izvješćivanja, što je do danas već postao standard u svim informativnim emisijama u zemlji. Tu su i istraživanja javnog mnijenja uz šarolike grafičke prikaze uz komentare Mislava Bage, koji su - baš kao i kratki razgovori koje je Bago vodio s nekim od važnijih aktera političke scene - postali zaštitni znak Dnevnika Nove TV. Sklonost šarolikom grafičkom prikazu javnoga mnijenja i raspoloženja javnosti također je postala standard kojem se danas utječu i sve druge informativne emisije.

Zahvaljujući svemu tome, Dnevnik Nove TV u zadnjih desetak godina najgledanija je informativna emisija u zemlji. Taj rezultat nije uvijek stamen i nepoljuljan pa otkad su druge televizije počele pratiti iste standarde, pa i postavljati svoje, događa se da ga koji put netko i pretekne, ali nema sumnje u to da je Dnevnik Nove TV od izazivača postao šampion gledanosti koji ponekad brani svoju titulu, ali više definitivno nije tu da bi nekoga slijedio.

Situacija na domaćoj medijskoj sceni, naravno, stalno se mijenja, mijenja se i uloga televizije u društvu pa će u sljedećih desetak godina i Nova TV sa svojim Dnevnikom morati razmisliti o tome kako će se nositi s navikama informiranja mlađe generacije, čije medijske sklonosti već sada vrlo opasno prijete budućnosti televizije. U međuvremenu su, osim toga, i druge televizijske kuće reagirale svojim inovacijama u informativnim emisijama - prije svega RTL, koji je u zadnjih nekoliko godina također nastupio sa svojim, vrlo interesantnim konceptom informativnog programa, ali i sve veći interes za cijelodnevni informativni program N1 televizije - pa Novajlije definitivno nemaju razloga samo gurati po starom i spavati na lovorikama. No kada se pogleda zadnjih petnaestak godina u razvoju Dnevnika Nove TV, njegovi tvorci, urednici, reporteri i voditelji mogu samo biti zadovoljni jer ta je emisija bez ikakve sumnje odigrala veliku ulogu u oblikovanju onoga što danas nazivamo hrvatskim informativnim medijskim prostorom. To vam se može sviđati ili ne sviđati, možete smatrati da je to oblikovanje bilo poboljšanje ili srozavanje, ali definitivno ga nikako ne možete ignorirati.