No možda je najvažnije to što je u Strategiji istaknuta namjera Osijeka da se kandidira za Europsku prijestolnicu kulture 2020., čime se i taj grad, nakon Rijeke, Dubrovnika i Splita, uključio u utrku za dobivanje te titule.

Naime, Bruxelles je i službeno potvrdio da će Hrvatska 2020. dobiti svoju Europsku prijestolnicu kulture, što je zanimljivo prvenstveno zato što ta titula podrazumijeva priliku za promociju Osijeka širom Europe, što može donijeti značajnu gospodarsku korist, ali i promociju kulturne baštine grada u Hrvatskoj, ali i u Europi. Očekuje se da Ministarstvo kulture najesen raspiše nacionalni natječaj za kandidiranje gradova za dobivanje titule Europske prijestolnice kulture 2020. na koji se mogu javiti samo gradovi koji su usvojili kulturnu strategiju te u njoj istaknuli svoju namjeru da se kandidiraju za EPK, a o izboru grada odlučit će komisija sastavljena od europskih i nezavisnih stručnjaka, jer se unaprijed želi isključiti mogućnost lobiranja na domaćem terenu.

Kulturnu strategiju Osijeka 2014-2020. izradili su priznati kulturnjaci, predstavnici sva tri odjela Umjetničke akademije - kazališnog, glazbenog i likovnog, od ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri Davora Bobića, preko redatelja Roberta Raponje do urednice programa PIF-a Livije Kroflin, a voditeljica projekta bila je dekanica i književnica Helena Sablić Tomić.

'Nakon što se Grad Osijek prijavi na taj natječaj, slijedi izrada projekta kandidature, koji će potom, uza sve ostale kandidature, valorizirati međunarodno Povjerenstvo', ističe voditeljica Helena Sablić Tomić.

Na pitanje jesu li u Strategiji naglasak stavili samo na razvoj velikih kulturnih institucija - HNK, Galerije likovnih umjetnosti i Muzeja Slavonije, Helena Sablić Tomić je odgovorila da dokument ističe važnost razvoja druge scene u Osijeku, ne samo one nezavisne, te poticanje programa izvan onih institucijskih.

'Važno je inicirati nove kulturne sadržaje, primjerice, osnivanje Muzeja osječkih velikana, Muzeja lutaka, ili Muzeja etno-eko', ali i različite festivalske i revijalne programe koje bi organizirale manjinske udruge ili neke druge kulturno-umjetničke organizacije', objašnjava dekanica Umjetničke akademije.

'Također, planiraju se oživjeti putevi rijeka dunavskog sliva, putevi prvog hrvatskog piva, tuneli ispod Tvrđe te parkovi koji su Osijeku više puta donijeli zelenu vrpcu. Na taj način bismo aktivirali građane za zaštitu prirode i okoliša te ukazali na oblike kulturnog unapređenja kvalitete življenja kroz zagovaranje, promociju i primjenu umjetničkih i ekološki opravdanih tehnologija. Zatim, različitim kulturnim sadržajima prenamijenila bi se industrijska baština grada u prostorima bivših tvornica, oslikali bi se prazni zidovi u starim osječkim ulicama te revitalizirao prostor Tvrđe.'

Objašnjavajući ideju o Osijeku kao raskršću regionalne i europske kulture, Helena Sabli Tomić naglasila je da su na Osijek gledali 'kao na kulturni trg u kojemu su se presijecali putevi, primjerice, Eugena Savojskog, plemenitaških obitelji Pejačević i Eltz i mnogih drugih'.

To konkretno znači da Osijek zbog svog zemljopisnog položaja i kulturne isprepletenosti ima potencijal 'za intenziviranje kulturno-društvenih veza sa srednjoeuropskim, panonskim i balkanskim centrima u kulturni prsten, koji je kroz burna stoljeća nadvladao povijesne konflikte i sazrio u prostor međusobno poticajne kulturne komunikacije i razmjene'.

Zbog svega toga je logično, zaključuje, 'da se Osijek u Strategiji predstavlja kao raskrižje kreativnosti, opredjeljujući se za tu ulogu kao ključni čimbenik kulturnoga razvoja u regiji te u srednjoeuropskom, panonskom, podunavskom i balkanskom kulturnom krugu'.