Ovogodišnji dobitnik nagrade t-portala za najbolji roman tematski raščlanjuje odnose određene strastvenom ljubomorom i ljubavlju, nagonima nevjere i odanosti, dok poetički istražuje međudjelovanje poštivanja i kršenja konvencija forme romana.

Polazeći od naizgled jednostavne situacije ljubavnog trokuta i ekonomičnog izričaja, autor gradi koncepcijski ambiciozan i izvedbeno zahtjevan pripovjedni tekst koji neuralgične epizode iz života likova i pomnjivo odabrane fragmente zbilje u kojoj oni žive, jednostavnom ali dinamičnom konstrukcijom, te dosljedno funkcionalnim stilskim rješenjima uklapa u naglašeno samosvjesnu romanesknu strukturu.

Uz neprestane promjene dijegetičkih razina, značenjska se postojanost fabularnih elemenata dodatno dovodi u pitanje uključivanjem dvaju ciklusa pjesama (Hanine pjesme i Sandrine pjesme), koje, iznova razrađujući i prerađujući pojedine aspekte događaja, mijenjaju interpretativnu perspektivu. Suodnos poezije i proze nadilazi proizvoljno miješanje žanrova, te upravo kao i sustavno tematiziranje međudjelovanja fikcije i zbilje predstavlja proširenje narativnih mogućnosti. Izbjegavajući kako analizu moralnih aspekata preljuba, tako i dubinsku psihoanalizu likova, roman se usredotočuje na pripovjedno preispitivanje strukturalnog potencijala kliničke slike psihopatologije svakodnevice.

Iz recentne, a ne samo ovogodišnje produkcije, roman Tri Drage Glamuzine izdvaja se i time što literarno uvjerljivo pokazuje kako žanr ispovjedne i (kvazi)autobiografske proze može pružiti poticaje za promišljanje pripovjednih obrazaca.