Ne znam ni sama koliko sam puta pomislila da bi članovima raznih žirija, akademija i inih udruga koje glasaju za američke filmske i televizijske nagrade - trebalo pomlađivanje. Pritom ne mislim na to da ih se pošalje na lifting, botoks, tretman pčelinijim otrovom ili plastičnu operaciju. To su ionako počeli redovito obavljati još tamo negdje u poodmakloj dobi od trideset godina. Mislim na to da bi im trebalo nešto novijeg, svježijeg, ne nužno mlađeg - ali zašto ne? - kadra pa da se nagradnjački ukus za filmove i serije napokon pomakne od onog klasičnog, predvidljivog, dosadnog i nadasve staračko-bjelačkog.

Jer, sudeći po ovogodišnjim nominacijama za Zlatne globuse, sačuvaj nas bože ikakve inovacije, ičega hrabrijeg, drugačijeg, ičega što potječe od autora iz bilo kakve manjinske skupine. I prije nego što se dignete na zadnje noge i počnete urlati da šta bi sad morali - dati nagrade svakome tko je crnac, žena ili Marsovac samo zbog toga, a ne zbog kvalitete, podsjetit ćemo vas na nekoliko krasnih i kvalitetnih stvari koje su globusašima očito promakle, a koje bi bile fantastične sve da ih je snimio najklasičnijih od svih hollywoodskih bijelaca.

Evo, na primjer, nijednu nominaciju nije dobila jedna od najboljih ovogodišnjih serija, 'Mogu te uništiti' mlade britanske autorice Michaele Coel u kojoj autorica na vrlo osebujan, pametan i brutalan način istražuje emotivna i životna stanja jedne mlade Londončanke nakon silovanja. Točno si mogu zamisliti misaoni proces ovih koji nominiraju - vjerojatno je tu bilo kolutanje očima uz napomenu: 'Joj, te žene s tim svojim #metoo i kuknjavom oko silovanja, TAK SU DOSADNE, a osim toga - FUJ! - tu ima i priče o menstruaciji i vidi se tampon!' Naravno, ne stavljam ruku u vatru da su razmišljali baš tako, ali očito je da nisu niti zainteresirani za teme o kojima se donedavno nije ni pričalo niti su se o njima snimale serije, a bogami ni za nov i inovativan način pripovijedanja. Stvarno ne znam čime bih drugim objasnila takvo ignoriranje. No bitno da su nominacije za seriju dobile limunadasta glupost 'Emily in Paris' o bogatoj i privilegiranoj Amerikanki koja po Parizu nudi skupe proizvode za bogate i privilegirane kretene, poprilično prazna 'Ratched' kojoj bi se nagradu možda moglo dodijeliti samo za super fensi-šmensi kostimografiju i scenografiju vjernu dobu u kojem se odvija i da su Hugh Grant i Nicole Kidman potpuno nezasluženo dobili nominacije za glavne uloge u seriji 'Slom', koja možda jest lijepa i zabavna, ali je ne samo teški mainstream, nego i kao preslikana s televizije devedesetih, dakle, nikakve inovacije, nikakve zanimljivosti i ništa spektakularno, s tim da je gluma Hugha Granta izrazito problematična.

Nevjerojatno je i koliko je malo nominacija dobila serija 'Gospođa Amerika', jedna od važnijih serija godine, u kojoj je vrlo pregledno i zanimljivo prikazana još jedna priča o kojoj dosad nije bilo govora u televizijskim serijama - borba za usvajanje amandmana o jednakim pravima muškaraca i žena u američki ustav. Taj amandman, podsjeća nas ova serija, do dana današnjeg nije dodan u američki ustav, dijelom i zbog djelovanja američke konzervativne aktivistice iz naslova serije, Phyllis Schlafley, pa nas serija i podsjeća na to da sve žešće plamteći konzervativni pokreti mogu još više ugroziti prava žena, čija ravnopravnost, eto, nije zajamčena čak ni ustavom države koja se busa u prsa da je najveća svjetska demokracija. Pri odlukama o nominacijama i ovdje je vjerojatno prevladala filozofija iz rubrike ah-to-zanima-samo-dlakave-alapače pa je nominaciju dobila samo Cate Blanchet za izvrsno tumačenje Schlafleyjeve. Izignorirali bi oni i to, ali ipak nemreš preć' prek' tak' vel'ke zvijezde.

Goldenglobdžije su se ove godine oglušili i na sve hvale i slave upućene nekoliko filmova s crnačkom ekipom, kao što su 'Jedna noć u Miamiju' u režiji Regine King, Spike Leejev 'Da 5 Bloods', biografski film o vođi Crnih Pantera, 'Juda i crni mesija' redatelja Shake Kinga i 'Ma Rainey's Black Bottom' s Violom Davies i Chadwickom Bosemanom, kojemu je to bila zadnja uloga prije smrti. Sva su četiri filma gotovo bez iznimke stavljana u rang najboljih filmova godine, ali pri nominacijama za Zlatne globuse nisu ni spomenuti, što sad više ne izgleda kao da se ne uvrštavaju filmovi crnačkih autora i tema, nego kao da se takvi filmovi ne uvrštavaju zato što su od crnačkih autora i o crnačkim temama. Jer šta sad, dobili ste 'Zelenu knjigu' prije par godina i sad mirujte sljedećih deset ili tako nešto. Eh, da. I scenarist Kemp Powers, koji je sudjelovao u stvaranju dva vrlo zapažena filma - 'Jedna noć u Miamiju' i u golemom Pixarovu hitu 'Duša' nije ni za što nominiran. Bitno da je Sacha Baron Coen dobio nominacije za svojeg simpatičnog i smiješnog, ali na kraju krajeva ipak potpuno nevažnog 'Borata'.

Od ostalih nepravdi, nepristranosti i nelogičnosti pri nominacijama upada u oči nevjerojatna prevlast Netflixa u nominacijama, što se s jedne strane čini smislenim zato što je Netflix u ovoj pandemijskoj godini imao najviše toga na lageru pa ga je najmanje pogodila pandemijska suša u industriji zabave. Ipak, čovjek se mora malo zapitati padaju li članovi udruženja hollywoodskih stranih dopisnika na Netflixove korporacijske trikove, u kojima ova streaming platforma već dulje vrijeme ima foru izbaciti jedan vrhunski TV-serijski hit, kao što je 'Damin gambit', a onda uz njega natandrljiti još hrpu prosječnog štanceraja.

Kako god bilo i iako među nominacijama za Zlatne globuse ima i nekih ugodnih iznenađenja, kao što je obasipanje filma 'Promising Young Woman' nominacijama, čime se možda malo ipak peru od ignoriranja #metoo tema - izuzetno me razočaralo što je i s ovim nominacijama tako. Čovjek bi, naime, očekivao da će pripadnici udruženja STRANIH dopisnika iz Hollywooda imati manje tipično američkih predrasuda pri odabiru najboljih serija i filmova godine. No čini se da nije tako. Vrijeme im je za osvježavanja kriterija.