Više od desetljeća bio je ključni autor Beogradskog benda Block Out, s kojim je snimio četiri studijska albuma; „Crno Belo i Srebrno“ (1994.), „Godina sirotinjske zabave“ (1996.) i „San koji srećan sanjaš sam“ (1998.) i „ Ako imaš s kim i gde“ (2005.) Njegov prvi samostalni album „Za ovde ili za poneti“ objavljen je 2001.

Uz istoimenu knjigu pjesama, a nakon raspada matičnog benda, objavio je mini- album i knjigu „Bremeplov“ (2014.) (s glazbenicima iz bendova Darkwood dub, Orthodox Celts i Goribor) te dvostruki album „Veronautika“ (nazvan po istoimenoj pjesmi snimljenoj s Damirom Martinovićem Mrletom - Let3) u studenom 2017. U prosincu 2019. objavio je trostruki live album „Biološki Minimum“ snimljen na koncertu u Kombank dvorani u Beogradu.

U svibnju 2022. objavio je mini-album s četiri pjesme „Fun Theory“. Prema riječima Dragana Ambrozića, njegova pozicija na sceni je samostalna i neovisna - to je poseban fenomen koji na različite načine traje više od dvadeset pet godina. Za Album iz 1996. „Godina sirotinjske zabave", na kojem se prvi put pojavljuje kao kompletan autor glazbe i teksta, dobio je nagradu grada Beograda za album godine.

Album „Veronautika“ proglašen je najboljim albumom 2017. godine od strane slušatelja Radio Beograda 202. Nikola Vranjković dobitnik je nagrade "Strune od svetla", koja se dodjeljuje za poseban doprinos afirmaciji poetske riječi u rock i blues glazbi.

U knjizi Duška Antonića „Kako nije propao rokenrol u Srbiji - sto najboljih domacih albuma od raspada SFRJ”, u kojoj su sabrani glasovi svih eminentnih domaćih glazbenih kritičara, zauzima drugo mjesto iza benda Partibrejkers. Udruženje glazbenika jazza, rocka i zabavne glazbe Srbije dodjeljuje Vranjkoviću nagradu „Rock autor godine“ za 2023. godinu.

Uz Nikolu Vranjkovića, u bendu su bubnjar Vladan Božilović, basist Miroslav Uzarević, gitaristi Danilo Nikodinovski, Milan Vučković i Ivan Zoranović, koji također svira klavijature.