DANILO ŠERBEDŽIJA

'Nikad se ne smije optuživati cijeli narod i nazivati ga neprijateljem'

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 14.07.2016 11:24
  • Objavljeno 14.07.2016 u 11:24

Oslobođenje Skoplja

Izvor: Promo fotografije / Autor: Julien Duval

U intervjuu za tportal Danilo Šerbedžija otkriva kako je bilo surežirati film sa slavnim ocem, koji su bili motivi za filmsku adaptaciju kultne drame Dušana Jovanovića ‘Oslobođenje Skoplja’ te kako je sastavljena komplicirana financijska konstrukcija novcem iz četiri europske zemlje za snimanje ove ratne drame

‘Skoplje 1941. godine. Grad su okupirali Nijemci i njihovi saveznici Bugari. Jedanaestogodišnji dječak Zoran svjedoči ratnim užasima. Zoranov otac bori se u partizanskoj vojsci. Zoranova majka i njemački oficir razvijaju osjećaje jedno prema drugome.’ To je sažetak radnje zanimljive obiteljske suradnje Danila i Rade Šerbedžije kao surežisera filmske adaptacije proslavljene drame Dušana Jovanovića, u kojoj je otac Šerbedžija briljirao i na kazališnoj sceni.

‘Oslobođenje Skoplja’ nastalo je u koprodukciji Makedonije, Hrvatske, Finske i Velike Britanije, a glavne uloge tumače Rade Šerbedžija, Mikko Nousiainen, Lucija Šerbedžija, Silvija Stojanovska, David Todosovski Petar Mirčevski. Glavni producent je kompanija Partysans, a potporu za film koji je sniman u Makedoniji dobili su od Eurimagesa i Hrvatskog audiovizualnog centra. To se zrcali i u međunarodnoj ekipi koja radi na filmu - direktor fotografije je Dejan Dimevski, scenografiju potpisuje Vanja Bartling, dizajn kostima pak Željka Franulović, a dizajn maske Ana Bulajić Črček. Za glazbu u filmu zaduženi su makedonski autor Vlatko Stefanovski i Finac Tuomas Kantelinen

Danilo Šerbedžija rođen je 1971. godine, diplomirao je filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij završio je na Filmskoj školi Sveučilišta u Ohiou u klasi Rajka Grlića. Prvi dugometražni film ‘Sedamdeset i dva dana’ (2010.) osvojio je tri Zlatne arene i Zlatna vrata na Pulskom filmskom festivalu. Godine 2015. sudjeluje filmom ‘Orah’ u omnibusu 'Zagrebačke priče 3'. Trenutačno priprema dugometražni igrani film ‘Tereza 33’.

Rade Šerbedžija jedan je od najpoznatijih hrvatskih glumaca pa smo Danila Šerbedžiju pitali za početak kako je bilo režirati film zajedno sa slavnim ocem te što očekuje od prikazivanja 'Oslobođenja Skoplja' na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu

U ‘72 dana’ bili ste iza kamere, a vaš otac Rade Šerbedžija ispred. U ‘Oslobođenju Skoplja’ ste pak zajednički režirali film. Kako je to funkcioniralo i je li bilo možda nekih kreativnih trzavica?

Kao glumac Rade je vrlo discipliniran, poštuje hijerarhiju na setu i bilo je vrlo lako raditi s njime. Naravno, imao je mnogo pitanja i savjeta koje sam saslušao, neke odbio a neke prihvatio. Općenito volim razgovarati s glumcima i čuti što misle pa mi to nije bio problem. Rade kao redatelj bio je također ugodan za suradnju. Pribojavao sam se kako će proći ta suradnja, ali pokazala se vrlo uspješnom. U nekim rijetkim slučajevima kad se nismo do kraja usuglasili pokušali smo napraviti obje verzije pa odabrati u montaži.

Je li postojala jasna podjela rada, primjerice da Rade Šerbedžija radi s glumcima, jer je i sam prvenstveno glumac, a vi se bavite više tehničkim aspektima snimanja?

Jasne podjele rada nije bilo iako je, prirodno, Rade više radio s glumcima, a ja određivao kadrove i položaje kamere. Naravno, jedan drugome smo ulazili u prostor kad god smo htjeli.

Rade i Danilo Šerbedžija na snimanju 'Oslobođenja Skoplja' HAVC

Rade i Danilo Šerbedžija na snimanju 'Oslobođenja Skoplja' HAVC

Izvor: Promo fotografije / Autor: HAVC

Zašto ‘Oslobođenje Skoplja’ kao film? Koliko ste ostali vjerni dramskom tekstu i je li vam to uopće bilo važno?

Otkada znam za sebe, sjećam se kako Rade govori da bi trebalo snimiti film o Skoplju. To je vrlo snažna priča koju je majstorski napisao Dušan Jovanović. Kao predstava proputovala je cijeli svijet, osvajala velike međunarodne nagrade i bilo je pitanje trenutka kada će ta ideja sazreti i biti pretočena u filmski scenarij te na kraju u film. Ostali smo dosta vjerni dramskom tekstu, koliko je to dozvoljavao filmski medij. Neke stvari smo morali promijeniti, neke dodati, neke odbaciti, ali kičma projekta je ostala.

Film je nastao u koprodukciji nekoliko zemalja. Kako je tekao taj proces i je li bilo komplicirano zatvoriti financijsku konstrukciju za snimanje?

Zatvoriti financijsku konstrukciju za ovakav film bilo je izuzetno teško. Vrlo sam zahvalan našim makedonskim producentima, najviše našem Igoru Noli koji je povezao sve konce, doveo finskog i britanskog koproducenta te zatvorio financijsku konstrukciju. To je vrlo zahtjevan posao i moraš se itekako razumjeti u sve naše i europske zakone o financiranju filma i udruživanju u koprodukcije. Igor se tu pokazao kao pravi majstor.


Ljubavna priča u središtu radnje vjerojatno nije izgubila na svojoj aktualnosti u odnosu na vrijeme Drugog svjetskog rata, naročito ako se sjetimo demoniziranja tzv. miješanih brakova u devedesetima i sadašnjeg uspona populističke desnice s natruhama neofašizma u Europi. Koja je poruka filmskog ‘Oslobođenja Skoplja’? Može li se, tj. treba li se voljeti onoga tko je službeno neprijatelj?

Može se voljeti i ne voljeti čovjeka. Svaki čovjek je jedan mali svemir za sebe, sa svojim vrlinama i manama, uvjerenjima i stavovima. Nikad se ne smije optuživati cijeli narod i nazivati cijelu jednu naciju neprijateljem. Baš u našem filmu jedan od glavnih protagonista je njemački vojnik koji služi svojoj domovini, a bio bi sretniji da je kod kuće, u rodnom Bremenu, ne u Skoplju u ratu, ali poslan je u rat i obavlja svoju dužnost. Ne branim ga, pokušavam ga razumjeti. On se zaljubljuje u Makedonku čiji je muž u partizanima te oboje znaju da je ta ljubav od početka osuđena na propast. Ne volim govoriti o porukama filmova. Mislim da svaki gledatelj može i treba pronaći vlastitu poruku za određeni film. Moje je da prikažem, ne da objašnjavam i dajem 'upute za korištenje'.

Jeste li u filmu zadržali i moment dječje perspektive?

Naravno, mali Zoran je uz svoju majku glavni protagonist filma. Njegovo prerano sazrijevanje u ratnim godinama obilježava cijeli film.

Angažirali ste se i aktivistički nakon dolaska Zlatka Hasanbegovića na mjesto ministra kulture. Kako ocjenjujete njegov kratkotrajni mandat?

Ne bih uopće davao ocjenu ministru Hasanbegoviću - koliko znam, on još nije otišao. Mislim da su najveći problem i odgovornost ljudi koji su ga uopće postavili na mjesto ministra kulture. Oni su glavni krivci, ne Zlatko. Sumnjam da bih ja prihvatio da netko postavi mene za ministra zdravstva a u zdravstvo se razumijem kao i gospodin Hasanbegović u kulturu. On, na žalost, nije osjetio potrebe ljudi u kulturi, bavio se manje bitnim stvarima a najvažnije stvari je zapustio. Nadam se da će ubuduće opcija koja dođe na vlast pitati i nas struku, djelatnike u kulturi, što mislimo.

Što očekujete od prikazivanja filma u Puli?

Očekujem zvjezdano nebo i dobar prolaz kod zahtjevne puležanske publike.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!