Ocjenjivački sud Goncourtove akademije dao je 'enfant terribleu' francuske književnosti, jednom od najpoznatijih i najprevođenijih francuskih autora, sedam glasova u prvom krugu, a dva je glasa dobila Virginie Despentes za "Apocalypse bebe".

Despentes, književnici i redateljici, dodijeljena je nagrada Renaudot za taj roman, ironično djelo između socijalne satire, modernog policijskog romana i lezbijske ljubavne priče.

Od svog prvijenca "Širenje područja borbe" objavljena 1994., Houellebecq, kojeg nerijetko nazivaju profesorom beznađa, hladno opisuje emocionalnu i spolnu bijedu suvremenog čovjeka i njegovu krajnju osamljenost.

U svom petom romanu "La carte et le territoire" (u nakladi Flammariona), koji je kritika jednoglasno prihvatila, Houellebecq bespoštedno napada umjetnost, ljubav, novac, 'celebrityje', ruga se francuskom selu i okrutno opisuje njegovo umiranje. Sebe rado oslikava. "Zaudara malo manje od lešine" i sliči na "staru, bolesnu kornjaču", piše o svom književnom dvojniku.

No knjiga nije pisana u tako sivom i surmornom tonu kao prijašnji romani, a stil joj je nešto klasičniji.

Piscu je 1998. umakla nagrada za "Elementarne čestice", a sedam godina poslije nedostajao mu je jedan glas za "Mogućnost otoka".