Koza je Peter Balaž, umirovljeni boksač romskog porijekla koji sa djevojkom Mišom (Stanislava Bongilajova) i njezinom kćerkom (Nikola Bongilajova) živi u slovačkom slamu. Po prizorima iz unutrašnjosti njihovog doma, čije oronule zidove ukrašava ogromni zidni tepih s motivom Da Vincijeve „Posljednje večere", jasno je da Balaževi žive u bijedi.

Koza od bivše karijere čuva još samo VHS kazetu sa snimkom svog slavnog meča sa Olimpijade, stare pohabane boksačke rukavice i šorc. Sada za život teško zarađuje povremenim radom u metalno-prerađivačkom poduzeću kojega vodi Zvonko (Zvonko Lakčević), mrzovoljni sitni lopov. Kada Miša otkrije da je trudna, Koza je prisiljen nekako pronaći 400 eura za pobačaj.

U početku pokušava novac posuditi, no brzo mu postaje jasno da od Zvonka ne može očekivati takvu pomoć. „Zadrži dijete i uštedjet ćeš 400 eura" bezobzirno mu savjetuje. Ironično, Peter želi zadržati dijete unatoč bijedi u kojoj žive, no bez prigovora ispoštuje ženinu odluku. Njih dvojica ipak pronalaze način za podmirivanje bolničkog duga – Koza će se nakon dugogodišnje pauze vratiti u ring.

Redatelj Ivan Ostrochovsky diplomirao je dokumentaristiku na bratislavskoj Akademiji i do sada je režirao kratke i dokumentarne filmove. Jedan je od redatelja dokumentarnog filma „Baršunasti teroristi" (Zamatoví teroristi) snimljenog 2013. u koprodukciji Slovačke, Češke i Hrvatske. Međunarodno prepoznat i cijenjem od kritičara, film je na Berlinaleu iste godine osvojio nagradu nezavisnog žirija publike, Tagesspiegel Readers' Prize, za najbolji film u međunarodnom programu Forum, a na filmskom festivalu u Karlovym Varyma osvaja nagradu Fedeora za najbolji dokumentarni film u glavnom programu. „Koza" je njegov prvi dugometražni igrani film, premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu.

Ostrochovskyjevi filmovi spoj su fikcije i dokumantaristike, a tu formu zadržava i u "Kozi". Snimatelj s kojim je surađivao i na Baršunastim teroristima, Martin Kollar, istodobno se bavi i fotografijom, a svoju ljubav prema slici i snimci naučio je izvanredno kombinirati. Njegove često uznemirujuće fotografije kao da su dio filmskog narativa, a široki filmski kadrovi nalikuju fotografijama. Slike čistih sniježnih krajolika sekvencijalno se pojavljuju u filmu kao odmor od bliskih kadrova prljavog, starog auta u kojem je prljavi, iznemogli Koze.

Nakon što Zvonko, isfrustriran Kozinom mlakom borbom i brzim ispadanjem, odustaje od njega, ulogu trenera preuzima umirovljeni boksački šampion koji je sada stari birtijaš i uzgajivač kokoši. Koza ponovno prolazi rigorozne treninge, guta sirova jaja, trči, povraća, no u ringu ponovno podbacuje. Izgleda da je stara snaga nepovratno nestala, a situacija za njega i Mišu postaje sve teža.

Redatelj izbjegava klasičnu filmsku formu prisutnu u filmovima o boksu, pa mečeve gledamo samo izdaleka i na kratko. Zato ne propušta prikazati ono što ovakvi događaji u sumnjivoj organizaciji zapravo jesu - zabava za bogate. Dok Koza krvari za parsto kruna koje možda neće niti vidjeti, dobrostojeća publika oko ringa ležerno večera i pije vino. Ostrochovskyjev film odlično je realiziran prikaz posljedica socijalnih nejednakosti Slovačkog, Češkog, ali i društva u cjelini.