Četiri dana filma, dijaloga i premijera koje mijenjaju pogled na svijet donosi 19. Festival tolerancije koji se ove godine održava od 22. do 25. listopada u Zadru a donosi, u dvije Palače, Providurovoj i Kneževoj, nagrađivane filmove s Cannesa, Berlinalea, Venecije i Sundancea, te ekskluzivne projekcije, gostovanja autora i rasprave koje povezuju umjetnost i zajednicu u prostoru susreta, razgovora i promišljanja koji ovaj festival već gotovo dva desetljeća dosljedno gradi, podsjećajući da umjetnost nije bijeg od svijeta, nego njegov najosjetljiviji i najodgovorniji odraz.

Ove godine Festival donosi izbor filmova s najvažnijih svjetskih festivala, ali i nešto što je postalo njegov prepoznatljiv potpis: hrabro suočavanje s temama koje mnogi izbjegavaju. Holokaust, rat, migracije, rodna i rasna diskriminacija, kriza identiteta i moć umjetnosti kao otpora – to su točke na kojima se Festival tolerancije gradi, ali i obnavlja.

Program su oblikovali Snježana Tribuson, Boško Picula i Ivica Perinović uz umjetničku savjetnicu Dinu Pokrajac, polazeći od ideje da film može otvoriti prostor dijaloga koji društvu danas očajnički nedostaje. Filmovi su podijeljeni u četiri cjeline – Ugriz stvarnosti, Spektar, Mali koraci i Samo kratko – a povezuje ih zajednička nit: pitanje kako opstati i sačuvati ljudskost u svijetu koji se ubrzano zatvara.

U vremenu kada se čini da se svijet vraća u godine sukoba i netolerancije, filmovi Festivala tolerancije nisu samo zrcalo stvarnosti, nego i trajno nadahnuće da se tolerancija živi u svakom dijelu društva, rekao je selektor Boško Picula. Ivica Perinović dodaje da Festival, u trenutku kada ratove pratimo u realnom vremenu, postaje "svjetionik za sve koji žele razumjeti i empatično sudjelovati", dok Snježana Tribuson ističe da je fokus ovogodišnje selekcije na ljudskim pravima, migracijama, ženskoj perspektivi i novim europskim izazovima.

Što danas znači biti čovjek?

U središtu programa su i brojni filmovi koji iz različitih kuteva istražuju istu temu: što znači biti čovjek u svijetu koji nas tjera da zaboravimo kako to izgleda. Među njima je i Arco, nagrađivana animirana priča o djevojčici i misterioznom dječaku na krovovima futurističkog Pariza – lirska parabola o prijateljstvu i solidarnosti. Film Mala sestra, nagrađen u Cannesu, donosi intimnu priču o Fatimi, mladoj ženi rastrganoj između obiteljskih očekivanja i osobne slobode.

Sulejmanova priča prati migranta iz Gvineje koji, dostavljajući hranu po pariškim ulicama, pokušava pronaći dostojanstvo u društvu koje ga ne vidi. U dokumentarcu Yalla Parkour mlada Palestinka iz Gaze pronalazi slobodu trčeći po ruševinama, dok Home Game redateljice Lidije Zelović povezuje Jugoslaviju devedesetih s današnjom Europom, podsjećajući da ekstremizam i mržnja uvijek iznova pronalaze nove maske.

Posebnu pažnju izazivaju dokumentarci koji spajaju osobno s povijesnim. Život je nezamisliv bez muzike svjetsku će premijeru imati upravo u Zadru, donoseći potresno svjedočanstvo o glazbi kao oruđu preživljavanja dječaka iz Holokausta. Film The Commandant’s Shadow Daniele Völker istražuje susret sina zapovjednika Auschwitza i preživjele logorašice te pitanje krivnje i pomirenja. Redateljica će gostovati na festivalu, uz preživjelu Vesnu Domany Hardy. U programu je i Porcelain War, Oscarom nominirani dokumentarac o ukrajinskim umjetnicima koji usred rata stvaraju krhke porculanske skulpture – oblik ljepote u jeku razaranja.

Prostor otvorenog razgovora

No Festival tolerancije nije samo o gledanju, nego i o govorenju. Tradicionalni Tolerance Talk vraća se s aktualnim temama koje povezuju film i društvo: identitet, građanstvo, europske vrijednosti, digitalni ekstremizam. U suradnji s Uredom za udruge Vlade RH, Sveučilištem u Zadru i UNHCR-om, rasprave okupljaju novinare, studente, znanstvenike i aktiviste. Posebno se izdvaja razgovor nadovezan na film Hacking Hate, o neonacističkim influencerima i širenju mržnje na internetu – tema koja postaje sve važnija u digitalnom dobu.

Kroz te susrete, projekcije i razgovore, Festival ponovno pokazuje da tolerancija nije deklarativna riječ, nego praksa svakodnevnog života. Od Cannesa do Zadra, od svjetskih pozornica do lokalne zajednice, Festival tolerancije potvrđuje da film još uvijek ima snagu promijeniti način na koji gledamo svijet – i jedni druge. Filmovi koji mijenjaju svijet sada su tu da promijene i nas.

Ulaz na sve programe je besplatan, a detaljan raspored dostupan je na mrežnim stranicama festivala i društvenim mrežama.