FILMSKI OSVRT ZRINKE PAVLIĆ

'Bohemian Rhapsody' - Freddie Mercury zaslužio je više i bolje

  • Zrinka Pavlić
    Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 09.11.2018 15:27
  • Objavljeno 09.11.2018 u 15:27
Rami Malek kao Freddie Mercury u filmu 'Bohemian Rhapsody'

Rami Malek kao Freddie Mercury u filmu 'Bohemian Rhapsody'

Izvor: Profimedia / Autor: Backgrid

Fanovi grupe Queen, rock'n'rolla, velikih stadionskih koncerata pa i Freddieja Mercuryja u filmu će 'Bohemian Rhapsody' pronaći tu i tamo pokoji sjajan moment koji će uzburkati njihovu nostalgiju i ljubav prema bendu. Film će možda potaknuti i kojeg mlađeg gledatelja da prokopa po diskografiji ove legendarne grupe. No ako od 'Bohemian Rhapsody' očekujete zanimljiv biografski film u kojem se dostojno prikazuje glavnog junaka - nezaboravnog, genijalnog Freddieja Mercuryja - razočarat ćete se

Freddie Mercury za života je bio mnogo stvari, ali jedno doista nikada nije bio - nikada nije bio dosadan. Ta prštava bomba energije na rock pozornici, ta nezaustavljiva prirodna sila nevjerojatnog glasa i ponosnog stasa, frontman nad frontmanima - nije bio samo utjelovljenje sile rock'n'rolla koju je ovaj imao u svojim zapravo posljednjim godinama globalnog žarenja i paljenja. Freddie Mercury bio je i kompleksna osoba, osoba čija je životna priča ujedno i priča o nadahnuću koje dolazi iz boli, potlačenosti i marginalizacije, o snazi koja bukti ispod svega onoga što u društvu i svijetu radi protiv tebe, na kraju krajeva i priča o univerzalnoj i ujedinjujućoj moći glazbe, koja može - samo ako se okolnosti i nevjerojatna izdržljivost poklope na pravi način - ujedinite svakoga i sve.

Freddie Mercury bio je čovjek koji nije rođen samo s 'pogrešne' strane tračnica ili, drugim riječima, u siromaštvu. On je bio i čovjek koji je rođen na 'pogrešnoj' strani svijeta - kao pripadnik naroda i rase koju se u zapadnjačkom svijetu promatralo s porugom (i to u najblažem slučaju), a 'pogrešnima' su smatrani njegovi životni izbori, kao i seksualne sklonosti. Freddie je bio oličenje onoga što Amerikanci zovu underdog - osoba koja je po zadanome stavljena u lošiju, nepovoljniju, za uspjeh gotovo nemoguću poziciju, ali se nikad ne drži kao netko tko bi bio manje vrijedan. Dapače. Freddie je u sebi nosio snagu alfa doga i tako se i držao. Iako je iza toga stajalo mnogo boli, mnogo nepravde i dalek put koji je morao prijeći.

Gledajući film 'Bohemian Rhapsody', koji doduše ne tematizira cijeli Mercuryjev život, nego njegovih zadnjih petnaestak godina - gledatelj će sve to naslutiti samo ako Freddijevu životnu priču zna već otprije. Autori filma kao da na to i računaju - Freddijev su karakter, talent, napore, htijenja, boli i ostala životna stanja prikazali tek kao isječke iz priče koju svi već znaju pa će lako popuniti rupe, bolje rečeno rupetine između prizora koje su odabrali. Nisu se pritom baš pretjerano zamarali slojevima, složenošću Mercuryjeve persone, a o tome da bi kojim slučajem otkrili nešto novo ili nečemu iz Freddijeva života pristupili na nov način - nema ni govora.

  • +5
  • +2

Bohemian Rhapsody

Izvor: Profimedia / Autor: Backgrid

Film zbog toga u konačnici izgleda kao neki videospot o Mercuryjevoj karijeri petnaest godina pred smrt. Nekoliko isječaka o tome kako se pridružio bendu, nekoliko isječaka o tome kako je u kući na selu skladao svoj najveći hit 'Bohemian Rhapsody', nekoliko isječaka iz privatnog života i iz veze sa ženom kojoj je na kraju sve ostavio, nekoliko isječaka o neslaganjima s drugim članovima benda i njihovom nerazumijevanju njegova životnog stila, pa sve to ispresijecano s nekoliko spektakularnih koncertnih kadrova i bog te veseli. Ako se izuzme činjenica da je Rami Malek, koji tumači glavnu ulogu, odnosno samog Freddieja Mercuryja, doista sjajno odradio posao imitiranja legendarnog frontmana, sve ono ostalo nekako je šprancerski i stereotipno. Čak dosadno. A rekosmo na početku - ako Mercury nešto nikada nije bio, nikada nije bio dosadan.

No još dok smo u domeni dosade i stereotipa, ajde-de. Mnogo je biografskih filmova koji posežu za sličnom šprancom - toliko da to već gotovo postaje odrednica žanra. No ono što u filmu ozbiljno iritira, pa čak i vrijeđa jest odnos prema seksualnosti Freddieja Mercuryja. Dapače, toliko je upadljivo grozno da se čovjek mora zapitati je li doista moguće da se u 2018. godini nečija seksualna orijentacija u filmu tretira na taj način, a da pritom taj film nije nastao u propagandnoj radionici nekog ultrakonzervativnog anti-gay pokreta.

Foršpan za film 'Bohemian Rhapsody'

Izvor: Društvene mreže / Autor: YouTube

U čemu je problem? Pa, recimo - u tome što je Freddijeva intimna životna priča prikazana kao prijestupnička ludost zbog koje je platio tragičnim krajem. Njegova veza s Mary Austin - za koju svi znamo da je bila duboka, iskrena i da je trajala do kraja Freddijeva života, prikazana je tako. I neka je. No Mercuryjeva veza s muškarcem, Paulom Prenterom, prikazana je kao neka pogreška, kao izlet u bespotrebnu raskalašenost, gotovo kao neka predapokaliptička dekadencija nakon koje - logično - slijedi kraj svijeta. Drugim riječima, ispada da je Freddie Mercury bio zbunjen čovjek koji nije znao koje su mu seksualne preferencije, a onda je došao zao gay iz podzemlja i odvukao ga sa sobom u propast. I sad su obojica mrtvi jer, eto, Bog ih je pogodio strijelom AIDS-a posred čela.

U redu, malo pretjerujem. Nigdje u filmu to nije tako eksplicitno izrečeno ni prikazano, ali prizori iz Mercuryjeva života redaju se i prikazuju upravo tako da se nameće zaključak negdje iz te rubrike. Eh, bio bi živ da nije orgijao po tim gay partyjima. Cijela je stvar još i podvučena time da se prikazuje koliko je drugim članovima grupe Queen neugodno na njegovom tulumu. Ne znam, meni je pred kraj filma bilo podosta neugodno zbog još jedne linije filmske priče u koja se praktički pravocrtno kreće u smjeru gay = orgijanje = AIDS = a štaš, prijatelju, tako ti je to. S druge pak strane, jedva da je igdje naznačeno da se isto tako može postaviti linija priče gay ---> neprihvaćenost ---> patnja ---> nadahnuće. Jest, i to bi bilo pomalo prvoloptaški, možda i stereotipno, ali bi bilo ljudskije. Suosjećajnije. A geniji zlatnoga glasa i prštave energije - što Freddie Mercury definitivno JEST bio - zaslužili su barem malo takve ljudskosti i suosjećanja.

Osim što film svakome dobronamjernom mora stvoriti nelagodu zbog takvog neizrečenog, ali vrlo jasnog zaključka, šteta je i što takvom kompleksnošću nije dano više prostora Ramiju Maleku. Glumac koji nam je poznat iz 'Mr. Robota' i 'Rata u kući' ovdje je pokazao da ima još zakutaka njegova raspona i talenta koji se itekako mogu istraživati, no ovako postavljen scenarij uglavnom mu je ostavio prostor samo za sjajnu imitaciju. Sigurna sam da Malek može i više. Sjajno su odigrane i scene s Live Aida, gdje se Malek izvrsno snašao u rekreaciji jednog od najspektakularnijih trenutaka u povijesti velikih stadionskih koncerata. Film će zbog toga sigurno potaknuti nostalgiju i fanovski žar najvećih obožavatelja grupe Queen, možda čak i potaknuti neke mlađe gledatelje da prekopaju po diskografiji ovog legendarnog benda.

No Freddie Mercury - čovjek koji je za svojeg života bio sve samo ne dosadan, jednodimenzionalan i stereotipan - zaslužio je bolji film.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!