Koja god se vlada prihvati toga posla, naići će na velike, i možda nerješive, probleme. Zatečeni sustav lokalne uprave i samouprave iznimno je skup, zastario i neracionalan, ali i zamišljen kao sinekura za političke pouzdanike, čime je osigurana homogenost vladajuće nomenklature. Svaka stranka koja se usudi dirnuti u taj sustav riskirat će veliku unutarstranačku krizu jer će se provincijalni vicekraljevi pobuniti protiv ukidanja 'njihovih' županija, gradova i općina. Štoviše, kad vlada u rukama stranke A, poželi ukinuti županiju koja je u rukama stranke B, nastat će nezamisliva cika i vriska. Lokalni moćnik možda posegne i za događanjem naroda ako prethodno obmane građane da će im život postati neizrecivo prazan, žalostan i besmislen ukoliko se ukine tamošnja županija ili općina.

Nakon 1991. u Hrvatskoj se mnogo raspravljalo o zagrebačkom centralizmu. Na tom tragu nastalo je i nekoliko regionalnih stranaka koje drže da bi Hrvatsku trebalo decentralizirati. Doista, Hrvatska ima specifičan zemljopisni oblik i nekoliko starih, povijesnih regija, što se na prvi pogled doima kao valjan argument za regionalizaciju i decentralizaciju. Tome ide u prilog i činjenica da su četiri najveća grada, kao četiri potencijalna regionalna centra, pravilno raspoređena u različitim zemljopisnim cjelinama.

Uvriježeno je mišljenje da je decentralizacija neodvojiva od demokracije i da je svaka centralizacija autoritarna, no na to se može gledati i sasvim drukčije.

Jaka i demokratska središnja vlast štiti građane od samovolje lokalnih moćnika. Ustavom zajamčeno pravo na žalbu u sudskom ili upravnom postupku postoji upravo zato. Kada se u prvostupanjskom postupku građanin suoči s nezakonitom odlukom, on kod višeg suda ili višeg upravnog tijela traži zaštitu. Svaki sustav pravnih lijekova polazi od pretpostavke da su drugostupanjska tijela kompetentnija od prvostupanjskih i ta pretpostavka često nije neosnovana. Moderne države nastale su u procesu u kojem je jaka središnja vlast slomila moć lokalnih feudalaca što je bio značajan civilizacijski napredak. Bio je to dug i spor proces koji je započeo u sedamnaestom stoljeću i praktično je dovršen u devetnaestom, pojavom željeznice i telegrafa. Još u osamnaestom stoljeću Marija Terezija zabranila je progon vještica, a prosvjetiteljsku i civilizacijsku ulogu Josipa II i njegovo unapređivanje sanitarnog i prometnog sustava suvišno je spominjati. Louis XIV znao je što govori kada je, jačajući središnju vlast Pariza, rekao: 'Država to sam ja.' Ta izjava je nesumnjivo tiranska i zastrašujuća, ali začudo ima i svoju drugu stranu. Kralj Sunce stao je na kraj feudalcima iz Provanse ili Bretanje koji su ognjem i mačem ubirali neumjereni porez i otimali mlade žene zbog 'prava prve noći'. Dok je moderna država bila u začecima, ni korupcija nije bila suptilna kao danas.

Danas u Hrvatskoj svaka Poskokova Draga i svaka Mrduša Donja ima općinu ili grad, na sveopće veselje tamošnjih načelnika i administracije. Oni su potencijalni protivnici svakom pokušaju racionalizacije, neovisno od stranačke pripadnosti. Vlada koja tome bude htjela stati na kraj – a morat će jer je ta zabava užasno skupa – bit će nemoćna ako za to prethodno od građana ne osigura bezuvjetnu političku podršku.

Postoje i situacije u kojoj lokalna demokratska vlast štiti građane od autoritarne središnje vlasti. IDS je gradio svoj regionalni legitimitet na otporu Tuđmanovom nedemokratskom režimu, no Tuđman nije štetio samo Istri, nego čitavoj Hrvatskoj i trebalo mu je stati na kraj u ime interesa svih građana Hrvatske. Nije vjerojatno da će se u budućnosti – kada Hrvatska postane članica Unije, učvrsti demokratske ustanove i europeizira svoju političku kulturu – pojaviti potreba za lokalnim demokratskim otporom autoritarnom centru. Tada će i Unija preuzeti zaštitu građana Hrvatske od samovolje i nezakonitih postupaka ovdašnje države.

Veličina Hrvatske, broj njezinih stanovnika i relativno niska gustoća naseljenosti govore protiv regionalizacije i u prilog centralizmu. Zahvaljujući mreži izvrsnih autocesta, iz Rijeke, Splita i Osijeka u Zagreb se može stići brzo, tako da se neki upravni poslovi mogu obaviti i u jednom danu, a informatizacija upravnog postupka i racionalna mreža ekspozitura središnje državne uprave omogućit će smanjenje lokalnog upravnog aparata. Posebnu pažnju treba posvetiti otocima gdje dostupnost državnih usluga ne smije ovisiti o buri i jugu.

Jasno, mnogi poslovi trebaju ostati u lokalnoj nadležnosti, ali mreža lokalne uprave i samouprave trebala bi se temeljiti na interesima građana i trebala bi poštivati načela ekonomičnosti i obuhvata većih ekonomskih i prometnih cjelina. Primjerice, šire područje Rijeke danas je raskomadano u više od deset gradića i općina, što onemogućuje planiranje razvoja, osim što je skupo i komično.

U perspektivi bi se između lokalnih jedinica mogla razviti zdrava konkurencija ako bi mudrom fiskalnom politikom sebi privlačile stanovništvo i privredne djelatnosti, a svakako bi im trebalo prepustiti slobodu udruživanja i objedinjavanja nekih funkcija ukoliko bi se tako građanina pružala jeftinija i kvalitetnija usluga. Gravitacijska snaga četiri velika grada s vremenom će stvoriti potrebu za uspostavom neke vrste racionalnog regionalizma koji ne smije postati samom sebi svrha. Ako jednom nastupi ekonomska konjunktura i ako su neke lokalne sredine spremne plaćati luksuz zasebne regionalne jedinice bilo koje vrste – neka im bude, ali neka imaju na umu da je taj hir skup. U svakom slučaju, u uvjetima proračunskog deficita i recesije, neodrživo je sadašnje stanje u kojem većina lokalnih jedinica nije u stanju sebe financirati. Uostalom, i sama Hrvatska ima veličinu i političku i ekonomsku moć koja je na razini prosječne europske regije.

Postojeći ustroj sudova je racionalan i ne bi ga trebalo dirati. Problem hrvatskog pravosuđa nije organizacijske naravi. Određen nedostatak sudskog sustava sastoji se u smanjenoj nadležnosti Vrhovnog suda čime su građani u žalbenom postupku prepušteni na milost i nemilost županijskih sudova, no to nije pitanje ustroja već postupovnih zakona.

Buduća razumna vlada trebala bi uzeti zemljopisnu kartu Hrvatske s ucrtanom gustoćom naseljenosti i željezničkom i cestovnom mrežom – i crvenom olovkom nemilosrdno odrediti novi sustav lokalne uprave i samouprave prilagođen broju stanovnika i prometnim vezama. Pritom treba imati na umu isključivo interese građana, budući da država, lokalne jedinice i njihov ustrojbeni sustav trebaju biti organizirane kao učinkovita, jeftina i pristupačna uslužna djelatnost. Bilo kakve povijesne i regionalne sentimentalnosti ili 'stečena' prava sadašnje vojske župana, gradonačelnika i općinskih načelnika treba odbaciti s prezirom i pojasniti građanima da od tih sablasti nemaju, niti mogu imati, koristi.