OSVRT NEVENA BARKOVIĆA

Dokad ćemo se mazohistički ispričavati fanaticima?

  • Autor: Neven Barković
  • Zadnja izmjena 18.09.2012 08:22
  • Objavljeno 18.09.2012 u 08:22
islamistički prosvjedi

islamistički prosvjedi

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Islamističko nasilje, ubojstva civila i palež koji je popratio objavu bezveznog amaterskog filma 'Nevinost muslimana' prati gotovo identičnu 'šprancu' na kakvu smo navikli još od Valentinova 1989. godine, odnosno dana na koji je iranski vjerski i svjetovni vođa, ajatolah Homeini, javno ponudio novac za ubojstvo romanopisca Salmana Rushdieja

Gotovo istu priču gledali smo prilikom objave karikatura islamskog proroka Muhameda u danskim novinama Jyllands Posten, kada je set izvornih karikatura na 'turneji' Bliskim istokom 'obogaćen' s nekoliko novih, vrlo provokativnih karikatura (koje nemaju veze s Jyllands Postenom), a sve s ciljem maksimiziranja nereda, nasilja i paleži.

Globalna reakcija na islamističko divljanje, ubojstva i palež ambasada je više-manje ista u sva tri slučaja. Većina svjetskih glavešina, od predsjednika SAD-a preko glavnog tajnika UN-a pa sve do vjerskih vođa najmnogoljudnijih svjetskih religija, za shodno je našla prvenstveno osuditi 'blasfemiju' i 'vrijeđanje vjerskih osjećaja muslimana', dok je osuda nasilja ili izostala ili je tek spomenuta reda radi.

Teško je i nabrojati što je sve pogrešno u takvom pristupu.

Za početak, jedna od neugodnih i politički nekorektnih činjenica govori da su tako nasilni 'prosvjedi', koji su nerijetko tek izlika za pljačku (bilo je zanimljivo gledati 'povrijeđene muslimane' kako odnose TV uređaje iz napadnute američke ambasade u Bengaziju), u ovom povijesnom trenutku, svojstveni samo islamskom svijetu.

Da, nemali dio kršćana je itekako bio uvrijeđen umjetničkom fotografijom koje prikazuje raspelo u čaši umjetnikova urina (Piss Christ), nemali dio Židova bio je itekako uvrijeđen 'Pasijom', izrazito antisemitskim filmom fanatičnog kvazikatoličkog mrzitelja Židova Mela Gibsona i – što se dogodilo? Je li autor 'Piss Christa' kamenovan, je li Gibsonova vila spaljena do temelja? Naravno da nije, a mnogi će reći da je tako možda i zato što su napokon naučene brojne povijesne lekcije, plaćene krvlju, u okviru kojih su se kršćani nerijetko i neviđenim nasiljem obračunavali s neistomišljenicima. U međuvremenu, judeo-kršćanske religije uglavnom 'žive' u stabilnim i sekularnim demokracijama, i obračuna van verbalnih polemika nema. Danas je divljačko i kriminalno ponašanje zbog 'povrijeđenih vjerskih osjećaja' svojstveno ponajviše islamskim fundamentalistima, ali reći ili napisati takvo što je, u očima modernog politički korektnog svijeta, na rubu blasfemije, ma koliko god da se radilo o notornoj činjenici u koju se svatko može uvjeriti. Činjenica da takvi nasilni huligani predstavljaju tek minijaturan dio muslimanskih vjernika čini zapadnjačko relativiziranje takvog divljanja još gorim.


Nadalje, nije zgorega uočiti da su pozivi na cenzuru ili zabranu 'Pasije' ili 'Piss Christa' bili hladno ignorirani (između ostalog, i zbog činjenice da se sloboda govora posebno odnosi na one s nepopularnim stajalištima), a suočen s islamističkim nasilnicima dobar dio zapadnog svijeta danas se maltene natječe u osudama autora spornog filma, odnosno u tome tko će se dublje ispričati 'povrijeđenim' muslimanima. Zašto je tomu tako? Zašto karikature Muhameda nisu objavljene ni na jednoj jedinoj američkoj TV postaji i ni u jednim jedinim američkim novinama (s izuzetkom Skeptical Inquirera, distribucija kojeg je promptno blokirana)? Zbog poštovanja prema islamu? Zbog obzira prema 'kulturalnim posebnostima'? Ma kakvi. Pravi razlog je strah. Islamistički prosvjedi nisu mirno izlaganje svojeg neslaganja s nekom tezom, oni dolaze s implicitnom, a često i eksplicitnom prijetnjom nasiljem i smrću onima koji se ne slože s takvim fundamentalističkim gledištima.

U vremenu u kojem u medijima dominiraju slika odnosno film, ne objaviti vizual koji je, tako nas barem uvjeravaju, 'izazvao' nasilje, je ne samo kukavički, nego i civilizacijski suicidalno. Dok se s jedne strane zapadni državljani i diplomati ubijaju u islamskim zemljama zbog objave karikatura ili filma, većina demokratskog Zapada, naročito SAD, odbija uopće i prikazati ono zbog čega se digla cijela uzbuna.

Svatko tko proglasi vlastitu 'povrijeđenost vjerskih osjećaja' smatrajući da mu to daje pravo na ubojstva, palež i kršenje diplomatskog imuniteta (jedne od osnova međunarodnog prava) i pritom laže tvrdeći da tako misli svih milijardu pripadnika njegove religije, nije ništa drugo doli ucjenjivač, nasilnik, kriminalac i ubojica kojeg treba tretirati adekvatno tomu.

Ovu tematiku je sasvim lijepo sažeo Salman Rushdie: 'Postoje dvije razine tog problema. Jedan je urednička odluka treba li objaviti ili ne neki članak ili karikaturu. I u svakom mediju urednici donose takve odluke svakog dana. I naravno da svi urednici ne donose iste odluke, to je stvar subjektivnosti – nešto je nekom smiješno i vrijedno objave, nekome nije. Ali u onom trenutku kada se zbog nečeg objavljenog u medijima dogodi nasilje, tada glavno pitanje prestaje biti kvaliteta uredničke odluke, nego se odnosi na pripadajuće prijetnje smrću, odnosno kako reagirati na takve prijetnje? A na prijetnje ne smijemo reagirati tako da pred njima pobjegnemo'.

Opravdavati i relativizirati divljanje islamista koje je dosad odnijelo nemali broj života, tvrdeći da je pritom glavni problem u 'provokaciji' (filmom, karikaturom, romanom, svejedno je), a ne u onima koji su spremni ubijati i paliti zbog svoje vjere, siguran je znak bi ekstremna politička korektnost zaista mogla najaviti samoubojstvo zapadne civilizacije. Naime, ako je spremna bez borbe i u paničnom strahu od vjerskih fanatika napustiti svoje najviše dostignuće – slobodu govora i izražavanja – koja podjednako vrijedi za remek-djela, kao i za netalentirane i ispodprosječne uratke, onda nije ni zaslužila da se i dalje naziva civilizacijom.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi