Burek, rezani ili smotani, dolazi od turske riječi börek, a označava dobro poznati masni smotuljak od tijesta iliti jufke koji se obično mažnjava kao meza, zakuska, a najradije se po njemu drma nakon cuge ili umjesto propuštenog obroka. Uživa se, osim u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i u zemljama koje su dulje ili kraće vrijeme bile pod Turcima.

Od čega se sastoji ta brzopotezna delicija, nije teško pogoditi. Osim mesa, tu su nužni dodaci u obliku luka, maslaca, ulja, žutanjaka, soli i papra te, naravno, jufki (tijesta). Lokalni znalci će još razlikovati suhog i zapljuvanog, a umjesto prvih buregdžinica u našim krajevima koje su mahom držali Bosanci, danas su kraljevi bureka definitivno Albanci.

Evo kako je iskusni burekofil opisao prvu hrvatsku buregdžinicu na jednom forumu: 'Moje iskustvo i uživanje bureka vuče se još iz vremena kad se većina muslimana osjećala kao Hrvati, daleke 1943. godine. Imao sam prijatelja muslimanske vjere imenom Abas Hasaković. Moj gospodin otac je pomogao njegovom ocu otvoriti prvu hrvatsku aščinicu, tj. tipičnu bosansku ugostiteljsku radnju, kojoj je glavna atrakcija jelovnika bio burek. Bila je smještena na vrhu zagrebačke tržnice na Dolcu, u nekadašnjoj Arkovoj tržnici, gdje su se u ono vrijeme prodavali mliječni proizvodi i perad, s ulazom iz otvorenog placa, a iznad rukotvorina i bižuterije. Aščinica je bila ogroman uspjeh, a burek fenomenalan.'

Postoji teorija da burek i nije tursko jelo, već da su ga ovi preuzeli od starih Grka. Kako su bili osvajački narod, malo je vjerojatno da su imali vremena smisliti recept za sjedilačku i dugo pripremanu hranu poput bureka. Grci su burek zvali pita i mogla se puniti bilo čime, baš kao što se to čini i s burekom u svim zemljama osim u Bosni, gdje je taj naziv isključivo rezerviran za burek s mesom. Tako u Turskoj danas možete naručiti i burek sa zeljem, krumpirom ili tikvom, dok je u Makedoniji popularan i burek s porilukom, kao i simit-pogača - kifla punjena praznim tijestom za burek (?!).

Probrani burekoznanci smatraju da se burek najbolje u ustima sparuje s jogurtom. Oni nešto manje iskusni miješati će ga s pivom, kolom, žesticom ili vodom. Ukratko, užasom. Dobar burek po definiciji treba biti topao, no kvalitetu ćete najbolje prepoznati ako vam se kojim slučajem ohladi. Tek tada dolaze na vidjelo sve nijanse 'zapljuvanosti', tj. koliko je mastan, kakve je kvalitete punjenje, raspada li se ili stoji čvrsto...

I dok se poslovično najbolji burek radi u kućnoj radinosti svakog boljeg bosanskog domaćinstva, buregdžinice po Hrvatskoj u posljednje vrijeme kaskaju za kvalitetom u želji za lakom zaradom. Ili su im pekari pogubili recepte. Još se tu i tamo može ubosti genijalni burek na platou na zagrebačkom Dolcu, kod Žutog u Slavonskom Brodu ili vas nenadano može snaći superslastan burek s mesom na autobusnom kolodvoru u Zaprešiću, ali ostalo tone u nepovratnu bljutavost koju nijedna niska cijena ne može amnestirati.

Burek je svojedobno ušao i u sportsku legendu sloganom na zimskim Olimpijskim igrama u Sarajevu. Slovenskom skijašu Juri Franku skandirali su: 'Volimo Jureka više od bureka!' Povijesna činjenica da je srebrni olimpijski veleslalomaš na dan osvajanja drugog mjesta jeo pitu krumpirušu i nije previše bitna.

Da, da, nekad su ljudi stvarno među zubima mijesili prave buregdžijske delicije. Svaki će ozbiljniji purger s Trešnjevke i danas pustiti suzu za slavnom buregdžinicom preko puta Parka Stara Trešnjevka ili onom na Remizi preko potoka. To su bila vremena kada su ljudi dobivali bureke na tanjuru uz nož i vilicu, jer se znalo da slijedi solidnih pola sata mesne ili sirne oralne ekstaze. S obzirom na razinu gastronomske sreće koju danas proizvode, i ne mogu se nego pojesti u trčećem hipu. 'Idemo na burek', nažalost, nikada nije zvučalo bezidejnije.