'Zaklinjati se da će se najveća hrvatska tvrtka u privatnom vlasništvu podići iz pepela nakon rata za nezavisnost izgledalo je kao nemoguća misija u to vrijeme', prisjeća se Ivica Todorić, predsjednik Agrokora. Počevši kao skroman trgovac sjemenjem i cvijećem prije raspada Jugoslavije, suočavao se s problemima tipičnima za postkomunističku tranziciju.

'Bivši socijalistički sustav, bivši način organizacije, upravljanja i tehnička rješenja te zatvoreni krug tržišta, sve to je jako utjecalo na moj početak', kaže Todorić za Financial Times.

Kako on govori, ratne poteškoće su bile samo sporedna stvar. Ipak, rat je strahovito pridonio izazovima prikupljanja kapitala. Financijska izolacija se nastavila i nakon što su hrvatske snage pobijedile. 'Nije bilo nikakvog novca koji bi se slijevao izvana', kaže on.

Premda je Agrokor odmah krenuo u jeftinu privatizacijsku nabavku, nedostajala je financijska snaga potrebna za ozbiljnu ekspanziju.

'Godine 1997. razmišljali smo o prodaji portfelja naših sladoleda', kaže Todorić. Srećom za njega, on i kupac nisu uspjeli dogovoriti cijenu. Ledo, marka domaćeg sladoleda koju je Todorić kupio 1994, porastao je sa 500 na 2.400 zaposlenika, kapitalne investicije u vrijednosti od milijun eura porasle su na 50 milijuna, a godišnji promet od 15 milijuna sada se popeo na oko 300 milijuna eura.

Broj osoblja na admiralskom brodu njegova Konzuma narastao je od 1.800 do 18.000, dok se promet podigao sa 300 milijuna eura na tri milijarde.

Agrokor je uspio iskoristiti međunarodni kapital za oporavak neposredno nakon rata. Europska banka za obnovu i razvoj, utemeljena 1991. za poticanje postkomunističkih reformi, dala je tvrtki sindicirani kredit u vrijednosti od oko 170 milijuna eura.

Londonski bankari su zamislili Todorića kao povučenog monopolista u uredu na vrhu svoje kule u Zagrebu. 'Kada smo prvi put čuli za Agrokor, rekli su nam - on je tajkun, to nije tvrtka kojoj treba pomoć EBRD-a', kaže Gilles Mettetal, EBRD-ov direktor zadužen za agrobiznis. 'Ali kada smo otišli tamo, našli smo više transparentnosti nego što smo očekivali', ističe Financial Times.

Ipak, EBRD je inzistirao na restrukturiranju poduzeća. Agrokor se u početku prijavio za pomoć u pokretanju korporativnih obveznica. 'Bio je odbijen jer nije bio spreman', kaže Mettetal. 'Tako smo otišli natrag u Agrokor i rekli: 'Što kažete na sindicirani kredit... da refinanciramo vaš kreditni portfelj?''

Regionalno gledajući, Agrokor je druga grupa po veličini i prometu u Bosni i Hercegovini te se svrstava među top deset investitora u Srbiji, a uloženo je 400 milijuna eura u proteklih sedam godina, kažu dužnosnici tvrtke. EBRD je također podržao srpski agrobiznis, naročito MK Grupe, poznate po proizvodnji šećera, te Victoria Groupa, proizvođača soje.

S druge strane, Delta Holding, Todorićev glavni regionalni suparnik, procvjetao je bez takve pomoći. Prije globalne krize, Delta i Agrokor su se pokušali djelomično spojiti, no taj je pokušaj propao nakon što se dva predsjednika nisu uspjela složiti oko vrijednosti.

Agrokorove dionice su u slobodnoj prodaji na Zagrebačkoj burzi, ali Todorić ipak zadržava 92 posto dionica u svojim rukama.

'Ovo je jedna od prvih tvrtki u vlasništvu tzv. tajkuna koji je otvorio svoj kapital za ljude koji nisu članovi njegove obitelji', kaže Mettetal. 'Tako je prešao iz vrlo poduzetničke tvrtke u vrlo dobro strukturiranu multinacionalnu tvrtku', prenosi Financial Times.