Weidmann je objavio da će odstupiti s dužnosti 31. prosinca ove godine iz osobnih razloga. Mandat mu je trebao isteći 2026. godine.

Treći je predsjednik Bundesbanke u nizu koji odlazi prije kraja osmogodišnjeg mandata, a u oproštajnoj poruci zaposlenicima upozorio je na rizik inflacije.

"Bit će ključno da se ne gleda jednostrano na deflacijske rizike ali i da se ne izgube iz vida potencijalni inflacijski rizici", rekao je guverner u poruci zaposlenicima središnje banke.

Weidmann je svojedobno bio savjetnik kancelarke Angele Merkel za ekonomiju, a njegovog nasljednika izabrat će nova njemačka vlada, vjerojatno lijevo orijentirana koalicija koju bi mogao predvoditi sadašnji ministar financija Olaf Scholz iz SPD-a.

Promjena vlade mogla bi značiti i labaviju fiskalnu politiku u narednim godinama, što upućuje na pretpostavku da bi se fiskalno konzervativni Weidmann češće nalazio u situaciji da zastupa drugačije stavove od onih nove vlade, nagađa Reuters.

Weidmann je ministra financija Scholza i predsjednicu ECB-a Christine Lagarde obavijestio o ostavci tek u srijedu ujutro, neposredno prije objave svoga odlaska.

Analitičari kažu da su njegovi potencijalni nasljednici na čelu Bundesbanka Claudia Buch, sadašnja Weidmannova zamjenica, ekonomisti Volker Wieland, Marcel Fratzscher, Lars Feld, Lars-Hendrik Röller i Jakob von Weizsäcker, te sadašnji glavni ekonomist Bundesbanke Jens Ulbrich.

Isabel Schnabel, dužnosnica ECB-a, također je potencijalna nasljednica, iako bi u tom slučaju trebala napustiti svoju sadašnju poziciju, za koju neki tvrde da je višeg ranga.

Niti jednu od 19 središnjih banaka članica eurozone ne vodi žena, a Scholzovi socijaldemokrati i zeleni, koji će vjerojatno biti dio nove vladajuće koalicije, založili su se za poboljšanje rodne ravnoteže u vladi, podsjeća Reuters.

Njemački guverner spadao je među najkonzervativnije članove upravnog vijeća ECB-a, osporivši čak i instrument monetarne politike koji je trebao poduprijeti obećanje tadašnjeg predsjednika ECB-a Marija Draghija iz 2012. da će učiniti "sve što je potrebno" kako bi se spasio euro.

Draghi je snizio ključne kamatne stope i uveo program kupnje vrijednosnih papira kako bi podupro gospodarstvo eurozone i inflaciju koja je do pandemije tvrdokorno zaostajala za tada ciljanih nešto manje od dva posto.

Nakon što je u svibnju 2011. preuzeo čelnu dužnost u Bundesbanku, u punom jeku dužničke krize u eurozoni, Weidmann je često bio u manjini u ECB-u, glasajući protiv velikih poteza koje su gurali šefovi ECB-a Draghi i Lagarde.

U srpnju je bio među nekolicinom dužnosnika koji su se usprotivili obećanju ECB-a da će zadržati ključne kamatne stope na rekordno niskim razinama sve dok se inflacija ne stabilizira na dva posto.

"Poštujem odluku Jensa Weidmanna o ostavci na dužnost predsjednika Bundesbanka krajem ove godine, koju je obnašao više od 10 godina, ali i neizmjerno mi je žao", izjavila je u srijedu predsjednica ECB-a Lagarde.

ECB, središnja banka za 19 zemalja eurozone koje koriste zajedničku valutu, desetak se godina borila sa slabim rastom cijena, ali inflacija je posljednjih mjeseci naglo ubrzala i u rujnu je dosegnula 3,4 posto, najvišu razinu od rujna 2008., prema najnovijim podacima Eurostata.

Iako je njegova borbenost proteklih godina popustila, Weidmannove kritike otežale su ECB-u stjecanje povjerenja javnosti u mjere koje je provodio i ublažavanje dubokog "jaza u povjerenju" nakon globalne financijske krize 2007. godine, primjećuje Reuters.

Nedavno je tako ublažio ton u pitanju ECB-ova preuzimanja značajnije uloge u borbi protiv klimatskih promjena putem programa kupnji imovine, što zagovara predsjednica Lagarde, podsjeća Reuters.