Što se Rijeke tiče, u njoj su u tijeku investicije veće od četiri milijarde kuna i to u izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka. Koliko je to velika i zahtjevna investicija, možda najbolje ilustrira činjenica da se radi na pripremi izgradnje naselja za 2000 ljudi koji će raditi na postrojenju i koje bi trebalo biti otvoreno 2023., nakon čega će kapacitet rafinerije biti udvostručen.

Rafinerija u Sisku prijavljena je za status strateškog investicijskog projekta za RH. Možete li opisati zašto ste se odlučili na taj korak i kako bi rafinerija u Sisku trebala izgledati te što bi trebala proizvoditi nakon što se dovrši njena transformacija?

Dobivanje statusa strateškog projekta za Republiku Hrvatsku bio bi vrlo važan element jer s takvom potporom Vlade RH ova investicija dobiva dodatnu težinu, a to nam sigurno može pomoći pri dodjeli sredstava iz Inovacijskog fonda EU-a. Zadnji je trenutak da Sisak pretvorimo u okosnicu biotehnologije i bioekonomije u Hrvatskoj. Ovo je projekt s negativnim CO2 otiskom koji bi na lokaciji rafinerije, uz djelomično korištenje postojeće rafinerijske infrastrukture, sisačkom kraju mogao osigurati nekoliko stotina novih radnih mjesta i korištenje velikih zapuštenih zemljišta treće kategorije. Ako u sljedeće dvije godine osiguramo sredstva iz fondova i ako Vlada omogući i podršku poljoprivrednicima za dovođenje zemljišta u funkciju i uspostavu nasada miskantusa iz dostupnih fondova, onda nema razloga da se biorafinerija ne sagradi i ne krene s radom 2025. godine. Siguran sam da Sisak može biti jedan od prvih zelenih industrijskih centara u kojem bismo, pored proizvodnje naprednih biogoriva i zelene električne energije, mogli jednog dana proizvoditi zeleni vodik za vozila s gorivim ćelijama i mlazno gorivo iz pirolize koja bi kao sirovinu koristila biomasu.

Osim što se planira transformacija rafinerije, u Sisku se planira gradnja logističkog centra te solarne elektrane - u kojoj su fazi ti projekti?

Transformacija rafinerije u Sisku za sada podrazumijeva pet projekata ukupne vrijednosti od preko 2,5 milijardi kuna. Uz projekt biorafinerije, tu su proizvodnja bitumena i maziva, logistički centar i solarna elektrana snage 3MW. Radimo aktivno na svim ovim projektima te smo odlučni krenuti smjerom koji izlazi iz tradicionalnih okvira naftne industrije jer je to jedini način za dugoročno održivo poslovanje na kontinentu koji do 2050. ima ambiciju biti CO2 neutralan.

Kada se očekuje završetak transformacije i koliko će ljudi raditi u rafineriji nakon što završi posao?

Broj direktnih radnih mjesta u samoj biorafineriji je više od stotinu, ali se indirektno penje do 1000, što uključuje radna mjesta u cijelom lancu koji obuhvaća proizvodnju i manipulaciju biomasom, primarnu logistiku, skladištenje i sekundarnu logistiku.

U kakvom je stanju rafinerija u Rijeci - je li koronavirus poremetio investicijske planove i što se će sve odraditi ove godine?

INA je u krizi ostala predana svojim kupcima i programu INA R&M Novi smjer 2023. I pored kriznih mjera rafinerija u Rijeci je bila u funkciji, a svi projekti na kojima je radio velik broj izvođača privremeno su obustavljeni kako bi se što više smanjio rizik za ljude u proizvodnji. Sve te projekte smo sredinom petog mjeseca ponovo pokrenuli, tako da ovih dana očekujemo prve komercijalne količine propilena – novog visoko vrijednog proizvoda naše rafinerije koji se koristi kao poluproizvod u petrokemijskoj industriji, a u koji je INA investirala preko 550 milijuna kuna. Također smo u siječnju započeli s projektom izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka vrijednim oko četiri milijarde kuna. Trenutačno su u tijeku ispitivanja tla i priprema čitavog jednog naselja za preko 2000 radnika koji će raditi na izgradnji ovog postrojenja, a ono bi trebalo biti pušteno u pogon krajem 2023. godine. Pored ovih projekata, počinjemo s pripremama za drugu fazu velikog remonta rafinerije koji planiramo za 2023., a koji će se fokusirati na energetsku učinkovitost rafinerije i modernizaciju pojedinih postrojenja. Dakle, unatoč financijskim i operativnim mjerama koje su uvedene zbog ekonomske krize, nastavljamo s provedbom strateških projekta koji osiguravaju dugoročnu i održivu budućnost rafinerijskog poslovanja kompanije.

Kolike bi kapacitete za preradu trebala imati rafinerija u Rijeci nakon dovršetka svih planiranih investicija?

Nakon izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka kapacitet riječke rafinerije će biti 4,5 milijuna tona, što je više nego dvostruko u odnosu na ono što prodamo na domaćem tržištu. Ono što će se promijeniti je sastav finalnih proizvoda koji će biti prilagođen potrebama tržišta i koji bi u konačnici financijske rezultate rafinerijskog segmenta poslovanja Ine trebao transformirati iz negativnih u pozitivne.

Kako je pandemija koronavirusa utjecala na Inin rafinerijski i naftni biznis u globalu?

Kao i sve druge kompanije, pogotovo one u naftnoj industriji, koje su uz pandemiju bile pogođene oštrim padom cijena nafte, i mi smo se morali brzo prilagoditi. Niske cijene nafte su u prošlosti uvijek bile dobre za poslovanje rafinerija, ali kad uz njih istovremeno padne potražnja do dramatičnih 50 posto, to onda predstavlja ozbiljan problem za likvidnost bilo koje kompanije. Uveli smo operativne i financijske mjere s ciljem očuvanja likvidnosti i stabilnosti poslovanja, pri čemu smo potpuno ispunili našu ulogu društveno odgovorne kompanije, osiguravši tijekom trajanja kriznih mjera stabilnu opskrbu tržišta.