Nakon svake akvizicije hrvatskih tvrtki u regiji malo brže zakuca domoljubno srce i javi se misao da nam gospodarstvo i nije u tolikoj banani. Ali nažalost, uspješna Atlanticova, Agrokorova, Vindijina ili, posljednji je primjer, Podravkina kupovina neke slovenske ili srpske tvrtke malo što znači za domaći BDP ili zaposlenost
Pokazuje se da je prehrambeni sektor najzdraviji i najkonkurentniji dio domaće ekonomije, a u zadnjih nekoliko godina naše su tvrtke zagospodarile regijom.
Agrokor Ivice Todorića pokupovao je niz tvrtki: srpski Frikom, Ideu, Dijamant, slovenski Mercator… Todorić je u Srbiju dosad uložio više od 600 milijuna eura.
Atlantic grupa u vlasništvu Emila Tedeschija 2010. preuzela je za 382 milijuna eura slovensku Drogu Kolinsku, a preko nje u Srbiji Soko Štark, Grand Prom i Palanački kiseljak. Lani je Tedeschi u svoj portfelj dodao i beogradski Foodland s brendom Bakina tajna.
Varaždinska Vindija kupila je u Srbiji Unip, Lajkovačku mljekaru, farme pilića i dr.
Hrvatskoj akvizicijskoj ofenzivi zadnja se pridružila Podravka preuzimanjem slovenskog Žita, za što će u konačnici morati platiti više od 60 milijuna eura.
'Za domaći prehrambeni sektor bila je sretna okolnost to što nikad nije bio toliko naslonjen na državne investicije, kao što je to na primjer bilo graditeljstvo. Tako je razvio veću otpornost na nepovoljne utjecaje i uspio je preživjeti sedam godina recesije', kaže Josip Budimir, član Uprave Francka i gospodarski strateg HSLS-a.
On podržava širenje naših tvrtki u regiji jer to dovodi do njihove veće efikasnosti. 'Teško je imati efikasnu bilo kakvu proizvodnju ili djelatnost ako radite samo unutar svoje zemlje i ako niste prisutni na širem tržištu', objašnjava Budimir.
Međutim upozorava da hrvatski BDP ispašta zbog tih akvizicija jer se kapital ne ulaže u državi, već u inozemstvu. 'Apsurdno je to da se zemlje u koje dolazi kapital osjećaju loše jer su kao nešto prodale strancima, a suštinski bi se trebale osjećati loše zemlje iz kojih dolazi taj kapital. Osim toga, naše su tvrtke zbog loše situacije u Hrvatskoj – fiskalnog opterećenja, regulatornih troškova i ostalog – prinuđene podizati svoju razinu konkurentnosti akvizicijama', ističe Budimir.
Za investitora i poduzetnika Sašu Cvetojevića uspjeh naših kompanija u regiji dokaz je toga da je dio domaćih poduzetnika promijenio način poslovanja, ali da ih mora biti puno više da bi se to odrazilo na opću gospodarsku situaciju.
'Govorimo samo o pet, šest kompanija. One nisu dovoljne da bi se to osjetilo na BDP-u, a neefikasnost države vuče nas unazad. Političari su sad na potezu da omoguće i drugima da budu uspješni', kaže Cvetojević.
Vlasnik tvrtke Orbico Branko Roglić (lani je kupio poljski PGD i trenutno je najveći europski distributer robe široke potrošnje) smatra kako, bez obzira na brojne akvizicije i širenje poslovanja, velika poduzeća poput Agrokora ili Atlantica ne mogu 'nahraniti' državni proračun.
'Hrvatskoj je potreban velik broj zdravih malih i srednjih kompanija koje bi nosile BDP i domaće gospodarstvo. To na primjer drži Sloveniju, a i Hrvatska mora krenuti u tom pravcu', ističe Roglić.
