BLAGDANSKI ŠOPING

Potrošit ćemo 11 milijardi kn. Je li nam bolje nego što tvrdimo?

24.12.2014 u 09:32

Bionic
Reading

Badnji je dan i posljednji trenutak za kupnju darova koji će završiti pod borom, barem za one koji u ovim recesijskim vremenima obiteljskim dogovorom nisu odustali od darivanja. U prosincu će građani potrošiti oko 2,5 milijarde kuna više nego ostalih mjeseci. Na darove će se, prema procjenama, potrošiti oko 11 milijardi kuna. Upućuju li te brojke na to da nam je bolje nego što tvrdimo? Odgovor su tražili gosti emisije U mreži Prvog Hrvatskog radija

Krešimmir Sever, predsjednik NHS je objasnio kako se radi o mjesečnoj potrošnji - dakle, očekuje se da će ljudi potrošiti 11 milijardi kuna od 1. do 31. prosinca. U boljim se godinama kao 2007. – 2008. trošilo oko 13 milijardi, što je sada nemoguće jer se građani boje i to s pravom, rekao je u emisiji U mreži Prvog Hrvatskog radija

Ljubica Uvodić Vranić napomenula je kako će se ovih dana nešto posebno skuhati, kupiti, pokloniti - što je u duhu blagdana. Nažalost, trošimo na dug, trošimo novac koji nemamo. Zbog toga se sve više čuje poruka da to i nije smisao blagdana. Možda bi trebali napraviti lijepu gestu prema nekoga. Ono što možemo jedni drugima dati, ne može se kupiti u dućanima, naglasila je.

Materijalna oskudica je bliža štalici i Njegovom rođenju, napomenuo je Antun Šunjić. Bitno je okrenuti se ljudima, ne materijalnom i tamo gdje napravimo neki mali pomak u tom smislu, zaista slavimo Božić. Možemo upakirati, dati sebe i to je Božić, rekao je.

S tim se složila i Ljubica Uvodić Vranić. Boreći se s blagdanskim stresom tako da se prebacimo na materijalnom, imat ćemo stres i u sječnju, poručila je te napomenula kako u svakoj zgradi postoji osoba koja je sama. Noj bi se trebali obratiti, ponuditi svoje društvo tjekom blagdana. Emocionalna investicija je neprocjenjiva, nijedna banka ne daje tolike kamate, rekla je Uvodić Vranić.

Krešimir Sever je naglasio i koliko je nepovoljan položaj trgovaca koji moraju raditi za blagdan. Vlasnici trgovina se silno trude da su otvoreni, pristupačni, ne razmišljaju o tome da su radnici tamo ljudi koji isto imaju potrebe, a koji su žrtve potrošnje i kupovine.