Početkom ovog tjedna iz menadžerskih krugova najvećih svjetskih kompanija došla je informacija da će dugogodišnja šefica Pepsija početkom listopada odstupiti sa svoje pozicije. Sad već veteranka među najvišim svjetskim menadžerima Indra Nooyi poslove glavne izvršne direktorice jedne od najvećih svjetskih kompanija u sektoru hrane i pića obavlja već dvanaest godina. Samo lani je, prenosi Reuters, kao čelnica Pepsija zaradila 31,1 milijun dolara, a godinu dana prije tek nešto nižih 29,8 milijuna.

Enormna zarada odraz je velike odgovornosti koju Nooyi nosi već više od desetljeća. PepsiCo, kompanija najpoznatija kao proizvođač bezalkoholnog gaziranog pića Pepsi-Cola, ima povijest dulju od jednog stoljeća, a tržišna vrijednost joj se danas kreće oko 160 milijardi dolara. Samo lani PepsiCo je ostvario prihode od 63,5 milijardi dolara i neto dobit od 4,9 milijardi dolara. Osim Pepsi-Cole kompanija proizvodi niz drugih bezalkoholnih pića (Mountain Dew, Gatorade, 7 UP...), a pod kapom matične kompanije nalazi se i široka paleta drugih proizvoda poput Lay's i Ruffles brendovi čipsa, zobene i kukuruzne pahuljice Quaker Oats, voda Aquafina, a u suradnji s Unileverom i brend čajeva Lipton.

Karijera Indre Nooyi mogla bi poslužiti kao uzorak za relativno tipičan put do samog vrha nekog od lidera industrije. Nooyi je rođena i odrasla u Indiji gdje je, između ostalog, igrala kriket i svirala gitaru u ženskoj rock grupi. Otac joj je radio u banci, majka je bila domaćica kojoj je bilo važno da djeca steknu odlično obrazovanje. Nooyi je diplomirala fakultetski program koji je objedinjavao fiziku, kemiju i matematiku, a nakon toga je magistrirala menadžment.

Neko je vrijeme radila u Indiji, između ostalog i za poznatog proizvođača kozmetike i lijekova Johnson & Johnson, no uspjela se izboriti za stipendiju na američkom sveučilištu Yale gdje je također magistrirala menadžment. Od 1980. prvo je šest godina radila za konzultantsku kuću Boston Consulting Group, nakon čega je prešla u Motorolu, a četiri godine kasnije pridružila se menadžerskom timu inženjerske tvrtke ASEA Brown Boveri (ABB). Nakon još četiri godine, 1994. je stigla u Pepsi.

U Pepsiju je prvo radila na poziciji glavnog stratega kompanije, da bi kasnije napredovala do pozicije glavne financijske direktorice, a 2006. je imenovana glavnom izvršnom direktoricom te je na tom mjestu smijenila Stevena Reinemunda. Već i na svojoj prvoj poziciji Nooyi je imala vrlo važnu ulogu u razvoju kompanije.

Njoj se pripisuju zasluge što je Pepsi 1998. od tada moćnog proizvođača pića Seagram's za 3,3 milijarde dolara kupio brend sokova od naranče Tropicana. Tri godine kasnije njena je uloga bila također ključna u 13,8 milijardi dolara vrijednom Pepsijevom preuzimanju kompanije Quaker Oats.

Spomenute dvije velike transakcije, uz još niz manjih, ukazale su na poslovnu strategiju koju je odabrala Nooyi, a koja je bila ključna za PepsiCo u njegovom opstanku na tržištu. Korporacija se morala boriti na dvije strane. S jedne strane prijetio je uvijek najznačajniji konkurent - Coca-Cola. U tom je nadmetanju PepsiCo relativno uspješno odolijevao, iako na tržištu gaziranih bezalkoholnih pića nikad nije uspio premašiti sveprisutnu Coca-Colu.

Vrijednost dionica Pepsija je od kraja 2006., godine kad je Nooyi stupila na čelnu poziciju, do danas porasla osamdesetak posto. U istom razdoblju dionice Coca-Cole su ostvarile desetak postotaka bolji rezultat. Tržišna kapitalizacija Coca-Cole se ovih dana kreće oko 200 milijardi dolara, dakle za četvrtinu je viša od Pepsijeve, no prihodi Coca-Cole koja kao i PepsiCo ima desetine raznih brendova, su lani iznosili 35,4 milijardi dolara, odnosno bili su gotovo upola niži nego Pepsijevi. Neto dobit Coca-Cole iznosila je 1,3 milijarde dolara.

No, uz rivalstvo s Coca-Colom, ali i drugim proizvođačima bezalkoholnih pića, Nooyi je imala još teži zadatak u prilagođavanju kompanije novim trendovima na tržištu. Potrošači su se počeli okretati zdravijim proizvodima i Nooyi je, prema svjedočenjima njenih suradnika, bila među prvim šefovima velikih kompanija koji su shvatili da se korporacije moraju mijenjati. U trenutku kad su konkurenti istraživali i razvijali nove okuse za svoje proizvode, u Pepsiju su razvijali recepte s manje soli i manje masnoća i eksperimentirali sa zamjenama za šećer.

Nooyi je tako diverzificirala paletu proizvoda koju je nudio PepsiCo te je popularnim, ali i zloglasnim, gaziranim pićima, čipsu i sličnim proizvodima dodala nešto zdraviju hranu koja sadrži voće i povrće, i više žitarica. To je bila teška, ali nužna tranzicija koju su u kompaniji teško prihvaćali.

"Kad ljudi kažu da kultura proždire strategiju ja sam to osjetila na svojoj koži jer sam čula koliko je ljudi reklo 'Zašto bismo trebali mijenjati kompaniju koja je bila toliko uspješna zbog budućnosti koju baš niti ne razumijemo?'", izjavila je svojedobno Nooyi opisujući situaciju u kojoj se našla. "Takav stav sam morala mijenjati dajući osobne primjere, poput radnika koji su i sami mijenjali svoje navike – što sam viđala na poslu – da bi ih upitala zašto misle da se i naši kupci neće promijeniti?"

Naravno, poslovni zaokret prema zdravijoj prehrani nije uvijek funkcionirao. Jedan od promašaja je, recimo, bio pokušaj da se prilagodi receptura pića Diet Pepsi. Prije tri godine PepsiCo je uklonio umjetno sladilo aspartam, no potrošačima se nije svidio novi okus i nakon 10 mjeseci eksperimenta kompanija se vratila na staro.

Također, planovi s uvođenjem zdrave prehrane bili su preambiciozni. Kompanija se 2010. nadala da će do 2020. u tom segmentu utrostručiti prihode na 30 milijardi dolara, no do prošle godine uspjeli su ostvariti rast od tek 75 posto, na 17,5 milijardi dolara. Pepsi se sada nada da će do 2025. uspjeti izjednačiti prihode iz zdrave prehrane s onima iz linije svojih tradicionalnih proizvoda.

Njena poslovna politika bila je dijelom i rezultat njenih stavova da korporacije ne bi smjele biti posvećene isključivo zarađivanju. Jednom prilikom je izjavila da "kompanijama poput naše ne mora se upravljati isključivo za dobrobit dioničara. Mi to moramo raditi na način koji uključuje osjetljivost prema društvima i zajednicama diljem svijeta. I to se iskreno nadam: da svaka kompanija svoje mjesto u društvu vidi na taj način, i da prilagođava svoj poslovni model da bude osjetljiviji prema državama, društvima i zajednicama u kojima posluje".

Odlazak Indre Nooyi izazvao je niz komentara u medijima o tome kako je, usprkos nastojanjima da se smanje te razlike, broj žena na najvišim pozicijama najvećih svjetskih korporacija i dalje mizeran. Nooyi je samo jedna od visokopozicioniranih žena koje su proteklih mjeseci napustile neke od velikih kompanija. Među njima su i Meg Whitman, koja je otišla iz informatičke tvrtke Hewlett Packard Enterprises, Irene Rosenfeld iz prehrambenog konglomerata Mondelez, Margo Georgiadis iz proizvođača igračaka Mattela, kao i Denise Morrison iz proizvođača gotove hrane Campbell Soup Co.

Indra Nooyi je svojim primjerom pokazala da se do najviših pozicija u korporativnom svijetu može doći i bez 'pedigrea' članova bogataških obitelji među kojima se razdjeljuju vodeće uloge u kompanijama, kao i da se multinacionalnu korporaciju može uspješno voditi i bez želje da se uvijek bude u centru pažnje medija.

Na poziciju Indre Nooyi u listopadu bi trebao stupiti Ramon Laguarta, koji također ima zavidnu 22-godišnju karijeru u Pepsiju. Prema sadašnjim procjenama Laguarta će nastaviti s politikom prilagodbe proizvodnog portfelja zdravijim proizvodima čime će nastaviti kročiti u smjeru koji je zacrtala Nooyi. Bolji kompliment za svojih 12 godina na čelu Pepsija Nooyi teško da je mogla dobiti.