Kako je Ivica Todorić, dok je drmao Agrokorom, redovito izvještavao o svojim uspjesima pri refinanciranju kredita, tako su se paralelno, samo uz daleko manje pompe, uprave i ministri gospodarstva hvalili Uljanikovom posve punom knjigom narudžbi vrijednom milijardu eura. Danas je većina brodova iz famozne knjige otkazana, a Uljanik je ostao s 4,25 milijardi kuna duga, samo po osnovi državnih jamstava.

Uljanik i pripojeni mu 3. maj danas nemaju ni za plaće. Ugovorene, započete i nikad isporučene brodove domaće su banke rado pratile kreditima jer je za njihov povrat jamčila država. Da nije bilo državnih jamstava, brodogradilište Uljanik ne bi se moglo zaduživati i vjerojatno bi bilo izbrisano sa svjetske brodogradilišne scene još za vrijeme velike gospodarske krize prije deset godina.

No država i svaka Vlada od tog perioda do danas pratile su Uljanikove poslovne manevre jamstvima. Prijelomna je bila 2015. godina, kada je Uljanik i popunio knjigu narudžbi raznim brodovima. Ministarstvo financija uz potvrdu Vlade te je godine Uljaniku i 3. maju dalo jamstva na 2,5 milijardi kuna vrijedne kredite, garancije, kontragarancije, avanse i sve ostale troškove. To su jamstva koja dospijevaju u ovoj godini te koja Uljanik i 3. maj neće moći vratiti.

Prema podacima Ministarstva financija, tu su garancije za jamstva od 130 milijuna eura, garancije za avanse uplaćene 3. maju u iznosu većem od 60 milijuna eura i garancija Uljaniku za kredit od 50 milijuna eura.

Iduće godine dospijeva još milijarda i pol kuna jamstava iz 2016., 2017. i 2018. godine, što će vjerojatno također pokriti država jer je u ovom trenutku sasvim neizvjesno što će se događati s Uljanikom.

'Kalkulacija pokazuje da bismo do kraja godine trebali platiti 2,5 milijardi kuna. Postoji i dodatni rizik i treba učiniti sve da ne dođe do njegove materijalizacije, a riječ je o ukupno oko 4,2 milijarde kuna', rekao je ministar financija Zdravko Marić na konferenciji Zagrebačke burze u četvrtak u Rovinju.

Ovog trenutka i Uljaniku i 3. maju blokirani su računi, a sve su oči uprte u Upravu Uljanika, koja Ministarstvu gospodarstva još uvijek nije poslala dorađeni plan za restrukturiranje što se šalje u Bruxelles jer ga mora odobriti Europska komisija. Plan podrazumijeva takozvani rescue aid, u kojem će država za spas brodogradilišta dati onoliko koliko će uložiti i potencijalni strateški partner.

U ovom trenutku pod strateškim partnerom podrazumijeva se poduzetnik Danko Končar, no nisu isključeni ni drugi potencijalni partneri te se i dalje traže.

Kada se i ako se plan počne primjenjivati, Uljanik će zajedno spašavati država i strateški partner, a kao što je napomenuo šef Uprave Gianni Rossanda, jedna od opcija je i likvidacija. To ne znači da će se Uljanik grupa likvidirati, komentirao nam je ekonomist Damir Novotny, već je moguća i vjerojatna likvidacija pojedinih društava unutar grupe ili će likvidirati cijeli Uljanik kako bi se osnovalo novo društvo preko kojeg bi se upravljalo.

Stečaj za Uljanik uopće nije opcija, dodaje Novotny, jer brodogradilišta u Puli i Rijeci nemaju gotovo nikakve vrijedne imovine kojom bi se naplatili vjerovnici. 'Oprema na škverovima eventualno se može prodati u staro željezo', ilustrirao je i poručio kako vjeruje da brodogradnja u Puli i Istri neće nestati:

'Iskustva iz Viktora Lenca pokazuju da se može baviti brodogradnjom, da brodogradilište može biti samostalno i da se može zadužiti kod banaka bez državnih jamstava. Ali to podrazumijeva vrlo ozbiljno restrukturiranje. Ako u Uljaniku sve ostane isto, ako država nastavi upumpavati novac u kliničkog mrtvaca, onda pokušaji spašavanja nemaju smisla.'