Pred svoj nastup na Weekend Media Festivalu u Rovinju, Irena je govorila o izazovima vođenja u brzo dinamičnoj industriji koja zahtijeva stalnu prilagodbu i budnost, o ključnim elementima kao što su povjerenje, motivacija i hrabrost, te naglasila koliko su ljudi i međuljudski odnosi temelj svakog uspjeha.

Vaša karijera obilježena je liderskim ulogama. Koji su ključni trenuci oblikovali vaš poslovni put i što ste morali savladati da biste danas bili tamo gdje jeste?

Svaka etapa mog puta nosila je neki izazov, ali i dragocjenu lekciju. Najviše su me oblikovali trenuci kada sam naglo morala izaći iz zone komfora i preuzeti odgovornost te oni kada nisam bila sigurna jesam li uopće spremna. Shvatila sam da hrabrost dolazi tek kad napravite prvi korak, a ne prije toga. Liderske uloge su najupečatljivije u svakom životopisu, ali zapravo se računa sve ono prije stupanja na tu poziciju. Kako se osoba nosi sa stresom, s nemogućim pitanjima, s problemima za koje se čini da nema rješenja. Čelik se ipak kuje na visokoj temperaturi.

Kada govorimo o ženskom vodstvu, što ono za vas znači i u čemu se razlikuje od dominantno muških modela vođenja?

Za mene je žensko vodstvo vođenje tima s empatijom i sposobnošću da se čuje i razumije druga strana. Ono ne podrazumijeva slabost, naprotiv, znači da gradite autoritet na povjerenju i autentičnosti, a ne samo na moći i hijerarhiji.

Smatrate li da žene donose specifične kvalitete u vodstvo i ako da, koje su to?

Apsolutno. Žene često unose toplinu, strpljenje i osjećaj za nijanse u komunikaciji. Osim toga, žene su često vješte u balansiranju različitih uloga i odgovornosti, što ih uči fleksibilnosti i prilagodljivosti – osobinama koje su danas u poslovnom svijetu neprocjenjive. One donose intuiciju i sposobnost predviđanja kako odluke utječu na ljude, zajednicu i širu sliku, a ne samo na rezultate. Nemjerljiv je značaj ženskog principa u tvrtkama koje žele napredovati, razvijati se i uvoditi inovacije.

Često se čuje da bi žene trebale više podržavati jedna drugu u poslovnom svijetu. Koliko je to danas stvarnost, a koliko još uvijek izazov?

Povijesno gledano, žene su dugo bile izložene konkurenciji, često i društvenim stereotipima koji su sugerirali da 'mjestom za jednu' treba dijeliti prostor. To je stvaralo osjećaj rivalstva, a ne zajedništva. Danas se situacija mijenja, ali promjene dolaze polako jer su duboko ukorijenjeni obrasci još prisutni, kako u glavama pojedinaca, tako i u organizacijskim strukturama.

Meni je posebno inspirativno kada vidim lidere koje aktivno grade zajednice i otvaraju prostor za druge. One pokazuju da je ženska snaga u suradnji, a ne u natjecanju. Razumijevanje i dijeljenje iskustava, podrška u trenucima nesigurnosti i ohrabrivanje jedna druge da preuzmu liderske uloge, to je danas pravi izazov i istovremeno najveća prilika za transformaciju poslovne kulture.

Koje oblike međusobne ženske podrške osobno smatrate najvrijednijima: mentorstvo, umrežavanje, neformalna razmjena iskustava?

Meni su najdragocjeniji otvoreni razgovori i razmjena iskustava u kojima jedna drugoj priznajemo i uspjehe i nesigurnosti. Iz toga se rađa prava povezanost, a iz nje potom i mentorstva i mreža.

Jesu li mentorski programi i ženske poslovne mreže u regiji dovoljno razvijeni, ili još uvijek zaostajemo za globalnim praksama?

Još uvijek zaostajemo, ali vjerujem da se krećemo u dobrom smjeru. Mnogo toga pokreću same žene, kroz inicijative i projekte koji nastaju iz osobne želje da pomognemo jedna drugoj.

Kako vaša organizacija ili sektor u kojem radite podržava žene da dođu i ostanu na rukovodećim pozicijama?

U MaxBetu smo posvećeni stvaranju okruženja u kojem žene mogu rasti i ostvariti svoj potencijal u liderskim ulogama. To znači ne samo formalne programe obuke i mentorstva, već i kulturu koja cijeni doprinos svakog pojedinca i pruža prostor za izražavanje ideja.

Fleksibilnost u radu, mogućnost balansiranja privatnog i poslovnog života te otvorena komunikacija su ključni elementi. Trudimo se da žene imaju priliku preuzeti inicijativu i odgovornost, biti dio strateških odluka i da se njihov glas čuje na svim razinama organizacije.

Žene su i dalje nedovoljno zastupljene u najvišim upravljačkim strukturama. Što je, prema vašem iskustvu, glavni razlog? Društveni obrasci, institucionalne barijere ili osobni izbori?

Rekla bih da je to kombinacija svega. Društveni obrasci su duboko ukorijenjeni, a institucionalne prepreke i dalje postoje. Ponekad i same žene sumnjaju jesu li dovoljno dobre. Moje iskustvo pokazalo mi je da često treba jednostavno pokušati čak i kada se ne osjećate 100% spremno, i rado to dijelim sa ženama iz svoje okoline. Naravno, nije dovoljno samo ohrabrivati žene, potrebna je i temeljita promjena kompanija iznutra. Moramo početi glasnije kucati na vrata.

Usklađivanje privatnog i poslovnog života i dalje je često veći teret za žene. Kako gledate na taj izazov i što vam osobno pomaže u balansiranju?

Od kada sam shvatila da je balans o kojem svi uporno govore zapravo mit i sveti gral u jednom, puno mi je lakše. Taj balans nikad nije savršen i u redu je da ponekad nešto pretegne. Ono što mi pomaže jest postavljanje granica između posla i vremena za obitelj, kao i mali rituali koji me smiruju. Također, imam svoju 'mrežu podrške' s kojom zajedno guramo dan po dan.

Koje žene vas inspiriraju, bilo u biznisu, politici ili društvenom angažmanu?

Inspiriraju me žene koje ostaju vjerne sebi, a istodobno mijenjaju svijet oko sebe. To su i poznata imena, ali i prijateljica koja je pokrenula svoj mali biznis i kolegica koja se bori za ravnopravnost na radnom mjestu. Često me inspiriraju neke male odluke ili vizije drugih žena da i sama nešto promijenim i unaprijedim kod sebe. Općenito, ponekad je dovoljno samo promatrati – vidjet ćete mnogo sjajnih žena oko sebe.

Što biste poručili mladim ženama koje tek ulaze u svijet biznisa, posebice u industrijama koje se tradicionalno smatraju 'muškima'?

Poručila bih im da vjeruju svom unutarnjem glasu i ne boje se biti jedine žene u prostoriji. Upravo to što su drugačije može postati njihova najveća snaga.

Ako pogledamo deset godina unaprijed, mislite li da će tema ženske ravnopravnosti u biznisu tada biti iza nas, ili će se i dalje o njoj morati govoriti?

Nadam se da će jednog dana postati prirodna stvar o kojoj se više ne raspravlja, ali vjerujem da će narednih deset godina ta tema i dalje biti važna. To je proces, a svaki razgovor i svaki korak nas približavaju ravnoteži. Iskreno, često govorim o tome. Rijetko dobivam pitanja o svojoj stručnosti, a češće o tome što sam žena. Moji muški kolege nikada ne dobijaju takva pitanja. Ali navikla sam se i rado koristim svoj prostor da skrenem pozornost na borbu za ravnopravnost. Volim vjerovati da će i to pomoći budućim generacijama stručnjakinja.

Weekend Media Festival bit će prilika da se ovakvi razgovori nastave i da zajednička iskustva dodatno osnaže nove generacije liderica.